Energetski paradoks! Hrvatska izvozi struju, ali ljeti ovisi o uvozu do 40 posto

Ekstremne vrućine, suše i oluje s jedne strane, te energetska tranzicija i brzi rast obnovljivih izvora s druge, stavljaju hrvatski elektroenergetski sustav pred dosad neviđene izazove. Dok u dijelu godine izvozimo struju zahvaljujući dobroj hidrologiji i vjetru, tijekom ljetnih mjeseci prisiljeni smo uvoziti i do 40 posto potreba kako bismo zadovoljili vršnu potrošnju uzrokovanu radom klimatizacijskih uređaja.

O otpornosti mreže na klimatske šokove, cjenovnim kretanjima na tržištu i budućim rizicima, ali i prozivkama za blokiranje investicija u OIE, za Bloomberg Adriju govori Antun Andrić, direktor Sektora za tržište u Hrvatskom operatoru prijenosnog sustava (HOPS).

Sustav je spreman, ali rizici ostaju

Požari, toplinski valovi i oluje sve češće testiraju energetsku infrastrukturu diljem Europe. Prema Andrićevim riječima, iako takvi klimatski ekstremi predstavljaju ozbiljne izazove, sustav je spreman i postoje jasne procedure za sve scenarije. "Klimatski ekstremi testiraju spremnost svih dionika u energetskom sustavu. Radi se o ekstremnim stanjima, ekstremnim temperaturama i posljedično ekstremnoj potrošnji energije. No, to nije nešto što se prvi put desilo. Operatori su tu spremni", ističe Andrić, dodajući da takve situacije nose rizike, ponajprije vezane uz troškove i cijene energije koje na tržištima dosežu visoke razine.

Unatoč tome što su neke europske termoelektrane smanjile proizvodnju zbog nemogućnosti hlađenja, Andrić uvjerava da u sustavima i dalje postoje dovoljne rezerve. "Svi su namireni energijom, a lokalni problemi s isporukom, koji se uvijek mogu dogoditi zbog kvarova, rješavaju se u hodu", kaže on.

Paradoks izvoza i ljetne ovisnosti

Hrvatska se suočava s energetskim paradoksom. Zahvaljujući dobroj hidrologiji, u prvom kvartalu ove godine bila je neto izvoznik električne energije, što je donedavno bilo nezamislivo. Integracijom solara i vjetroelektrana, sve su češća razdoblja kada je proizvodnja veća od domaćih potreba.

"Putem tržišnih mehanizama, ponajprije burze električne energije, hrvatski proizvođači imaju pristup europskom tržištu i ta se energija može izvoziti", objašnjava Andrić. Međutim, situacija se drastično mijenja ljeti. "U tjednima s ekstremnom potrošnjom, ponajprije zbog klima uređaja čiji rad se procjenjuje na 500 do 1000 megavata, uvoz može pokrivati i do 30 ili 40 posto ukupnih potreba u satu. Navečer nema sunca, a često ni vjetra, pa se energija mora uvesti", kaže. Ipak, sustav je vrlo dinamičan - već vikend nakon vršnog toplinskog vala, Hrvatska je ponovno bila u poziciji izvoznika.

Na pitanje o dugoročnoj samodostatnosti, Andrić odgovara kako je to prvenstveno pitanje cijene. "Mogli bismo proizvesti puno skuplje nego uvesti. Ovdje se radi o ekonomskoj optimizaciji na zajedničkom europskom tržištu - tko je jeftiniji, taj prolazi."

Cijene za jesen koje se formiraju na tržištu ostaju visoke, uvelike ovisne o cijeni plina. "Jučer se za Hrvatsku za četvrti kvartal trgovalo po čak 160 eura po megavatsatu", otkriva Andrić. Da bi stavio tu brojku u kontekst, pojašnjava: "Recimo, prosjek za 2027. godinu trguje se po oko 120-125 eura, a početkom godine, prije krize, cijena je bila 90 eura po megavatsatu. Vlada uredbama štiti kućanstva, no tko je na tržištu, poput gospodarskih subjekata, izložen je tim cijenama."

Odblokirane investicije i nužnost baterija

Velik broj investitora u obnovljive izvore energije protekle tri godine je upozoravao da HOPS i HERA blokiraju investicijski ciklus zbog nedonošenja odluke o naknadi za priključenje na mrežu. Andrić potvrđuje da je taj problem bio prvenstveno regulatorne prirode, ali da je sada riješen. "Odlukama HERA-e proces je otključan i sada se očekuje da se ide dalje u smjeru sklapanja ugovora o priključenju", navodi on.

S rastom proizvodnje iz sunca i vjetra, pojavljuje se nova realnost - sati s viškom energije kada su cijene blizu nule ili čak negativne. U takvim uvjetima, baterijski sustavi za pohranu energije postaju nužnost. "To nije paradoks, nego nova prilika. Hrvatska već ima veliki spremnik, reverzibilnu elektranu Velebit, koja je sada dobila puni smisao. Na mrežu HOPS-a priključen je i veliki baterijski spremnik u Šibeniku, a očekuje se pravi boom takvih postrojenja", kaže Andrić. Baterije omogućuju pohranu jeftine energije tijekom dana i njezino korištenje navečer, kada je cijena najviša, čime se smanjuje volatilnost cijena i povećava stabilnost sustava.

Jesmo li sigurni od europskog blackouta?

Hrvatska je dio jedinstvenog europskog sustava, što znači da je izložena i poremećajima koji nastanu izvan njenih granica. Na pitanje je li u Hrvatskoj moguć scenarij potpunog nestanka struje, poput onog koji je zadesio Španjolsku, Andrić odgovara oprezno. "Scenarij je malo vjerojatan, ali se može dogoditi. Kao svaki tehnički sustav, podložan je rizicima. Imamo mehanizme kako sustav podići i kako vrijeme trajanja prekida svesti na minimum, ali svi toga trebaju biti svjesni", upozorava. Dodatni izazov predstavlja upravljanje s 50 tisuća malih proizvodnih jedinica umjesto s nekoliko velikih elektrana, što nosi i nove rizike, poput kibernetičke sigurnosti.

Gledajući prema 2030. godini, najveći izazovi bit će elektrifikacija prometa i grijanja te pojava novih velikih potrošača poput AI podatkovnih centara. "Nacionalni energetski klimatski plan predviđa značajan rast potrošnje. Ako tome dodamo i podatkovne centre, o kojima nitko prije nekoliko godina nije vodio računa, trebat će revidirati nacionalne strategije", smatra Andrić. Za izgradnju novih prijenosnih kapaciteta potrebno je vrijeme, pa će HOPS do tada morati raditi s onim što ima. "Ako dodate potrošnju, a ne dodate proizvodnju, to u ekonomskim razmjerima znači rast cijena. Puno je dionika koji moraju sjesti zajedno i vidjeti kako ćemo namiriti tu elektrificiranu Hrvatsku u budućnosti", zaključuje Andrić.

 

-- Cijeli razgovor pogledajte u videu.