Hrvatska je kronični uvoznik energije, ljeti uvoz struje doseže i preko 30 posto

Iako je Hrvatska u prvom kvartalu ove godine, zahvaljujući iznadprosječnoj hidrologiji, privremeno postala neto izvoznik električne energije, dugoročni podaci otkrivaju znatno drugačiju sliku. Hrvatska je, naime, kronični uvoznik energije, a ta ovisnost posebno dolazi do izražaja tijekom ljetnih mjeseci kada potrošnja raste. U razgovoru za Bloomberg Adria TV, Marija Hanzec iz udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH), istaknula je kako zemlja ima golem potencijal za energetsku samodostatnost, no da put do nje blokiraju administrativne prepreke i strah od novih tehnologija.

Privremeni izvoznik, dugoročni uvoznik

Podaci za prvi kvartal pokazuju optimističnu sliku: potrošnja električne energije je porasla, no obnovljivi izvori osigurali su čak 62 posto raspoložive energije. Proizvodnja hidroelektrana skočila je za više od 22 posto, a sunčane elektrane proizvele su preko 50 posto više energije nego u istom razdoblju lani. Ipak, taj je rezultat bio tek privremeni bljesak.

"Hrvatska je u zadnjih deset godina bila neto uvoznik u njih devet. Samo je 2023. godina završila s neto izvozom, a to se dogodi isključivo kada se poklope izrazito dobre hidrološke i vjetrovite prilike", objašnjava Hanzec. Trend uvoza već se vratio u ožujku, u travnju je iznosio 17 posto, a u svibnju čak 25 posto. "Očekujemo da će se sličan scenarij, kao i prošle godine kada smo u lipnju imali uvoz od preko 30 posto, ponoviti i ovoga ljeta", upozorava Hanzec.

Kada ljeti proizvodnja iz hidroelektrana padne, Hrvatska se okreće uvozu kako bi zadovoljila svoje potrebe. Paradoksalno, uvozimo energiju iz izvora koje i sami imamo u izobilju. "Često ističemo, i podaci to pokazuju, da uvozimo mađarsko sunce. Mađari su u posljednjih pet godina instalirali preko pet i pol gigavata solarne energije, dok je Hrvatska u istom razdoblju instalirala nešto više od jednog gigavata", pojašnjava Hanzec.

Rješenje čeka u ladicama

Prema analizama OIEH-a, za pokrivanje ljetnog i godišnjeg uvoza Hrvatskoj bi bilo dovoljno instalirati 2.800 megavata, odnosno 2,8 gigavata novih kapaciteta iz obnovljivih izvora. Upravo tolika je snaga projekata koji su gotovo četiri godine čekali na definiranje cijene priključenja.

"Naša nedavna studija, vezana uz baterijske sustave, pokazala je kako bi upravo ti projekti koji već imaju energetska odobrenja smanjili cijenu električne energije u Hrvatskoj za čak 30 posto", naglašava Hanzec, dodajući kako se nada da će ti kapaciteti biti instalirani do 2030. godine. Da bi se to postiglo, nužno je diversificirati izvore i osloniti se na domaće resurse, jer Hrvatska nema značajnije količine nafte i plina.

Baterije kao ključ, administracija kao kočnica

Ključni element za integraciju obnovljivih izvora i stabilnost mreže jesu sustavi za pohranu energije. Studija OIEH-a pokazala je da Hrvatskoj nedostaje između 1.600 i 2.000 megavata baterijskih kapaciteta. Oni su nužni jer je čak 60 posto domaće elektroenergetske mreže premašilo svoj očekivani vijek trajanja, a njezina modernizacija je proces koji traje desetljećima. Baterije omogućuju skladištenje viškova energije proizvedene iz sunca i vjetra te njezino korištenje u večernjim satima, kada je potrošnja najveća.

Interes investitora je ogroman i višestruko premašuje nacionalne ciljeve, no realizacija je iznimno spora. Dok investitori imaju spremne projekte za oko 1.000 megavata, u mreži je, prema podacima HGK, trenutačno tek 11 megavata.

"Čini nam se da se Hrvatska boji novih tehnologija. Toliko se zakomplicira papirologija i administracija da, dok prođete kroz cijelu tu šumu papira, zemlje u okruženju nas već premaše. Bugarska je, primjerice, samo prošle godine dodala tri gigavata baterijskih sustava i gradi tvornicu", ističe Hanzec. Kao glavne prepreke navodi nedostatak koordinacije između ministarstava, gdje projekti često zapnu na relaciji između gospodarstva, zaštite okoliša i prostornog uređenja.

Cijeli razgovor pogledajte u videu.