Kada će energetski šok konačno pogoditi Europu?

Računi za struju postali su simbol europske energetske krize 2022. godine. Francuske pekare, britanski pubovi, njemačke trgovine – svi su na društvenim mrežama objavljivali slike svojih vrtoglavih faktura. Energetski preokret iz 2026. godine je drugačiji. Unatoč naftnom šoku uzrokovanom ratom s Iranom, europska tržišta električne energije su mirna.

Francusko tržište, koje je bilo u epicentru potresa na tržištu električne energije 2022. godine, posebno se ističe. Njegov referentni ugovor za električnu energiju godinu dana unaprijed prodaje se po cijeni od oko 50 eura po megavat-satu, što je otprilike isto kao i prije rata te tek mali dio rekordno visoke cijene od 1130 eura po megavat-satu zabilježene u kolovozu 2022. godine.

 

Slična je priča u Njemačkoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Italiji i Španjolskoj, gdje veleprodajne cijene električne energije ostaju znatno ispod vrhunaca od prije četiri godine i blizu su svojih normi za 2025. godinu. Ako se ove razine zadrže, potrošačke cijene električne energije trebale bi jedva porasti u kratkom roku. Troškovi za poduzeća, koji su tješnje vezani uz veleprodajno tržište, mogli bi se čak i smanjiti.

Važnost električne energije, osobito za mala i srednja poduzeća, ono je što je energetski šok iz 2022. godine učinilo toliko destruktivnim – i toliko inflatornim jer su sve vrste malih i srednjih poduzeća morale podizati vlastite cijene samo kako bi opstale. Za ta manja poduzeća, računi za struju koji su obično iznosili nekoliko stotina eura mjesečno skočili su na više tisuća eura, postajući događaj na rubu bankrota.

Ipak, kontrast između potpune energetske krize iz 2022. – započete ruskom invazijom na Ukrajinu i njezinim utjecajem na tržišta plina – i današnjeg šoka kojim dominira nafta ne dobiva pozornost koju zaslužuje. Energetsko tržište promijenilo se tijekom proteklih pola stoljeća, no mnogi ga i dalje analiziraju kroz filter isključivo usmjeren na naftu koji pripada prošlim vremenima. Danas je električna energija važnija od "crnog zlata" za mnoge tvrtke, osobito one u ekonomski ključnom uslužnom sektoru Europe.

Što stoji iza te promjene? Za početak, stanje nuklearnih i hidroenergetskih kapaciteta na kontinentu, uz uspon solarne energije i bolju opskrbu prirodnim plinom. Zatim su tu lekcije naučene nakon 2022. o upravljanju integracijom obnovljivih izvora, pretočene u milijarde eura ulaganja u nadogradnju električne mreže.

 

Samo u sektoru nuklearne energije, situacija teško da može biti drukčija. Tijekom 2021. i 2022. godine francuska atomska industrija bila je u krizi, s desecima reaktora zatvorenih zbog popravaka i inspekcija nakon što su se pojavile pukotine na nekim varovima. Na samom dnu, francuske nuklearne elektrane radile su na tridesetogodišnjem minimumu s manje od 21 gigavata kapaciteta, što je tek djelić od 45 do 55 gigavata koliko je obično dostupno sada. I to nije bio problem samo za parišku vladu. Francuski reaktori igraju golemu ulogu u osiguravanju bazne energije i za Njemačku.

Ako se nuklearna energija oporavila, oporavila se i hidroenergija. Iako se često zanemaruje, to je četvrti po veličini izvor energije u Europskoj uniji nakon plina, nuklearne energije i vjetra, koji proizvodi gotovo 14 posto električne energije bloka. Još 2022. godine kontinent je patio od onoga što je Ember, think-tank za zelenu energiju, opisao kao sušu koja se događa jednom u 500 godina, s proizvodnjom iz elektrana koje koriste prirodne tokove rijeka na najnižoj razini u više od dva desetljeća. Od tada su obilne kiše u južnoj Europi i uobičajene oborine drugdje poboljšale proizvodnju. Samo se nordijske zemlje sada suočavaju s deficitom vode.

Nakon toga dolazi solarna energija, područje velikih ulaganja za Europu, uz napokon i baterije. Proizvodnja solarne energije postavlja nove rekorde na brojnim tržištima na kontinentu, spuštajući kratkoročne cijene električne energije ispod nule tijekom mnogih vikenda. U sunčanoj Španjolskoj prosječna kratkoročna cijena električne energije, poznata kao "dan unaprijed", strmoglavila je na samo 18 centi 28. ožujka, što je njezina najniža točka u više od desetljeća. U Njemačkoj su cijene proteklih dana pale na negativne vrijednosti. Još 2022. godine iznosile su više od 200 eura po megavat-satu.

Iranski sukob i zatvaranje Hormuškog tjesnaca, naravno, utjecali su na opskrbu Europe prirodnim plinom. No on nije u tolikom manjku kao što je bio 2021.–2022. godine. Iako je gubitak katarske proizvodnje primjetan, Kina je značajno smanjila uvoz plina, ublaživši taj udarac. Do sada su se referentne cijene plina u Europi stabilizirale na oko 45 eura po megavat-satu, što je pad u odnosu na ratni vrhunac od gotovo 75 eura, te znatno ispod povijesno najviše razine od 345 eura u srpnju 2022.

S cijenama koje su znatno ispod ekstrema od prije četiri godine, elektrane na plin ne guraju cijene električne energije u visinu na isti način na koji su to činile tada.

Naposljetku, europska ulaganja u električne mreže se isplaćuju. Prije četiri godine kontinent se borio s uskim grlima u prijenosu, nedostatkom baterija i općenito zastarjelim sustavima. Ta je kombinacija rezultirala pritiscima koji su povremeno slali veleprodajne cijene, čak i na nekoliko sati, na alarmantne razine. Britanska mreža je u jednom trenutku morala aktivirati hitne protokole u Londonu, kupujući energiju po 5000 posto višim cijenama od normalnih kako bi održala opskrbu. Ovoga puta infrastruktura se nosi puno bolje zahvaljujući milijardama eura novih ulaganja.

Kada se sve to zbroji, Europa prebrođuje ono što mnogi nazivaju najgorim energetskim poremećajem ikada uz cijene električne energije koje ne izražavaju paniku. Mjereno terminskim ugovorima za godinu dana unaprijed, referentne cijene energije u Njemačkoj samo su četiri posto više od njihovog prosjeka za 2025. godinu. U usporedbi s 2022., pale su za više od 90 posto. To je velik razlog zašto se trenutna energetska kriza ne čini previše kriznom za Europljane, barem ne još. Dakle, da, naftni šok postoji: cijena goriva za zrakoplove to pokazuje. Sveobuhvatni energetski šok? Ne baš.