Tržište transformatora vrije: koji rizici se skrivaju u 'boomu'?

Europska energetska tranzicija pokrenula je investicijski ciklus u elektroenergetske mreže, a time i u srce tih sustava – transformatore. Potražnja za električnom energijom i opremom bilježi snažan rast, no dr. sc. Mladen Banović, glavni urednik Transformer Magazinea i predsjednik industrijskog think-tanka Transformer Champions Club, upozorava kako se industrija suočava i sa strukturnim problemima koji prijete održivosti rasta. 

Pokretač svega je zelena tranzicija. Prema procjenama Europske komisije, do 2040. godine bit će potrebno oko 1,2 bilijuna eura ulaganja u elektroenergetske mreže. Od toga se oko 477 milijardi eura odnosi na prijenosne, a čak 730 milijardi eura na distribucijske sustave. Istovremeno, očekuje se da će se potražnja za električnom energijom u Europskoj uniji do sredine stoljeća više nego udvostručiti.

Taj golemi investicijski val već se prelijeva na proizvođače opreme. Tržište transformatora, ključnih uređaja koji omogućuju prijenos električne energije na daljinu, bilježi snažan rast. Prema podacima Međunarodne agencije za energiju, cijene transformatora od 2019. godine porasle su za oko 75 posto, a proces nabave velikih transformatora danas traje i do četiri godine. 

Tri ključna rizika za industriju

Rast tržišta, koji je potaknut investicijama u podatkovne centre zbog širenja umjetne inteligencije, elektromobilnosti te obnove starih mreža poput one u SAD-u, suočava se s tri velika rizika. "Rizici su višestruki i kompleksni. Navest ću samo tri najznačajnija. Svakako, najveći je rizik nedostatka kvalificirane radne snage, zatim nepouzdanost dobavnih lanaca i rizik od preinvestiranja", upozorava Banović.

Prvi i najveći problem je ljudski potencijal. Procjenjuje se da će u sljedećih pet godina energetska industrija ostati bez oko 30 posto radne snage zbog umirovljenja starijih radnika, uz već kroničan nedostatak mladih talenata.

"To su zaista izazovi za čijim rješenjima globalna industrija traga. Riječ je o strukturalnom problemu koji se ne rješava samo ulaganjem određene količine novca. Kvalifikacije u ovom području razvijaju se godinama i to je proces koji se zasad ne može značajno skratiti", kaže Banović. On dodaje kako se rješenja traže u programima naukovanja i partnerstvima s obrazovnim institucijama, no to su dugoročne mjere čiji će se rezultati tek osjetiti.

'Pozivamo na mudrost u investiranju'

Drugi rizik su dobavni lanci. Problemi s cijenama i raspoloživosti ključnih materijala, poput bakra čija je cijena snažno porasla, ali i specifičnih izolacijskih materijala i komponenti, postaju svakodnevica. "Nerijetke su situacije u kojima se proizvod koji može koštati nekoliko milijuna eura ne može ispitati i isporučiti zbog nedostatka jednog jedinog dijela", ilustrira Banović.

Vrijeme isporuke za neke ključne komponente upeterostručilo se, što stvara golem pritisak na troškove i nagriza profitabilnost. "Posebno je kritična situacija s elektrotehničkim čelikom, gdje globalno postoji svega nekoliko proizvođača. Zbog toga čekanje na velike energetske transformatore sada traje i do četiri godine, što izravno usporava cijelu zelenu tranziciju jer solarni parkovi i vjetroelektrane ne mogu biti priključeni na mrežu", pojašnjava.

Treći rizik je paradoksalan - opasnost od prekomjernog ulaganja. Banovićev think-tank već tri godine upozorava na ovaj problem, podsjećajući da je industrija kroz sličan ciklus prošla prije 2008. godine, nakon čega je uslijedila stagnacija duga petnaestak godina.

 

"Naša upozorenja nisu usmjerena protiv investiranja, već pozivamo na mudrost u odlučivanju," naglašava Banović i dodaje kako današnja situacija zahtijeva drugačiji pristup: "Ključno je pitanje koje si menadžment mora postaviti: 'Je li naše usko grlo nedostatak strojeva i proizvodnih hala, ili nedostatak ljudi koji će tim strojevima upravljati?' Odgovor je u 90 posto slučajeva - ljudi."

Zbog toga, tvrdi, ulaganje u novu tvornicu dok postojeća radi sa 70 posto kapaciteta zbog nedostatka radnika, predstavlja čisto bacanje novca.

"Naša poruka je jasna: ne gradite nove proizvodne hale ako niste popunili stare. Prvi cilj mora biti rješavanje problema radne snage - kroz privlačenje i obuku novih talenata. Tek kada osigurate ljudski potencijal, investicija u 'ciglu i beton' ima smisla", savjetuje stručnjak. Prema njegovim riječima, pametno ulaganje danas znači preusmjeriti fokus s ekspanzije na efikasnost. To su investicije u automatizaciju, robotizaciju i digitalizaciju procesa koje omogućuju da se s istim ili manjim brojem ljudi proizvede više. "Pametna investicija povećava produktivnost po radniku i smanjuje ovisnost o radnoj snazi koja kronično nedostaje. To je jedini održivi put za rast u današnjim okolnostima", zaključuje Banović.

 

--Cijeli razgovor pogledajte u videu.