ECB razotkrio tko je zaradio na hrvatskim narodnim obveznicama

Od "narodnih" obveznica i trezorskih zapisa, reklamiranih kao prilika za obične građane da zarade barem nešto umjesto da im štednja stoji na beskamatnim računima u bankama, zaradili su samo najimućniji hrvatski građani. Brojke Europske središnje banke (ECB) nemilosrdna su potvrda kako je vrijednosnice kupovao gotovo isključivo "narod" koji spada u grupu deset posto najbogatijih.

Krajem prošle godine, što su najsvježiji podaci koje ima ECB, deset posto najbogatijih hrvatskih građana držalo je dužničke vrijednosne papire u iznosu od čak 5,24 milijarde eura. Među dužničke vrijednosnice spadaju državne i korporativne obveznice, komercijalni i trezorski zapisi, i njima slični instrumenti.

Iduća grupa po bogatstvu – oni u tzv. 9. decilu odnosno ona kućanstva koja spadaju u razred od 80 do 90 posto po neto bogatstvu – držala su još samo 250 tisuća eura obveznica, dok sve ostale kategorije stanovnika siromašnije od toga nisu imale ništa. Brojke su dobivene kombinacijom ankete o financijama kućanstava i tromjesečnih podataka iz sektorskih računa.

Anegdotalne informacije o tome kako je netko siromašniji možda ipak kupio državnu obveznicu ili dvije tako su zagubljene u statističkim greškama i zaokruživanjima. Preostale dostupne brojke i njihovo kretanje kroz godine vrlo jasno pokazuju i potvrđuju da u Hrvatskoj jedino najimućniji imaju raspoloživog dohotka za investiranje u "narodne" papire.

Prema povijesnim podacima, od 2017. pa sve do kraja 2022. godine deset posto najbogatijih građana na računima je držalo između 200 i 300 milijuna eura u dužničkim vrijednosnim papirima. Vrlo vjerojatno se najvećim dijelom radi o korporativnim obveznicama i komercijalnim zapisima jer do tog trenutka građani na primarnom tržištu nisu niti mogli kupiti državne obveznice i trezorske zapise. Ako su htjeli investirati u njih izbor im je eventualno bila burza ili možda kakav privatan dogovor, ali takve su transakcije zanemarive.

Prva "narodna" obveznica emitirana je u ožujku 2023. godine. Krajem tog mjeseca imovina koju u dužničkim vrijednosnicama drži deset posto najbogatijih naglo je skočila na 1,9 milijardi eura. S tek povremenim oscilacijama, taj je iznos od tada pa do danas nastavio rasti sve do već ranije spomenutih 5,24 milijardi.

Priča s 9. decilom je slična iako su već i njihova ulaganja zanemariva u odnosu na 10. decil. Kategorija kućanstava koja po bogatstvu spada između 80 i 90 posto najbogatijih je krajem 2022. u obveznicama imala 20-ak tisuća eura. Tri mjeseca kasnije, nakon prvog "narodnog" obvezničkog izdanja, to je učetverostručeno na 90 tisuća, a do danas je poraslo na 250 tisuća.

Drugi izvori

S druge strane, statistika za preostalih 80 posto kućanstava pokazuje ravno nulu. Kako prije izdavanja "narodnih" obveznica i trezorskih zapisa, tako i nakon toga, pa i danas.

Da najbogatiji stvarno drže državne obveznice i zapise potvrđuju i brojke iz drugih izvora. U ožujku ove godine, prilikom još jednog izdanja "narodnih" trezorskih zapisa Ministarstvo financija objavilo je da su građani u tom trenutku držali oko 8,5 posto javnog duga. Prema podacima središnje banke javni dug je krajem ožujka bio 55,2 milijarde eura.

Oko 8,5 posto od toga bilo bi 4,7 milijardi eura, a kako su najbogatijih građani i prije početka prodaje "narodnih" državnih obveznica i zapisa držali nekoliko stotina milijuna eura korporativnog duga upravo taj iznos nadopunjuje razliku prema 5,2 milijarde iz statistike ECB-a.

Iz Ministarstva financija u ožujku su se još pohvalili i kako je zahvaljujući narodnim izdanjima do tog trenutka "građanima (...) usmjereno više od 382 milijuna eura kamata". Preciznije i jednostavnije rečeno, te potkrijepljeno ECB-ovom statistikom: "narodne" obveznice i zapisi služe da bi se novac svih građana prebacivao imućnijima.

Državna poruka

Politička poruka da država "narodnim" obveznicama časti građane i daje im šansu da nešto zarade nije prolazila od samog početka. Novac koji se iz proračuna isplaćuje kao kamata isti je onaj novac koji su građani prije toga kroz poreze uplatili državi.

Bivši ministar financija Marko Primorac zato je prihvatio retoriku kako je bolje da se kamate od tih obveznica slijevaju građanima, nego bankama koje su ranije bili ulagači. To je zvučalo za nijansu prihvatljivije, iako bi zagoreni igrači s tržišta kapitala mogli primijetiti kako su građani mogli investirati u dionice banaka pa na taj način profitirati kroz dividende.

 

Bivši ministar financija Marko Primorac poručivao je kako je bolje da kamate dobiju građani, a ne banke | Marko Lukunić/PIXSELL

 

Konačni rezultat ovog sad već trogodišnjeg eksperimenta je da od narodnih vrijednosnica profitiraju ili bogati građani ili bogate banke i njihovi dioničari. To su ionako jedine dvije kategorije ulagača koje imaju nešto novca na raspolaganju da ih i mogu uložiti u kupnju obveznica. Ostali su presiromašni.

U Ministarstvu financija uopće ne mare za to. Poslali smo im upit s pitanjima smatraju li ovakvu raspodjelu pravednom, hoće li nastaviti s izdavanjem "narodnih" vrijednosnica usprkos tome što pojačavaju razdor između siromašnih i bogatih, i planiraju li možda prilagodbe programa ili neke druge politike kako bi u "narodne" papire u konačnici mogli ulagati i nešto manje imućni. Iz ureda glasnogovornice dobili smo kratak ravnodušan odgovor kako: "Minimalni iznos ulaganja u obveznice je 500 eura, a u TZ 1.000 eura, što omogućuje ulaganje svim građanima koji to žele." Što s građanima koji možda žele, a nemaju, nisu objasnili.

Promjena politike

Treba li stoga prestati s izdavanjem "narodnih" obveznica i trezorskih zapisa? Odgovor na to pitanje leži negdje drugdje. Osamdeset posto građana ove države očito nema dovoljno raspoloživog imutka kako bi investirali u nešto takvo, odnosno kako bi i oni "profitirali" od "narodnih" obveznica i trezorskih zapisa.

Umjesto da država promovira sebe tvrdeći kako su narodne obveznice i zapisi nešto što ona velikodušno "daje" građanima, ona bi kroz druge politike trebala poraditi na tome da ih mogu kupiti svi građani, a ne samo najimućniji.

Ako je cilj bio da građani profitiraju od kamata ulaganjem u državne vrijednosnice umjesto da svoj novac drže na beskamatnim računima, on nije postignut jer je profitirao samo najbogatiji s(l)oj. A ako je neka državna politika promašena, onda je treba mijenjati.