Euforija koja je prebrzo naplaćena – što investitori mogu naučiti iz Figminog IPO-a

Na tržištu kapitala postoje trenuci kada racionalna analiza ustupi mjesto kolektivnom uzbuđenju. Kada investitori više ne razmišljaju o tome je li dionica već preskupa, nego gledaju samo u smjeru koliko još može porasti. IPO kompanije za dizajn softverskih proizvoda Figma bio je upravo jedan od tih trenutaka, sjajan primjer kako se euforija rađa, širi i na kraju brutalno sudara sa stvarnošću.

Cijena od 33 dolara, po kojoj je dionica ponuđena na dan IPO-a, već je bila pozicionirana u gornjem rasponu valuacija. Međutim, u samo jednom danu trgovanja, dionica je dostigla razinu od oko 115 dolara. Taj skok nije bio znak naglog poboljšanja poslovanja, niti rezultat iznenadnih novih informacija, već jasan znak da je tržište odlučilo Figmi odmah dodijeliti status "sljedeće velike priče".

I tu je napravljena prva, ključna greška.

IPO euforija ne potvrđuje kvalitetu, ona unaprijed kalkulira budućnost

Skok s 33 na 115 dolara nije govorio o tome da je kompanija u jednom danu ostvarila revolucionarne pomake koji bi opravdali valuaciju tri puta višu od inicijalne cijene. On govori da su investitori unapred ukalkulirali godine savršenog rasta, savršene monetizacije i savršene profitabilnosti, i to bez dovoljno čvrstih dokaza da će se takav scenarij zaista ostvariti.

U tom trenutku, Figma prestaje biti softverska kompanija sa snažnim proizvodom i postaje dionica od koje se očekuje da svaki naredni kvartal mora biti impresivan, a ne samo dobar. To je pozicija u kojoj i mnogo veće i zrelije kompanije često posrću.

Ključni problem koji je doveo do kraha cijene dionice od čak 80 posto u odnosu na najviši vrh leži u činjenici da se financijska slika Figme neposredno pred IPO već počela pogoršavati. Ta tendencija se potom potvrdila i u narednim kvartalnim izvještajima, što ni na koji način nije moglo podržati razinu euforije koju je tržište projiciralo u samo jednom danu trgovanja.

Brojke su već tada upozoravale, ali ih nitko nije slušao

Dok je tržište agresivno kupovalo dionice Figme, ključni pokazatelji poslovanja počeli su slati suptilne, ali važne signale da nije sve onako sjajno kako je izgledalo na prvi pogled. Indikatori koji bi prvi trebali potvrditi snagu i dinamiku rasta kompanije počeli su posustajati.

Iako su prihodi i dalje rasli, rast je tijekom 2025. godine postajao sve slabiji, pri čemu se stopa rasta smanjivala iz kvartala u kvartal. Istovremeno, EBITDA i neto dobit prešli su u negativnu zonu, dok je slobodan novčani tok počeo opadati.

Takva slika ukazuje na kompaniju koja se i dalje nalazi u relativno ranoj fazi životnog ciklusa i koja se intenzivno bori očuvati poziciju na tržištu, ali nipošto ne liči na kompaniju koja ulazi u fazu euforije s cijenom dionice višestruko iznad realne vrijednosti. Da bi takva valuacija bila opravdana, rezultati su morali biti daleko snažniji i stabilniji, što je u danom trenutku bilo gotovo nemoguće, upravo zato što je dionica već bila previše precijenjena da bi mogla dodatno iznenaditi tržište i opravdati euforiju.

U periodima euforije, financijski podaci i realna vrijednost kompanije često se potiskuju u drugi plan pod naletom uzbuđenja oko budućih perspektiva. Tržište, iako ne voli neizvjesnost, svjesno stavlja nepredvidivu budućnost u fokus, dok realnu vrijednost sklanja sa strane. Rezultat je rast cijena dionica i valuacija koje ne ostavljaju prostor za grešku jer poduzeće tada ne smije sebi dozvoliti ni najmanji propust.

Tržište ne prašta kada očekivanja pobjegnu ispred realnosti

Čak i tvrtke koje ostvaruju snažne i stabilne rezultate redovno doživljavaju pad cijena dionica nakon kvartalnih izvještaja koji su "samo" u skladu s očekivanjima. Razlog je jednostavan: tržište kod euforičnih dionica ne nagrađuje dobre rezultate, nego isključivo nadmašivanje već preuveličanih očekivanja.

U praksi, takva očekivanja često se graniče s nemogućim jer su investitori nestrpljivi i žele u sadašnjem trenutku realizirati dobitke koji bi se, u realnim uvjetima, trebali materijalizirati tek kroz nekoliko godina.

Bloomberg

 

Razlika između Figme i tehnoloških divova je fundamentalna. Divovi raspolažu financijskom dubinom, profitabilnošću i stabilnim novčanim tokovima koji im omogućavaju da izdrže takav pritisak. Figma tu amortizaciju nije imala. Kada su prvi javni rezultati pokazali da rast i profitabilnost ne prate razinu očekivanja koju je tržište samo sebi nametnulo, korekcija cijene bila je neizbježna.

Pad cijene nije predstavljao gubitak vjere u proizvod i njegovu tržišnu upotrebu, već gubitak vjere u cijenu po kojoj je ta priča bila kupljena.

Euforija je najskuplja kada se zamijeni za analizu

IPO Figme nije priča o lošoj kompaniji. To je priča o loše tempiranim očekivanjima. Tržište je u jednom danu dodijelilo valuaciju koja zahtijeva gotovo savršenu budućnost, a zatim se iznenadilo kada se ispostavilo da stvarnost ide sporijim i znatno kompliciranijim putem.

Za investitore, lekcija je jasna i univerzalna. Dugoročno, najotpornije investicije nisu one s najglasnijom pričom, već one koje stoje na zdravim financijskim temeljima: stabilnom i održivom rastu prihoda, jasnom putu ka profitabilnosti i novčanim tokovima koji potvrđuju kvalitetu poslovnog modela. Euforija može brzo podići cijenu dionice, ali isto tako brzo može i nestati, ostavljajući investitore izložene naglim i bolnim korekcijama.

 

Ulaganje vođeno isključivo pričom i kolektivnim uzbuđenjem često zanemaruje ono što je na tržištu kapitala presudno: odnos između rizika i realno ostvarivog potencijala. Kada se fokus pomakne s brojki na narativ, svaka promjena očekivanja može u kratkom roku potpuno promijeniti investicijsku tezu.

Zato se kroz povijest tržišta kapitala stalno potvrđuje isto pravilo: najopasniji trenutak za ulaganje nije kada je rizik očigledan, već kada izgleda da ga uopće nema.