Ovo su lekcije Warrena Buffetta koje bi svaki ulagač trebao znati

Gotovo bez ikakve najave, u formatu koji je ravnodušan prema izgledu baš kao i njegov autor, sada možete dobiti šestodesetljetni, jednogodišnji izvještaj o najvećem pothvatu u alokaciji kapitala u povijesti SAD-a. To je edukacija o poslovanju, početnica o moralu, prgava zezancija, proslava kupnje i (rijetke) prodaje, nepokolebljiva i nepobitna kritika Wall Streeta te divlja, nevjerojatna priča o tome kako se jedna užasna investicija pretvorila u najveće održivo bogatstvo u naciji.

Berkshire Hathaway Letters to Shareholders: 1965-2024 (Explorist Productions, 14. listopada) upravo je to: zbirka uvodnih pisama iz godišnjih izvješća, formatu poznatom po frazama i uljepšavanju. Ali Warren Buffett želio je da njegova pisma imaju vječnu istinu i vječni život, a njihovih 940 stranica velikog formata sada se može čitati kao cjelovita knjiga. Tu bi knjigu trebao pročitati svatko tko želi da mu vlastiti život bude više u Buffettovom stilu, mjereno novcem, strpljenjem, samokritikom ili pristojnošću. Što znači da bi je vjerojatno trebali pročitati svi.

Buffett je vjerovao da Berkshire Hathaway treba promatrati kao "film koji se odvija, a ne kao nepomičnu fotografiju", i pisao je svako pismo pretpostavljajući da su njegovi čitatelji pročitali prethodna. Kao i većina dobrog pisanja, Pisma imaju razgovorni ton. Međutim, nisu nastala usput. Buffett ih je mjesecima temeljito prepisivao. Carol Loomis, veteranka časopisa Fortune, počela ih je uređivati 1979. Prvih nekoliko desetljeća, Loomis i Buffett slali bi nacrte jedno drugome FedExom kako bi izbjegli svađe preko telefona. Novinarka Alice Schroeder, u svojoj biografiji Buffetta iz 2008. godine, Snježna gruda (The Snowball), citira Buffetta koji je rekao da je ubrzo nakon njihova prvog susreta "Carol brzo postala moj najbolji prijatelj", osim Charlieja Mungera, potpredsjednika Berkshirea.

Ipak, koliko god Buffettova pisma bila vješto osmišljena, ona i dalje postižu ono što postižu najbolje ukoričene zbirke pisama: sastavljaju autobiografiju. A u Buffettovom slučaju, ova vrsta intelektualnih memoara čini se posebno prikladnom. Uvijek je radije sjedio za stolom u Omahi, pogonjen Cherry Cokeom, slatkišima i crvenim mesom, radeći ono što mu je najvažnije: primjenjujući svoj um na tržišta i poslovanje.

Na pojedinim mjestima Pisma mogu biti repetitivna – nakon petog spominjanja, samo ćete preletjeti Buffettovo godišnje iskazivanje zahvalnosti Tonyju Nicelyju iz GEICO-a ili otpornoj, vječnoj Rose Blumkin iz Nebraska Furniture Marta – ali ona također imaju i radnju. Knjizi možete pristupiti bez ikakvog predznanja i naučiti cijelu nevjerojatnu priču o Berkshireu.

Bloomberg

Nakon dobrovoljnog zatvaranja Buffettovog investicijskog partnerstva – zapravo hedge fonda – 1969. godine, Buffett i Munger ostali su s Berkshire Hathawayem, tekstilnim proizvođačem u problemima, i još dvije tvrtke. Petnaest godina kasnije, Buffett se osvrnuo na to da su ta tri poslovanja redom "(1) preživjela, ali nisu zaradila gotovo ništa, (2) smanjila se u veličini uz velike gubitke, i (3) smanjila opseg prodaje na oko pet posto svoje veličine u trenutku našeg ulaska. (Tko kaže 'ne možeš ih sve izgubiti'?)". O tome zašto je izabrao umiruću tvrtku u lošoj industriji kao šasiju na kojoj će izgraditi konglomerat, napisao je 2014. godine: "Imao sam 48 godina da razmišljam o tom pitanju, i još uvijek nisam smislio dobar odgovor. Jednostavno sam napravio kolosalnu pogrešku."

Ali znamo kraj. Kroz usporeni snimak, Pisma objašnjavaju kako je taj gotovo beznadan početak (koji se dogodio tijekom medvjeđeg tržišta od 1968. do 1982. godine) postao konglomerat s gotovo 400.000 izravnih zaposlenika, desetak ogromnih dioničkih pozicija u kultnim tvrtkama i tržišnom kapitalizacijom od bilijun dolara.

Poput gotovo svakog važnog bogatstva s Wall Streeta, Pisma jasno pokazuju da bit Buffettove priče nije u stvaranju sjajnih investicija. Radi se o izgradnji sjajnog poslovanja. To je poslovanje, u korijenu, manifestacija Buffettova karaktera. Njegove ključne kompetencije su strpljenje, logika, reciprocitet, realizam i nepokolebljivost.

Ali Berkshire ima i svoje zupčanike, a Pisma pokazuju kako oni rade. Prvi i najveći je osiguravateljski posao koji je, za razliku od većine, zarađivao i od preuzimanja rizika i od investicijskih prinosa na rastući "float" (slobodna novčana sredstva). Taj float uglavnom je dolazio od prikupljenih premija GEICO-ve franšize jeftinog autoosiguranja i od velikih, specifičnih ugovora o reosiguranju (odabranih radi dobiti, nikada radi ciljanih volumena) koje je sklapala grupa predvođena neprestano hvaljenim Ajitom Jainom. ("Prvi put smo se sreli u subotu ujutro", napisao je Buffett 2021., "i brzo sam pitao Ajita kakvo je njegovo iskustvo u osiguranju. Odgovorio je: 'Nikakvo.' Rekao sam: 'Nitko nije savršen' i zaposlio ga.")

Drugi je stečena reputacija pravednog poslovanja i dalekovidnosti koja je omogućila Berkshireu da proširi svoj konkurentski jastuk tako što je postao "poželjni kupac" za privatne tvrtke i poželjni pružatelj kapitala za javne tvrtke, posebno tijekom kriza.

Treći je samokontrola. Buffett je kolutao očima na tromjesečne ciljeve (i ciljeve rasta općenito). Ignorirao je konvencionalnu mudrost o korištenju financijske poluge (leverage). Nerado je izdavao dionice i žalio je kad bi to učinio. Znao je da se ljudi smješkaju kada je tvrdoglavo gomilao brda gotovine tijekom precijenjenih bikovskih tržišta, kao u 1990-ima i u prošlom desetljeću, ali obično se zadnji smijao kada je on imao gotovinu, a drugi nisu.

Četvrti zupčanik je sposobnost promjene strategije – ne redovito, ali s uvjerenjem. Buffett je na kraju počeo ulagati u kapitalno intenzivna poslovanja poput BNSF Railwayja nakon godina provedenih u potrazi za investicijama poput See's Candiesa, koji je stabilno rastao s malo materijalne imovine. Kada je Berkshire postao prevelik da bi radio drugačije, Buffett je počeo cijeniti prednosti višestrukih izvora prihoda i diversifikacije. Najpoznatije je to što je napustio orijentaciju na duboku vrijednost svog mentora Benjamina Grahama u korist savjeta Mungera, kojeg je nazvao "arhitektom" Berkshire Hathawaya. Zauvijek nakon toga, strategija Berkshirea bila je "pronaći izvanredno poslovanje po razumnoj cijeni, a ne osrednje poslovanje po povoljnoj cijeni".

Bloomberg

Na kraju, i najvažnije, tu je bilo ukamaćivanje (compounding). Buffett je to postizao na načine koji se mogu oponašati, držeći dionice poput American Expressa ili Coca-Cole desetljećima, i na neponovljive načine, preraspodjelom kapitala unutar Berkshirea iz tvrtki u potpunom vlasništvu (ili dioničkih dividendi ili premija osiguranja) koje nisu mogle produktivno iskoristiti kapital prema prilikama koje su to mogle.

Očito možete pronaći sažetke Berkshireovih formula za uspjeh. Možete pitati i Claudea: "Koja je poanta Rata i mira?". Ali radeći bilo što od toga, propustili biste radosno, prožimajuće iskustvo čitanja — i raznolike načine na koje Pisma podučavaju s namjerom. Godine 1952., kada je Buffett imao samo 22 godine i tek počinjao u upravljanju novcem, predavao je investiranje na Sveučilištu u Omahi. Tijekom povijesti Berkshirea, rado je primao studentske grupe u svoj ured i u Gorat's Steak House na dan (i T-bone odrezak) s majstorom. Tijekom zlatnih godina Pisama od 1979. do 2014., Buffett je čitateljima redovito nudio ležeran, šarmantan MBA kroz lekcije od dvije do pet stranica o povratu na angažirani kapital u odnosu na rast dobiti po dionici (EPS), ekonomiji medijskog poslovanja, korporativnom upravljanju, valutnom riziku, prednostima "američkog vjetra u leđa" (American Tailwind) i još mnogo toga.

Značajno je da, iako su neke od Buffettovih lekcija korisne za odabir dionica – "Ako niste spremni posjedovati dionicu deset godina, nemojte ni pomišljati na to da je posjedujete deset minuta" – većina njih nije posebno usmjerena prema javnom investiranju. Doista, Buffett je 2022. priznao da "u 58 godina upravljanja Berkshireom, većina mojih odluka o alokaciji kapitala nije bila bolja od prosječne", pripisujući rast Berkshirea "oko desetak uistinu dobrih odluka" i moći ukamaćivanja. Pisma se češće čine prikladnijima za korporativne menadžere, preuzimatelje rizika u osiguranju, a posebno za investitore u privatni kapital (private equity), koje Buffett podučava kada objašnjava zašto nas "EBITDA tjera na drhtanje".

Bloomberg

Čak i u njegovim lekcijama o računovodstvu – uključenima dijelom i zato što se voli šaliti da nitko ne želi čitati lekcije o računovodstvu – postoji temeljna pouka: pravi poslovni uspjeh izgrađen je na integritetu. Berkshire si može priuštiti gubitak mnogo novca, piše on, ali ne i "trunke ugleda". Kako bi postao poželjni kupac za privatne tvrtke, Buffett se pokušavao ponašati kao da su "uloge zamijenjene" i ne bi, na primjer, zatvorio kupljeno poslovanje samo zato što su prinosi bili ispodprosječni.

Alice Schroeder označila je Buffettova tri primarna načina rada kao kolekcionar, propovjednik i policajac. Policajac je vidljiv u velikom dijelu onoga što Buffett piše o Wall Streetu, kao što je učinio 2023. godine: Wall Street "bi želio da njegovi klijenti zarađuju novac, ali ono što uistinu pokreće njegove stanovnike jest grozničava aktivnost. U takvim vremenima, kakva god se glupost može plasirati na tržište, bit će žestoko plasirana – ne od strane svih, ali uvijek od strane nekoga." No čak i u svojim naoštrijim pismima, poput poznate kritike derivata iz 2002. godine, Buffett nikada ne djeluje kao netko tko prigovara. To je zato što i sebe prikazuje kao nesavršenog, često do točke samokarikature: spor u shvaćanju, sklon pogreškama, trom, povučen, škrt i opširan. ("Reći ćemo vam sve što znamo... i, barem u mom slučaju, više od toga.") Rezultat je ono što književni kritičar James Wood naziva "komedijom opraštanja", a ne "komedijom ispravljanja".

To također čini Pisma nevjerojatno smiješnima. Bio sam utučen kada je Buffett 2001. godine prekinuo osmogodišnji niz šala o godišnjem ceremonijalnom prvom bacanju u bejzbolu, odlučivši da je prestar za to. (1993.: "Sigurno je da ću se popraviti u odnosu na prošlogodišnji ponižavajući nastup. Tom prigodom, hvatač je neobjašnjivo tražio moju 'poniruću loptu' (sinker), a ja sam poslušno izveo bacanje koje je jedva promašilo moju nogu.") Berkshireova akvizicija NetJetsa ne samo da je godinama podbacivala u rezultatima, već je i okončala maestralan žanr samokritičnih šala o Neobranjivom (The Indefensible), Buffettovom službenom zrakoplovu. (1987.: "'Ali što je s korporativnim zrakoplovom?', bezobrazno pitate. Pa, povremeno se čovjek mora uzdići iznad svojih principa.")

Ponekad su šale jednostavno blesave: "Zapravo postoje samo tri vrste ljudi na svijetu: oni koji znaju brojati i oni koji ne znaju." Mnoge od njih su o starosti, seksu ili oboje.

Odmjereno, stručno izvođenje Buffettovih šala u Pismima prate njegovi aforizmi, od kojih je najpoznatiji onaj o otkrivanju tko pliva gol kad plima ode. Ali drugi već godinama kruže Wall Streetom ("Kada se uprava s reputacijom briljantnosti uhvati u koštac s poslovanjem s reputacijom loše temeljne ekonomije, reputacija poslovanja je ta koja ostaje netaknuta.") – ili zaslužuju kružiti ("Bez obzira na to koliko su veliki talent ili trud, za neke stvari jednostavno treba vremena: ne možete dobiti dijete za mjesec dana tako da zatrudni devet žena.")

Buffett, vječni kolekcionar, također uživa u sjajnim izjavama drugih. Pokazuje stalnu naklonost prema Mae West ("Bila sam Snjeguljica, ali sam skrenula."), verbalnim gafovima (Sam Goldwyn: "Prognoze su opasne, posebno one o budućnosti") i stihovima country pjesama. Više puta je iskoristio jedan kako bi postavio očekivanja svima onima koji su dovoljno glupi da ga nazovu s ponudom za spas tvrtke ili rizični kapital: "Kad telefon ne zvoni, znat ćete da sam to ja." Ponekad su citati jednostavno mudrost usklađena s Buffettovim vlastitim senzibilitetom. A mnogi su itekako relevantni danas. Barton Biggs: "Bikovsko tržište je poput seksa. Osjećaj je najbolji neposredno prije nego što završi."

Buffetta je uvijek zanimalo investiranje i zarađivanje novca. Nikada se nije bavio pisanjem kao pozivom. Ipak, njegova ljubav prema pisanju i komunikaciji ima duboke korijene. Buffettovi roditelji upoznali su se u redakciji Daily Nebraskana, njihovih studentskih novina. Njegove najranije važne akvizicije za Berkshire uključivale su Buffalo Evening News i veliki udio u Washington Postu. Buffett se prvi put susreo s Katherine Graham iz Posta kada joj je pristupio 1971. godine s ponudom za zajedničku ponudu za kupnju The New Yorkera, koji je tada bio samostalna javna tvrtka. Vjerojatno je slučajnost, ali pisac kojemu Warren E. Buffett najviše nalikuje je stilist New Yorkera čiji su inicijali anagram njegovih vlastitih: E.B. White.

Poput Whitea, Buffett eksplicitno piše kao da su uloge zamijenjene i kao da je on čitatelj. I zato što Pisma nikada ne podilaze, ona zadržavaju svoju prepoznatljivu ravnotežu: razumna, ali ne otrcana, etična, ali ne samopravedna, skromna, ali ne dvolična, pohvalna, ali ne ulizivačka, patriotska, ali ne šovinistička, šaljiva, ali ne klaunska. Njihov stil je protuotrov za cinizam.

"Ben Graham me naučio prije 45 godina da u investiranju nije potrebno činiti izvanredne stvari da bi se postigli izvanredni rezultati", napisao je Buffett 1994. "Kasnije u životu, iznenadio sam se otkrivši da ova tvrdnja vrijedi i u upravljanju poduzećem. Ono što menadžer mora učiniti jest dobro se nositi s osnovama i ne dopustiti da mu se skrene pažnja." Tako je i u pisanju.

Izvanredno obično opisuje stil Pisama, osobu Warrena Buffetta i strategiju Berkshire Hathawaya. Oni su također međusobno osnaživali jedni druge. Pisma su pomogla Buffettu privući i educirati strpljive, informirane investitore koje je Berkshire trebao za ukamaćivanje kapitala. Njegovo transparentno računovodstvo prožeto samokritikom također je imalo poslovnu korist. "Charlie", objasnio je Buffett 2021., "naziva ovaj fenomen efektom orangutana: ako sjednete s orangutanom i pažljivo mu objasnite jednu od svojih omiljenih ideja, možda ćete iza sebe ostaviti zbunjenog primata, ali sami ćete otići razmišljajući jasnije."

Bloomberg

Mora se reći da Pisma nisu štivo za čitanje prije spavanja. Trenutačni format – glomazan i težak oko dva i pol kilograma – manje je prikladan za noćni ormarić, a više da sam posluži kao ormarić. (Max Olson, urednik ovog zbornika, ponovno tiska pisma na papiru formata 8.5 x 11 inča, vjerno formatu godišnjeg izvješća.) Ipak, mogu se čitati s užitkom tijekom jedne godine, pismo ili dva tjedno.

Nadam se da će neki poduzetni izdavač jednog dana staviti njihovih procijenjenih 600.000 ili više riječi – otprilike tri puta dulje od Moby Dicka – u dva fizička sveska i dodati knjigu Buffettovih najvećih šala, citata i izreka. Izdavač bi zbirci također trebao dati pravi naslov, a ne je samo predstaviti kao ponovno tiskana pisma. Buffett priča kako je s 12 godina slušao svog djeda kako diktira iz vlastitih memoara: Kako voditi trgovinu mješovitom robom i nekoliko stvari koje sam naučio o ribolovu. Sigurno bi svima nama dobro došla tjedna doza unukove knjige, Kako voditi konglomerat i nekoliko šala o seksu.

U pismu iz 2014. godine, kojim se obilježavala 50. obljetnica Berkshirea, Munger je pridonio s pet stranica – što je jedino takvo uključenje u ukoričenom svesku. Buffett je, objasnio je Munger, uvijek želio da pisma "osobno doprinesu, poput profesora Bena Grahama, širenju stečene mudrosti". Buffett je također uvijek želio "win/win rezultate posvuda".

Pisma su sigurno to. Približavajući se 96. godini, Warren Buffett je pobijedio na način na koji nitko nikada nije, ako se pobjeda mjeri kao umnožak tri stvari: bogatstva, vremena provedenog na zemlji i gotovo besprijekorne reputacije pristojnosti. Ali i mi pobjeđujemo, kroz našu sposobnost da učimo i s entuzijazmom se divimo tome kako je to učinio. Pisma nisu naša utješna nagrada. Ona su njegov dar.