Buffett odlazi, principi ostaju: 5 investicijskih lekcija 'proroka iz Omahe'

Greg Abel, novi izvršni direktor Berkshire Hathawaya, zarađivat će godišnju plaću od 25 milijuna dolara, što je višestruko više od 100.000 dolara koliko je njegov prethodnik Warren Buffett primao desetljećima. Promjena dolazi nakon što je Buffett, u dobi od 95 godina, krajem prosinca 2025. odstupio s mjesta izvršnog direktora i od siječnja predao operativno vodstvo tvrtke Abelu, zadržavši ulogu predsjednika uprave.

Razlika u plaćama ne odražava promjenu vrijednosti ili kulture Berkshire Hathawaya, već prelazak s Buffettovog jedinstvenog, simboličnog modela upravljanja na trenutne, korporativne standarde. Buffett je, naime, desetljećima primao samo 100.000 dolara godišnje jer je - kao osnivač i najveći dioničar tvrtke - svoje bogatstvo gotovo isključivo vezao za rast vrijednosti dionica, dok mu plaća nikada nije bila ključni izvor prihoda. Abel, s druge strane, nema Buffettovo vlasništvo niti financijsku poziciju, pa njegovu naknadu oblikuju tržišni uvjeti za profesionalnog menadžera koji preuzima operativno vodstvo konglomerata vrijednog bilijun dolara sa složenim poslovima u osiguranju, energetici, željeznicama i industriji.

 

 

Od 1965. godine, kada je preuzeo Berkshire Hathaway, Buffett je od male tekstilne tvrtke napravio konglomerat s udjelima u Appleu, Coca-Coli, American Expressu i Geicu. Prosječni godišnji prinos Berkshirea u tom razdoblju iznosio je oko 20 posto - gotovo dvostruko više od indeksa S&P 500. Budući da poznati investitor ove godine formalno odlazi u mirovinu, ostavljajući za sobom ne samo jednu od najuspješnijih investicijskih karijera u povijesti, već i filozofiju koja je desetljećima oblikovala način na koji svijet razmišlja o novcu, riziku i strpljenju - važno je zapamtiti njegov najvrjedniji savjet koji je mnoge investitore podigao na sam vrh burze.

U doba algoritamskog trgovanja, kriptomanije i brzih dobitaka, njegovih pet ključnih savjeta čini se staromodnim - ali upravo zato i dalje djeluju.

Nikada ne gubi novac

Pravilo broj jedan: nikada ne gubi novac. Pravilo broj dva: nikada ne zaboravi pravilo broj jedan.

Ovo je vjerojatno Buffettovo najpoznatije načelo. Iako zvuči otrcano, poanta nije izbjeći sve gubitke - što je nemoguće - već izbjeći trajni gubitak kapitala. Buffett je oduvijek bio skeptičan prema špekulativnim ulaganjima, tvrtkama s prevelikim dugom i tvrtkama koje se oslanjaju na stalan priljev jeftinog kapitala za preživljavanje. Ključni koncept u njegovoj filozofiji je "margina sigurnosti" - kupnja kvalitetne tvrtke po cijeni koja ostavlja prostora za pogreške. Upravo je zato desetljećima birao stabilne, profitabilne tvrtke s jakim brendovima i predvidljivim novčanim tokovima, čak i kada nisu bile "moderne i aktualne".

Ne pratite masu - budite solo igrač

Budite u strahu kada su drugi pohlepni, a pohlepni kada su drugi u strahu.

Buffettov drugi najčešće citirani savjet odnosi se na suprotstavljanje psihologiji gomile koja vlada burzama. Kada je većina investitora pohlepna - tijekom razdoblja euforije, skokova cijena i pretjeranog optimizma - rizici su često podcijenjeni, a imovina precijenjena, stoga je mudro biti oprezan. Suprotno tome, u vremenima straha, panike i rasprodaja, kada tržišta pretjerano kažnjavaju čak i kvalitetne tvrtke, pojavljuju se najbolje dugoročne prilike.

Štoviše, Buffett je cijelu svoju karijeru izgradio radeći suprotno od gomile. Na vrhuncu krize 2008. godine, dok su mnogi bježali iz financijskog sektora, Buffett je ulagao u Goldman Sachs i General Electric, pod uvjetima koji su mu pružali visoke prinose i dodatnu sigurnost. Strah od drugih postao mu je "saveznik" u ulaganju.

 

Ulažite samo u ono što razumijete

Rizik dolazi iz toga što ne znate što radite.

Buffett je inzistirao na takozvanom "krugu kompetencije" - područjima gdje investitor stvarno razumije kako tvrtka zarađuje, tko su joj konkurenti i što bi je moglo ugroziti. Klasični primjeri iz njegove prakse su Coca-Cola i American Express - tvrtke s jednostavnim i dugoročno stabilnim modelima zarade, jakim brendom, jasnom bazom potrošača i prepoznatljivim konkurentskim prednostima. Buffett je jasno mogao procijeniti tko su im konkurenti, kako se generira profit i koji rizici mogu ugroziti poslovanje, poput promjene navika potrošača ili regulatornih pritisaka.

S druge strane, desetljećima je izbjegavao tehnološke tvrtke jer ih nije dovoljno dobro razumio. Tek kada je Apple izrastao u potrošački brend s izuzetno lojalnom bazom korisnika i jakim ekosustavom, Buffett je procijenio da se uklapa u njegov krug kompetencije. Danas je Apple najveća pojedinačna investicija Berkshire Hathawaya. Suprotan primjer su dot-com dionice s kraja devedesetih, koje je američki investitor namjerno preskočio unatoč euforiji na tržištu, upravo zato što nije mogao jasno objasniti kako i zašto bi te tvrtke dugoročno zarađivale.

Dugoročna spremnost je ključna

Ako niste spremni držati dionicu 10 godina, nemojte je držati ni 10 minuta.

Što možemo zaključiti i naučiti iz ovog Buffettovog savjeta? Činjenicu da je on dionice uvijek promatrao kao sudjelovanje u poslu, a ne kao papir za kratkoročno trgovanje. Njegova filozofija "kupi i drži" temelji se na uvjerenju da se prava vrijednost kvalitetnih tvrtki otkriva tek s vremenom. Kao što vidimo, gotovo svi njegovi savjeti temelje se na procjeni kvalitetnih tvrtki s reputacijom i čvrstim temeljima, za razliku od nekih koje u trenutku "zapale" tržište, a zatim za sobom ostave samo pepeo.

Vraćamo se na primjer Coca-Cole, u koju je Berkshire značajno uložio krajem osamdesetih, a i danas je u portfelju tvrtke. Buffett često podsjeća da "ne morate biti genij, morate biti strpljivi" jer tržište dugoročno nagrađuje stabilnost i disciplinu. U svijetu opsjednutom brzim pobjedama, ovo je možda njegov najteži savjet za provođenje u praksi, ali i najvrjedniji.

Univerzalni alat za uspeh

Za većinu, niskotroškovni indeksni fond je najbolji izbor.

Kada Buffett kaže da je "Low-Cost Index Fund" najbolji izbor za većinu investitora - to znači da većina nema vremena, znanja ili discipline da dugoročno nadmaši tržište odabirom pojedinačnih dionica. Indeksni fondovi jednostavno prate cijeli tržišni indeks, poput S&P 500, što znači da investitor automatski ulaže u stotine najvećih i najuspješnijih tvrtki, sa širokom diverzifikacijom i znatno nižim troškovima.

U praksi postoji manji rizik od pogrešnih odluka, manje emocionalnog trgovanja i veća je vjerojatnost stabilnog, dugoročnog povrata koji prati rast gospodarstva. Buffett često ističe da čak i profesionalni upravitelji fondova, nakon obračuna troškova i provizija, rijetko uspiju dugoročno nadmašiti indeks, zbog čega je jednostavna strategija redovitog ulaganja u indeksni fond, sa strpljenjem i dugim vremenskim horizontom, racionalniji i učinkovitiji izbor za većinu pojedinaca. Više je puta naglasio da će "investitor koji ništa ne zna, ali redovito ulaže u indeks, dugoročno nadmašiti većinu profesionalaca". Čak je u svojoj oporuci naveo da je većina imovine njegove supruge uložena na ovaj način.

 

Buffettovo umirovljenje simbolično zatvara jednu investicijsku eru, ali ne i vrijednosti na kojima je počivala. U svijetu koji se ubrzava, postaje sve polariziraniji i sve isplativiji za kratkoročne poteze, Buffett desetljećima podsjeća na suprotnu logiku tržišta: da se kapital ne čuva brzinom, već disciplinom; ne masovnom psihologijom, već razumijevanjem; i ne hrabrošću tijekom razdoblja euforije, već strpljenjem u neizvjesnim vremenima.