Zašto je Putin stjeran u kut i sve opasniji?

Prošli tjedan nije samon bio loš za Rusiju i imperijalne ambicije Vladimira Putina, već katastrofalan. Počeo je smjelom američkom operacijom u kojoj je otet venezuelanski autokrat i bliski saveznik Kremlja Nicolas Maduro.

Ali američki pritisak tu nije stao. Sredinom tjedna, američka vojska je presrela i zaplijenila ruski tanker Mariner u sjevernom Atlantiku, u pratnji ruske mornarice. Bio je dio ogromne flote u sjeni koju osovina Moskva-Teheran-Caracas koristi kako bi izbjegla zapadne sankcije na izvoz nafte u Kinu.

Cijena nafte pala je za oko dva do tri posto u tjednu od američke intervencije i trenutno se kreće oko 60 dolara po barelu; prošle godine već je pala za 18 posto. Za 2026. godinu je rusko Ministarstvo financija, na čelu s Antonom Siluanovom, u svoje proračunske planove uključilo pretpostavku o prosječnoj cijeni nafte Ural od 59 dolara po barelu.

U utorak je najava Velike Britanije i Francuske o planovima za raspoređivanje trupa u Ukrajinu u slučaju primirja došla kao hladan tuš. Moskva je reagirala predvidljivo: strane će vojnike tretirati kao legitimne borbene mete.

U međuvremenu, islamistička teokracija ajatolaha u Teheranu, koja čini važnu kariku u globalnoj "osi subverzije" CRINK (Kina, Rusija, Iran, Sjeverna Koreja) protiv Sjedinjenih Američkih Država i njihovih zapadnih saveznika, također se opasno ljulja već nekoliko dana.

Sredinom tjedna, SAD je presreo i zaplijenio tanker Mariner u sjevernom Atlantiku | Izvor: Obalna straža SAD-a

Stjerana u kut, Rusija je, kao i u prošlosti, pribjegla asimetričnom odgovoru i psihološkom učinku zastrašivanja. Kao i u studenom 2024., upotrijebila je svoje najnovije i najstrašnije oružje – hipersoničnu balističku raketu Orešnik, koja leti nadzvučnom brzinom i može nositi nuklearne bojeve glave. Napad na ciljeve u Ukrajini ovom raketom srednjeg dometa, protiv koje trenutno praktički nema obrane, nije nanio puno štete, jer je prvenstveno bila instrument strateške signalizacije.

Bio je to proračunat odgovor na niz poniženja i pokušaj Kremlja da ponovno uspostavi ravnotežu straha pod svojim uvjetima i osigura najpovoljniji položaj u mirovnim pregovorima u Ukrajini.

Raketa kao jezik diplomacije

Ako ostavimo po strani učinak samog oružja, događaj otkriva očaj, a ne moć Moskve, koja nastoji redefinirati svoj položaj u globalnoj arhitekturi moći. Prostor za samostalno djelovanje Ruske Federacije brzo se sužava u usporedbi sa Sjedinjenim Državama, a još više u odnosu na njezinu navodnu saveznicu Kinu.

To potvrđuje i fokus američkog predsjednika Donalda Trumpa na aneksiju Grenlanda, za koju Kremlj smatra da spada u njegovu sferu interesa u arktičkim regijama. Dok su nedavni globalni događaji potpuno zasjenili ruske napore u Ukrajini, Bloomberg je u subotu izvijestio o još jednom udarcu za Putina: ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski navodno je već predložio Trumpu nacrt sporazuma o slobodnoj trgovini, čime se smanjuje ruski manevarski prostor u odgađanju rata radi povećanja okupiranih teritorija u Ukrajini.

Lansiranje rakete treba shvatiti kao simboličnu demonstraciju sile. To je Putinova poruka Zapadu da Rusija - unatoč nizu diplomatskih i geopolitičkih neuspjeha ostaje faktor koji se ne može ignorirati.

"Rusija nema mnogo stvarnih vanjskopolitičkih alata kojima bi se mogla ozbiljno natjecati sa Sjedinjenim Državama ili utjecati na Trumpa", rekao je za Bloomberg Adriju Denis Mantsevich, direktor NC3-a i stručnjak za situaciju u Rusiji. "Za razliku od Kine, koja ima takve alate i već ih je naučila koristiti - od carina do ograničenja izvoza rijetkih zemalja - Kremlju u ovoj utrci ostaje samo nuklearni arsenal i prijetnje. Koristi ih u svoju korist, barem na razini retorike i postupne eskalacije napetosti", kaže Mantsevich, podsjećajući na raspoređivanje nuklearnog oružja u Bjelorusiji.

Poruka je bila jasna: Rusija je koristila hipersonične rakete, koje putuju više od pet puta brže od zvuka, kako bi pogodila ciljeve u zapadnoj Ukrajini, samo 60 kilometara od poljske granice. Time je Moskva Zapadu telegrafski poslala neospornu činjenicu – ciljevi u srcu Europe nalaze se na nekoliko minuta od dohvata modernog ruskog naoružanja.

Izvor: Podatci CSIS Missile Threat, ocjene Pentagona i ukrajinskih obavještajnih službi (GUR)

Putinova borba za relevantnost

Međutim, zveckanje oružjem ne može sakriti strateške poraze. Pad Madura bio je jasan signal za međunarodni ugled Rusije o krhkosti sigurnosnih jamstava koja Moskva može pružiti svojim partnerima na globalnom jugu. Još značajnija bila je mlaka reakcija Pekinga. Kineska suzdržanost pred padom venezuelanskog diktatora i posustalim iranskim režimom ukazuje na pragmatičan stav Pekinga, koji nema ni želju ni kapacitet da konkretno ograniči američke interese. To nedvojbeno izaziva nelagodu u Moskvu po pitanju pouzdanosti kineskog partnerstva u kojem je Rusija zarobljena od invazije 2022. godine.

Sliku bespomoćnosti upotpunila je zapljena ruskog tankera u sjevernom Atlantiku. Incident je otkrio ograničeni doseg ruske mornarice, jer je zaplijenjeni brod pratila ruska podmornica, ali se nije usudila miješati u američku operaciju tako daleko od svojih matičnih voda. Ruska novinska agencija TASS prenijela je izjavu zastupnika Leonida Slutskog, koji je čin nazvao "piratstvom 21. stoljeća", ali Putin je ostao nijem. Kako Mantsevich ističe, ruski čelnik ne želi "pokvariti odnose s Trumpom" pretjeranim prosvjedom protiv američkih poteza.

U ovom vakuumu percipirane slabosti, Francuska i Velika Britanija najavile su da bi mogle poslati trupe u Ukrajinu. Taj potez predstavlja kršenje "crvene linije" za Moskvu i još je bolniji od potencijalnog američkog preuzimanja Grenlanda jer izravno dovodi u pitanje rusku percepciju sigurnosnih tampon zona. Putin je dosljedno održavao lažnu naraciju da je invazija na Ukrajinu odgovor na kršenje NATO-ovih obećanja o neširenju oružja koje je sovjetskom vođi Mihailu Gorbačovu dao američki državni tajnik James Baker 1990. godine.

"Putinova velika ambicija je vratiti Rusiju na kartu supersila koje imaju pravo na vlastite interesne sfere i da druge supersile priznaju to pravo", smatra Mantsevich. Dodaje da Rusija teži ravnopravnom položaju sa Sjedinjenim Državama i Kinom. Putinov odgovor da će strani vojnici biti "legitimne mete" i korištenje projektila sposobnog nositi nuklearne bojeve glave upozorenje su Zapadu protiv izravnog ulaska u sukob.

Napad Orešnikom nije imao za cilj uništiti infrastrukturu – Rusija za to ima jeftinije sustave – već demonstrirati doseg do europskih prijestolnica. Riječ je o klasičnom hladnoratovskom odvraćanju kojim Moskva kompenzira svoju konvencionalnu inferiornost u usporedbi s NATO-om i pokušava spriječiti da bude potisnuta na margine međunarodnog odlučivanja.

Strah od irelevantnosti opravdan je u Kremlju. Obrisi Trumpove sigurnosne politike, koja je uključena u Monroeovu doktrinu, ukazuju na to da će o ključnim pitanjima 21. stoljeća – uključujući Ukrajinu – pregovarati samo Trump i kineski čelnik Xi Jinping.

"Mirovni sporazum u Ukrajini u konačnici će biti sporazum između SAD-a s malim dodirom stavova EU i Rusije i većim od Kine s druge strane", realistično objašnjava geopolitički stručnjak Klemen Grošelj o odnosu snaga, koji ne vjeruje da će se Rusija upustiti u izravni sukob s NATO-om. "Međutim, to ne isključuje mogućnost da će Moskva pokušati destabilizirati unutarnju politiku i društvo jedne od država članica NATO-a i EU kao dio ruskog hibridnog djelovanja."

 

UN na nogama

Čini se da se Putinov gambit djelomično isplatio, a talijanska premijerka Giorgia Meloni odmah je upozorila na potrebu održavanja diplomatskih kanala, što ukazuje na strah od trovanja. Ali to je također izazvalo novi val međunarodne osude. Upotreba balističkih projektila potaknut će danas hitan sastanak Vijeća sigurnosti UN-a na zahtjev Kijeva, koji podržava šest članica (Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Latvija, Danska, Grčka i Liberija).

U svom zahtjevu za sastanak, ukrajinski veleposlanik pri UN-u Andrij Melnik povukao je jasnu crtu ispod ruskih postupaka: "Rusija je dosegla zastrašujuću novu razinu ratnih zločina u svojim napadima na civile i civilnu infrastrukturu." Dok Kremlj pokušava projicirati moć, ponovno se suočava sa statusom izopćenika u New Yorku kojeg nijedan hipersonični projektil ne može popraviti.