1441. Broj koji mnogo govori o ilegalnom ratu koji je ruski predsjednik Vladimir Putin pokrenuo prije gotovo četiri godine protiv svog mnogo slabijeg susjeda Ukrajine. Toliko dana traje Putinova specijalna vojna operacija, koja je od veljače 2022. bez prekida odnijela gotovo dva milijuna mrtvih, ranjenih i nestalih na obje strane.
U Putinovoj Rusiji riječ ponyatiya znači sustav neformalnih pravila. Kažu da nijedna uvreda ne smije proći nekažnjeno. "Činjenica da ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski - čovjek u čijim je komičnim nastupima Putin nekada uživao - sada vodi zemlju koja sprječava Rusiju da vrati svoju carsku slavu stvara kognitivnu disonancu. Komičar bi trebao biti slab; manja nacija bez nuklearnog arsenala trebala bi se pokoriti, a njezin narod trebao bi šutjeti", napisao je stručnjak za Rusiju Andrew Ryvkin o Putinovoj velikoj sramoti - ukrajinskom ratu.
Uz sve kontroverze oko raspada transatlantskog partnerstva između SAD-a i Europe, klimavu, često nedosljednu i ponekad nesigurnu podršku Europe te predviđanja o samouništenju NATO-a, ukrajinska klaonica svakim danom postaje sve veća sramota za Putina. A to je za njega veliki problem - ne samo zbog ponyatiya.
Gospodarstvo cvjeta, Putin (još) ne
Rusko ratno gospodarstvo pokazalo je znakove slabosti u 2025. godini, dok je Bruxelles obećao Kijevu najmanje dvije godine financiranja. Ruska industrijska proizvodnja pala je najbržim tempom od ožujka 2022., s padom novih narudžbi proizvođača, nedostatkom radne snage zbog potražnje na prvoj crti bojišnice, a smanjena je i kupnja sirovina.
"Kako bi se održao protok vojnika i radnika u obrambeni sektor, Rusija nudi visoke bonuse za prijavu i iznadprosječne plaće, što obeshrabruje radnu snagu od civilnih aktivnosti i povećava troškove rada", primjećuje Rok Spruk, profesor ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Ljubljani. U kombinaciji s demografskom krizom, to uzrokuje uska grla, pritisak na plaće i inflacijske pritiske, na što središnja banka odgovara povećanjem kamatnih stopa i selektivnim ograničenjima kapitala, kaže. "To nesrazmjerno opterećuje trošak kapitala u nevojnom dijelu gospodarstva i kreditnom posredovanju."
Kremlj je stoga bio prisiljen pooštriti fiskalnu politiku: povećati porez na dobit poduzeća na 25 posto, ukinuti fiksnu poreznu stopu za pojedince i povećati porez na dodanu vrijednost na 22 posto od nove godine, prema izvješću europskog think tanka Bruegel.
"Izvoz nafte i priljev dolara ostaju ključni izvor financiranja ruskog proračuna i, prema tome, vojnog stroja", kaže Denis Mancevič, stručnjak za postsovjetski prostor i direktor NC3. Ali Putinova vitalna trgovina energijom presušuje: 2024. godine Moskva je punila dobrih 30 posto saveznog proračuna porezima na prodaju ugljikovodika, prošle godine to je palo na 24 posto.
"Izvoz nafte i priljev dolara ostaju ključni izvor financiranja ruskog proračuna, a time i vojnog stroja", kaže stručnjak za postsovjetski prostor i direktor NC3 Denis Mancevič.
"Rusija je planirala povećati svoje obrambene izdatke na oko 15 milijardi rubalja do 2025., ali vrijedi napomenuti da procjena varira ovisno o definiciji", kaže Spruk o stanju ruskog ratnog gospodarstva. Obrambeni izdaci porasli su na oko sedam posto BDP-a i oko 35 do 40 posto saveznog proračuna.
Rusija proizvodi tenkove i granate koji se brzo uništavaju na fronti. To povećava BDP, ali ne stvara dugoročnu vrijednost za stanovništvo, što je klasični 'vojni kejnzijanizam' koji funkcionira kratko vrijeme, a zatim dovodi do kolapsa jer kanibalizira civilnu industriju. Kremlj je prošle godine ublažio pritisak povećanim zaduživanjem kako bi ublažio deficit i prikrivenim tiskanjem novca prisiljavajući bankarske kredite vojnoj industriji. Bruegel čak izvještava da su državne i paradržavne tvrtke prisiljene izravno financirati ruske trupe na bojnom polju.
"Kategorija nacionalne obrane nadopunjuje se skupom skrivenih ili raspršenih stavki iz područja poput unutarnje sigurnosti i raznih socijalnih davanja za vojnike, pa su stvarni vojni izdaci vjerojatno znatno veći", kaže ekonomist Spruk.
Financial Times izvještava da su službene brojke inflacije od 5,6 posto, koja je navodno padala prošle godine zbog agresivne monetarne politike, pretjerane. Novine navode da se rusko gospodarstvo realno smanjilo 2023. i 2024., iako Kremlj tvrdi da je BDP u tom razdoblju porastao za dobrih četiri posto; rusko gospodarstvo prošle je godine zaostajalo za 1,5 posto za predratnom razinom.
"Rusko gospodarstvo stoji relativno loše, pregrijano je, cijene nafte padaju, ali situacija se uglavnom ne odražava na socio-ekonomskoj stabilnosti stanovništva", kaže Mancevič, koji smatra da Putina malo brinu problemi stanovništva. Što dalje znači da postupno hlađenje gospodarstva još ne utječe na Putinovo političko odlučivanje i njegove velike imperijalističke ambicije, počevši od Ukrajine, upozorava stručnjak.
"Putin je potpuno nadmašio Trumpa", rekao je Branko Soban, bivši dopisnik Dela iz Moskve, o dinamici pregovora i ciljevima ruske strane.
Trump: ne krvnik, već Putinov spasitelj
Ofenziva je katastrofa i iz političke perspektive. Mesija obnove velike Rusije, sa svakim danom, palim vojnikom, ratnom rubljom, postotkom inflacije i kubnim metrom plina i barelom nafte koju Moskva šalje Kini, sve više postaje Xijev poslušnik, a Rusija je kineski interes i tampon zona.
U vrijeme kada je Sovjetski Savez osvojio Treći Reich i osigurao sebi carstvo okupacijom istočnoeuropskih zemalja za nadolazeća desetljeća Hladnog rata, Putin nije uspio zauzeti više od 20 posto ukrajinskog teritorija. Ruska vojska napredovala je u ukrajinskim ofenzivama prosječnom brzinom od 15 do 70 metara dnevno, što je najsporije u bilo kojem ratu u posljednjem stoljeću, prema najnovijem izvješću think tanka CSIS. Ali Putin je izgubio 1,2 milijuna Rusa; nijedna zaraćena strana nije pretrpjela toliko žrtava od kraja Drugog svjetskog rata.
Putin ne odstupa od pervoprichiny, kako imenuje 'temeljne uzroke' ukrajinske krize, zahtijeva Donbas koji ne kontroliraju ruske snage i odbija pristati na prisutnost zapadnih snaga na ukrajinskom teritoriju.
Ako ništa drugo, Putinova Rusija je manje konzistentna globalna sila nego što je bila prije ofenzive. "Putinova velika ambicija je vratiti Rusiju na kartu supersila, koje ne samo da imaju pravo na vlastite interesne sfere, već ih priznaju i druge supersile", rekao je Mancevič o velikim i neostvarenim željama Putinova režima.
Jedini pozitivan utjecaj na Putinov gambit u Ukrajini - a on je izniman - jest svjetski poredak koji je uveo američki predsjednik Donald Trump. On zastrašuje saveznike carinskim ratom i potkopava povjerenje u NATO teritorijalnim zahtjevima. Bijela kuća piše uvjete primirja u Ukrajini imajući na umu rusko 'spašavanje obraza', a ne u skladu s međunarodnim pravom, situacijom na bojnom polju ili sivom ekonomskom stvarnošću Rusije i njezinih geostrateških saveza. Istovremeno, i u skladu s Donroyevom doktrinom, povlači sigurnosni kišobran nad Europom i, posljedično, Ukrajinom na zapadnu hemisferu. "Ono što se smatralo Trumpovom eskapadom postaje činjenica, a to je da se Sjedinjene Države povlače iz europske sigurnosne arhitekture", kaže geopolitički stručnjak Klemen Grošelj.
Putin je mogao samo sanjati o povlaštenom tretmanu za Sjedinjene Države, neizravno priznajući njihov status supersile. "Trumpov povratak u Bijelu kuću bio je pravi blagoslov za Putina", sažela je bivša predsjednička savjetnica Bijele kuće Fiona Hill u intervjuu za časopis The Atlantic: "On djeluje u svijetu u kojem mu je vrlo lako snalaziti se, jer ima svjetske vođe - a on zapravo samo Xija i Trumpa smatra globalnim vođama - koji dijele isti način razmišljanja i žele povratak pogledu na transakcijske odnose između velikih sila iz 19. stoljeća. Putin se u takvom okruženju osjeća vrlo ugodno."
Drugi krug prvih trilateralnih pregovora od početka rata trebao se nastaviti u Abu Dhabiju u ponedjeljak, u kojima Washington, Kijev i Moskva pokušavaju postići konsenzus o kontroverznom američkom mirovnom planu od 20 točaka. Prema Bloombergovom otkriću iz prosinca o razgovorima između ruskih i američkih pregovarača, plan savršeno odgovara Rusima, iako je do sada bio podložan revizijama. "SAD ne uzima u obzir europske stavove, kao ni ukrajinske, u svojim geopolitičkim izračunima u odnosu na Rusku Federaciju", smatra Grošelj o pregovorima.
Laž o aljaškoj formuli
Međutim, rusko inzistiranje na takozvanoj Anchorageovoj formuli, o kojoj su se, prema ruskim obmanjujućim tvrdnjama, Trump i Putin dogovorili tijekom svog značajnog sastanka na Aljasci u kolovozu, ukazuje na tri stvari: da se Putin ne udaljava od prvorazreda, kako naziva 'korijenskih uzroka' ukrajinske krize, da cijeli Donbas nije pod ruskom kontrolom i da ruska strana vjerojatno neće pristati na prisutnost zapadnih snaga na ukrajinskom teritoriju.
"Budimo jasni, ovo nije početna točka (za pregovore, op. p.). Ako je Europa odlučna imati snage na ukrajinskom tlu, onda mislim da će to ometati sve pokušaje uspostave mira", kaže Mark Galeotti, stručnjak za modernu Rusiju i tvorac podcasta U sjeni Moskve. "To prekid vatre čini beznadnim kružnim procesom. Snage se mogu rasporediti samo ako postoji mirovni sporazum, a ova ideja to sprječava."
Beskrajni ukrajinski užas
Pregovori u Abu Dhabiju trebali bi se nastaviti u srijedu. I dok sve strane oprezno govore o napretku, promatrači izražavaju sumnje u napredak i pozitivno rješenje pregovora. Pitanje ukrajinskih teritorija ostaje glavna prepreka na putu prema miru uoči sutrašnjeg drugog kruga pregovora. Steve Witkoff, glavni Trumpov pregovarač, rekao je svojim europskim kolegama u Davosu da je američki mirovni sporazum od 20 točaka "u osnovi" zaključen. No, Trumpov agent prešutio je bit, naime da on u osnovi (ne) rješava temeljna teritorijalna pitanja.
"Putin je potpuno izigrao Trumpa. On vodi igru i vrši pritisak na Trumpa, umjesto da bude suprotno. Njegov glavni zahtjev je teritorij. Neće stati s ovim", rekao je Branko Soban, bivši dopisnik Dela iz Moskve, o dinamici pregovora i ciljevima ruske strane u intervjuu za RTV Sloveniju.
Trumpov agent promašio je poantu, naime da američki sporazum od 20 točaka, u svojoj biti, (ne) rješava temeljna teritorijalna pitanja.
Ukrajina sve više postaje kronični, zaboravljeni sukob bez lakog ili brzog rješenja. To frustrira Trumpa, koji je prije godinu dana najavio da će ga riješiti u roku od 24 sata i osigurati Nobelovu nagradu za mir. Iznad svega, to udaljava šanse za postizanje pravednog mira, što Putin marljivo iskorištava taktikom odugovlačenja - unatoč posrnulom gospodarstvu i patnji stanovništva.
Dok je Zelenski u Davosu rekao da Ukrajina već četiri godine proživljava morbidnu verziju filma Beskrajni dan (Groundhog Day), a Ukrajinci se smrzavaju u jednoj od najgorih zima posljednjih godina zbog sustavnih ruskih napada na infrastrukturu za grijanje (temperature su ovih dana znatno ispod -20 stupnjeva Celzija), pažnja SAD-a, a time i međunarodne zajednice, preusmjerava se negdje drugdje - na Južnu Ameriku, na Grenland, a s američkom mornaricom koja se okuplja uz obale bliskoistočnih zemalja, ponovno na Iran. "Ovo je tragedija koju je svijet zaboravio zbog brojnih drugih događaja", kaže Soban.
No mir u Ukrajini, zbog uključenosti svih velikih sila – SAD-a, Rusije i Kine – ostaje polazište za buduću sigurnosnu arhitekturu Europe, ali i svijeta. "SAD je svjestan da će morati imati donekle jedinstven stav Zapada, budući da su ovo i neizravni pregovori s Kinom, koja u tim razgovorima stoji iza Rusije", kaže Grošelj. Time se stoga priprema teren za vrlo složene pregovore koji značajno nadilaze samu Ukrajinu i, zajedno s dogovorom koji će se postići, bit će temelj buduće globalne sigurnosne arhitekture. Tako će se definirati odnosi SAD-a i Rusije u vrijeme rastućeg kinesko-američkog antagonizma, prema mišljenju sigurnosnog stručnjaka.
"Dogovor o miru u Ukrajini u konačnici će biti dogovor između SAD-a i Rusije te Kine s druge strane i mali dodir stavova EU", predviđa Grošelj ishod pregovora.
.webp){kind=icon}
