Sviđa li vam se zamisao o samo jednom pilotu u kabini?

Prije 20-ak godina šef jednog od većih međunarodnih avioprijevoznika, i sam iskusan pilot, ispričao je vic koji je u međuvremenu postao još aktualniji.

"Kad sam počeo letjeti imali smo pet osoba u kabini: kapetan zrakoplova, prvi časnik, zrakoplovni inženjer, navigator i radiooperater. U međuvremenu su otpadali jedan po jedan i sada smo dvojica… No za 20 godina ostat će samo jedan. I pas", ispričao je tada.

Na logično pitanje čemu će služiti pas, rekao je: "Da ugrize pilota ako odluči bilo što u kabini dotaknuti."

Ako trenutačna kretanja u zrakoplovnoj industriji služe kao pokazatelj, prijevoznici će uskoro morati početi trenirati pse.

Kabine samo s jednim pilotom mogle bi postati realnost već 2027. godine jer rezanje troškova i manjak osoblja tjeraju uprave na potragu za rješenjima u sve malobrojnijim posadama.

Prva faza tog pristupa imala bi naziv takozvanog proširenog minimalnog osoblja gdje bi dva pilota poslužila za kritične manevre, kao što su uzlijetanje i slijetanje, te samo jedan tijekom ostatka leta.

To je preduvjet za konačni cilj – samo jedan pilot koji bi upravljao letjelicom vrijednom 200 milijuna dolara i teškom 200 tona koja leti brzinom od 900 kilometara na sat prevozeći, primjerice, više od 300 putnika.

Zrakoplovne tvrtke, pa čak i proizvođači zrakoplova, nemaju, čini se, dovoljno hrabrosti javno zagovarati takav razvoj događaja, no zbog toga puštaju razne lobiste da to čine za njih.

Naime, prijevoznici profitiraju zbog manjih troškova radne snage, a proizvođači dobro prolaze prodajući računalne sustave koji praktično zamjenjuju ljude.

Radni dokument kojega su deseci nacionalnih udruga za civilno zrakoplovstvo predstavili Međunarodnoj organizaciji za civilno zrakoplovstvo (ICAO), koja je pod okriljem Ujedinjenih naroda, želi otvoriti put za jednopilotne posade. ICAO određuje zrakoplovne standarde, pa je stajalište koje zauzme ključno za mogućnost postizanja toga cilja.

"Možda smo na putu micanja zadnjeg djelića viška ljudske prisutnosti u pilotskoj kabini", rekla je Janet Northcote iz komunikacijskog odjela Agencije za sigurnost zračnog prometa Europske unije.

Sve šira uporaba računala smanjila je broj nesreća i omogućila smanjivanje posada, no još manji broj ljudi u kabini teško da povećava sigurnost.

Prijelazna faza

Bolji sustavi možda su smanjili količinu posla za dvije osobe, no to ne znači da će zrakoplov s jednim pilotom biti jednako siguran.

Prijelazna faza u kojoj bi dva pilota bila aktivna samo kod uzlijetanja i slijetanja, a jedan bi se tijekom leta odmarao, dobro zvuči u teoriji. Ako prijevoznici dokažu da to funkcionira, mogli bi razviti dobar argument da možda uopće ne treba drugi pilot.

Kognitivno opterećenje najveće je tijekom uzlijetanja i slijetanja, pa bi zbog toga više kratkih letova za usamljenog pilota bili veće opterećenje od jednog interkontinentalnog leta. U isto vrijeme podaci pokazuju kako na razdoblja tijekom leta otpada najveći broj nesreća i, premda je njihov broj  u zadnjih šezdesetak godina opao, još uvijek postoje razlozi vjerovati da je nazočnost ljudi ključna.

Posljednjih se desetljeća smanjuje broj zrakoplovnih nesreća

Primjerice, slijetanje na rijeku Hudson 2009. godine, nakon što su zrakoplovu otkazala oba motora nedugo nakon polijetanja, upućuje na to da bi jedan pilot, primajući naputke od računala, vjerojatno imao manje šansi za izabrati slijetanje na rijeku, što je na kraju spasilo živote svih putnika i članova posade.

U prilog tezi protiv samo jednog pilota ide i slučaj "dosadne" faze leta zrakoplova australskog Quantasa između Singapura i Pertha 2008. godine. Ne samo da je suradnja triju osoba u kabini spasila zrakoplov, već je upravo zakazivanje automatskog sustava upravljanja dovelo do potrebe za ljudskom reakcijom.

Odbacivanje polovice pilota nije nužno ako se u akciju uključe i korisnici usluga. Pojedine zemlje mogu, a u nekim slučajevima su to već i činile, zabraniti određene prerizične prijevoznike. Više od desetljeća indonezijski su prijevoznici bili onemogućeni letjeti iznad EU-a zbog zabrinutosti oko sigurnosti.

Pritisak građana na zakonodavna i izvršna tijela mogao bi polučiti da vlade prioritet daju sigurnosti u odnosu na profit.

Ako se ipak dopuste letovi samo s jednim pilotom, udruge za brigu o pravima potrošača mogle bi tražiti da se kod prodaje karata jasno naznači kako se radi o takvome letu. Osiguravatelji također mogu odigrati svoju ulogu povisujući premiju rizika za prijevoznike koji žele štedjeti na plaćama pilota.

Postotak zrakoplovnih incidenata u pojedinim fazama leta: najveći ih je broj tijekom samog leta, a najmanji na pisti.

Izaslanstvo europskih zemalja je u dokumentu pripremljenom za ICAO navelo kako postoji jasan statistički dokaz o tome koliko se nesreća može pripisati ljudskoj grešci, no ograničena su saznanja o tome koliki je broj incidenata i nesreća izbjegnut zahvaljujući ljudskoj intervenciji.

Premda su računala letenje kroz desetljeća učinila sigurnijim, incidenti se ipak događaju kao rezultat otkazivanja sustava ili ljudskih pogrešaka.

Stoga zračni prijevoznici u svojim idejama možda idu predaleko želeći ostaviti zrakoplove i živote u rukama jedne osobe i njezina digitalnog psa.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar