.webp){kind=icon}
Ako ste zabrinuti zbog klimatskih promjena i pitate se trebate li putovati u daleka mjesta onoliko često koliko ste to činili prije pandemije COVID-19, to je opravdano pitanje. Neće vam se svidjeti odgovor.
Procjenjuje se kako je 11 posto globalnih emisija stakleničkih plinova uzrokovano turizmom, a predviđa se kako će se to do 2050. godine, koju znanstvenici predviđaju kao prekretnicu za sve vrste ekoloških katastrofa, udvostručiti. Dotad će se naš planet zagrijati za 1,5 °C u odnosu na predindustrijska vremena, a do kraja stoljeća očekuje se kako će zagrijavanje biti i dva kelvina. Ne budu li se emisije kontrolirale, zagrijavanje će se ubrzati i donijeti izrazito povećanu razinu vremenskih nepogoda.
Nameće se pitanje kako turizam može pomoći riješiti problem s emisijama? Potrebna su mu samo 100 posto održiva zrakoplovna goriva za pogon zračnog putovanja do 2050. godine. Turizam može rasti s povećanjem udjela putovanja kraćih udaljenosti, sa 69 posto u 2019. na 81 posto do 2050. godine, uz smanjenje broja letova većih udaljenosti do 2050. godine.
Nakon što se svi budu držali ovog teško zamislivog scenarija, 2050. godine bi se mogli vratiti avioputovanjima većih udaljenosti, i to čak u većoj mjeri nego danas. Zabrinjavajući su to rezultati izvješća Travel Foundationa objavljenog u skladu s COP27 u suradnji s Centrom za stručnost Leisure Tourism and Hospitality, Sveučilištem primijenjenih znanosti Breda, European Tourism Futures Instituteom i Nizozemskim odborom za turizam i konvencije. Podijeljen je ekskluzivno s Bloombergom prije objave u ponedjeljak.
Najduži letovi definirani su kao povratna putovanja duža od 15 tisuća kilometara. Primjeri bi bili New York do Kaira ili London do Bangkoka. Njih je najteže dekarbonizirati, objašnjava izvješće, zbog čega moraju ostati statični na razinama iz 2019. sljedećih 27 godina kako bi turizam dosegao nultu razinu emisija. To je izazovno, unatoč istovremenom povećanju drugih načina prijevoza s niskim emisijama, kao što su električni automobili, brzi vlakovi i autobusi na vodik.
"Nadamo se kako ćemo potaknuti daljnji dijalog i pomoći odredištima i tvrtkama da prepoznaju kako ovaj scenarij nije toliko vjerojatan u budućnosti", kaže Jeremy Sampson, glavni izvršni direktor Travel Foundationa. Napominje kako scenarij iz izvješća ima puno slabih točaka i da nije toliko realan.
Izvješće se fokusira na kretanje od točke A do točke B i ne uzima u obzir druge velike izvore emisija u putničkoj industriji, poput krstarenja ili ugljika ugrađenog u izgradnju hotela.
Paul Peeters, profesor održivog turističkog prometa na Sveučilištu primijenjenih znanosti Breda u Nizozemskoj, prikazao je simulacije za izvješće pomoću tehnološke platforme Global Tourism and Transport Dynamic Model koju je razvio 2017. godine, dodajući podatke koje je prikupljao od 2005.
Peetersov model razmatra cjelokupnu turističku industriju, uključujući sva putovanja s noćenjem definirana kao najmanje jednu noć izvan doma u svrhu odmora, posla ili posjeta prijateljima i rodbini. Bavi se do 20 prijeđenih udaljenosti, pružateljima usluga smještaja i glavnim načinima prijevoza, bez brodova za krstarenje do kraja stoljeća. U simulaciju je ubačeno sedam izbornih čimbenika: održivo zrakoplovno gorivo, elektrifikacija i energetska učinkovitost, poboljšanja infrastrukture, porezi, kompenzacije, ponašanje na putovanju i brzina putovanja.
"Prva tri čimbenika najviše su smanjila emisije, ali čak ni njihovo maksimiziranje nije bilo dovoljno da se dosegne nulta stopa emisija do 2050. zbog očekivanog rasta turizma. Čak se i maksimiziranje svih sedam faktora pokazalo nedovoljnim", rekao je Peeters i istaknuo kako je potrebno ograničiti rast letova velikih udaljenosti na razine iz 2019. godine.
"Tehnički, to se može izvesti. Ekonomija raste. Vaša sloboda putovanja u osnovi je ista, ali se udaljenosti mijenjaju. Ne bismo trebali letjeti šest puta godišnje iz SAD-a u Europu", kazao je Peeters. Ako se ne uvede kontrola, očekuje se kako će letovi većih udaljenosti učetverostručiti svoje emisije do 2050. i dosegnuti 41 posto ukupnih turističkih emisija, pokazuje izvješće. "Kako sada stvari stoje, letovi na većim udaljenostima još se nisu vratili na razinu iz 2019. godine", rekao je Peeters u izjavi.
Širi zaključak izvješća kaže kako je možda moguće djelovati sada, ali gotovo nemogući niz događaja je potreban kako bi se dosegla nula stopa emisija do 2050. godine, što potvrđuje kako se turistička industrija suočava s krizom.
Bloomberg
Nakon 18 godina otkako je turistička industrija dala svoja prva klimatska obećanja, 300 početnih potpisnika, uključujući Svjetsku turističku organizaciju Ujedinjenih naroda i Svjetsko vijeće za putovanja i turizam, obvezalo se Glasgowskom deklaracijom o klimatskim mjerama u turizmu 2021. prepoloviti emisije do 2030. i eliminirati ih gotovo na nulu do 2050. To je u skladu s Pariškim sporazumom iz 2015. između 196 zemalja za smanjenje globalnog zatopljenja, na koji se nedavno i SAD ponovno obvezao.
Kako se ovaj pritisak ubrzava, turistička poduzeća i odredišta počinju mijenjati način poslovanja. Oni namjeravaju navesti putnike na drugačiji doživljaj mjesta i aktivnosti. Veliki organizator putovanja TUI, na primjer, počeo je nuditi nova putovanja vlakom za spavanje kao zamjenu za šest kratkih ruta u Europi. Turoperator Sunweb iz Nizozemske također je usredotočen na ponudu noćnih putovanja vlakom u Belgiju i francuske Alpe ove zime te na jug Francuske u ljeto 2023.
Ziptrek je prvi turistički dobavljač opreme na Novom Zelandu koji će potrošačima pokazivati kolike bi bile njihove emisije kada biraju među konkurentskim zipline turama. "To je prava stvar koju treba učiniti i to je putanja turizma u budućnosti", kaže Trent Yeo, izvršni direktor u Ziptrek Ecotoursu.
Ovo je vrijedno divljenja. Kad je riječ o klimatskim promjenama, svi smo u tome zajedno. Ali to je neznatno u odnosu na sustavne promjene koje vlade i turističke zajednice trebaju donijeti jer se primjerice na Novi Zeland ne može doći bez dužeg trajanja leta.
Trik za putnika bit će naučiti o ekološkom otisku i moći biranja između tvrtki koje se stvarno trude u doprinosu ekologiji naspram onih koje si tako probijaju put za ekstraprofit.
Booking, kojeg pokreće platforma za klimatsku tehnologiju Chooose, uskoro će prikazivati popise emisija ugljika na rezultatima letova i hotela, omogućujući putnicima, primjerice, filtriranje rezultata niže emisije ugljika iz niza. "Cilj je napraviti korak dalje i uključiti pojedinačne putnike, koji su rezervirali, kako bi razumjeli svoje ugljične otiske u ranoj fazi procesa odlučivanja", kaže Andreas Slettvoll, izvršni direktor Chooosea.
Grupa Iberostar je 8. studenoga na COP27 objavila vlastiti ambiciozni plan dekarbonizacije, koji je djelomično i marketinški jer im je cilj da 60 posto gostiju odabere brend za svoje aktivnosti održivosti do 2025. godine, a djelomično akcijski zbog cilja nultih emisija do 2030. uz projekte kompenzacije za proizvedenu razinu ugljika za svih 97 resorta na četiri kontinenta.
Budući da potrošači ništa neće sami riješiti, vlade, hoteli, turističke agencije, agencije za krstarenja i zrakoplovna industrija trebaju prednjačiti dodatnim politikama za poticanje boljeg donošenja odluka samih kupaca.
U tu svrhu Nizozemska razmatra indeks ekološke učinkovitosti svojih posjetitelja, kaže Ewout Versloot, strateg održivosti koji radi s turističkom organizacijom. To znači da se iznos prihoda ostvaren od turista podijeli s količinom emisije ugljičnog dioksida koju je turist izazvao putujući tamo. Taj bi indeks ukazivao na koje bi tržište prijevoza vlada trebala usmjeriti novac kako bi pomogla u smanjenju utjecaja emisija.
"Ako shvatimo kako bismo mogli biti manje ovisni o izvornim tržištima na dugim relacijama, možda bismo mogli identificirati ona tržišta koja bi nam mogla biti najvrjednija", dodaje Versloot, napominjući kako je ovaj pristup dio nizozemske karte puta prema klimatski neutralnom turizmu objavljenom u rujnu.
Peeters se slaže. Poželjno je pronaći tržišta koja su malo kraća; čak je smanjenje emisija od deset posto dobrodošlo postignuće za destinacije, kaže. Turoperatori također mogu promijeniti destinacije koje nude, posebno putnicima koji su općenito usredotočeni na rezervaciju bilo kakvog iskustva sunca i mora, a ne određenog mjesta.
Ova vrsta odabira destinacije koju zahtijeva izvješće Travel Foundationa dovodi do neizbježnih nejednakosti s kojima bi se suočile destinacije i regije koje ovise o turizmu. Primjerice Barbados, Indonezija i Tajland, kao i cijela Afrika i Južna Amerika. Kad su bogatije zemlje glavni krivci za emisiju ugljičnog dioksida, tko bi trebao snositi ekonomski gubitak preusmjeravanja turističkih dolara na odredišta koja su im bliža?
"Trebamo li ograničiti južnu polutku ili trebamo ograničiti neke od zračnih luka s najvećim prometom u dugotrajnim letovima? To je upravo rasprava koju trebamo voditi na ovaj način suradnje bez presedana. Ako stvaramo pretpostavke o tome tko bi trebali biti pobjednici, a tko gubitnici, na kraju ćemo donositi odluke koje bi probleme s kapitalom mogle učiniti još gorima", rekla je Megan Morikawa, globalna direktorica održivosti u Iberostar grupi.
Kako sada stvari stoje, odredišta na globalnom jugu već osjećaju goleme ljudske utjecaje klimatskih promjena i uzaludno čekaju naknadu od bogatijih nacija. Probleme pogoršava nedostatak pristupa zelenijim tehnologijama kojima Europa može pristupiti i financiranju turističkih poduzeća da se brzo prilagode i dekarboniziraju.
Predsjednik Karipske alijanse za održivi turizam Kyle Mais kaže kako se to odnosi na karipske zemlje, ali ne i na SAD jer on spada u bogate zemlje. "Bit će teških razgovora nakon COP27, ali mi smo spremni odigrati svoju ulogu", rekao je Mais.
"Turizam bi trebao postupno uklanjati ugljik i smanjiti emisije", kaže Sampson iz Travel Foundationa. "Prelazak na kraće letove tijekom određenog razdoblja ima potencijal turizam učiniti istinski lokalnim i boljim iskustvom za posjetitelje. Ova vrsta turizma također može donijeti veće dobrobiti za zajednicu, a istovremeno smanjiti neke od nenamjernih opterećenja za turiste."
Ono što je jasno iz ovog izvješća je kako su u turističkoj industriji potrebne drastične promjene. Od toga kako bi pojedinačni putnici trebali preispitivati svoje izbore putovanja, kao što su putovanja na duge relacije, ali turistička industrija je ta koja se mora osloboditi statusa quo. Zasad, čak i suočen s klimatskom krizom koja sve više utječe na destinacije, sektor daje velika obećanja, a zapravo malo radi na promjenama. Bez smislenog napretka, vaša životna putovanja mogu postati upravo to – održiva samo dok vi živite, a ne za generacije koje dolaze.
