CBAM već dijeli države, a mogao bi koštati i do 24 milijarde eura godišnje

Tri tjedna nakon što je ušao u fazu pune primjene, Mehanizam za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM) već je naišao na prve ozbiljne zapreke. Iako je sustav tehnički krenuo bez zastoja, politički pritisci unutar Europske unije otvorili su pitanje hoće li dio nameta biti privremeno ublažen ili suspendiran, što prema analizi Bloomberg Intelligencea pokazuje koliko bi CBAM mogao postati politički ranjiv upravo zbog milijardi eura dodatnih troškova koje donosi uvoznicima.

Razlog za takvu osjetljivost leži u činjenici da je CBAM s početkom 2026. prestao biti prijelazni mehanizam i počeo proizvoditi stvarne financijske učinke. Nakon razdoblja u kojem se sustav uglavnom svodio na izvještavanje i prikupljanje podataka o ugljičnom otisku, uvoz robe s visokim udjelom ugljika sada sve češće ulazi u izračune cijena, marži i konkurentnosti.

Od 1. siječnja uvoznici cementa, željeza i čelika, aluminija, umjetnih gnojiva, električne energije i vodika moraju imati odobrenje za uvoz kroz CBAM sustav, dok je istodobno započela primjena naknade za ugljik ugrađen u robu proizvedenu izvan Europske unije. Pravila se pritom ne primjenjuju na sve jer je obuhvaćen samo godišnji uvoz veći od 50 tona, dok su manji uvoznici izuzeti.

Prvi dani 2026. pokazuju tko je najizloženiji

Prvi dani siječnja dali su konkretan uvid u to kako CBAM funkcionira u praksi. Prema podacima Europske komisije, u razdoblju od 1. do 6. siječnja gotovo sav prijavljeni CBAM uvoz odnosio se na željezo i čelik, koji su činili oko 98 posto ukupnog volumena. Slijedila su umjetna gnojiva s oko 1,2 posto, cement s 0,5 posto i aluminij s 0,3 posto, dok uvoz električne energije i vodika u tom razdoblju nije zabilježen.

Najveći dobavljači takve robe bili su Turska, Kina i Indija, dok su Belgija, Španjolska, Rumunjska, Nizozemska, Francuska i Njemačka bile među glavnim zemljama uvoznicama unutar Unije. Europska komisija ističe da sustav tehnički funkcionira stabilno, s integriranim carinskim bazama i obradom deklaracija u stvarnom vremenu, a više od 12 tisuća gospodarskih subjekata već je u prvom tjednu siječnja podnijelo zahtjev za CBAM odobrenje.

No iza slike administrativne urednosti otvara se pitanje koje je za tržište daleko važnije, a to je koliki će stvarni trošak CBAM-a biti i kako će se on preliti na cijene i poslovne rezultate.

Cement je među najizloženijim sektorima, s mogućim rastom troškova uvoza do 30 posto | Bloomberg

Do 24 mlrd. eura godišnje dodatnih troškova

Prema analizi Bloomberg Intelligencea, CBAM bi mogao postati jedan od financijski najzahtjevnijih klimatsko-trgovinskih mehanizama koje je EU dosad uvela. Iako obuhvaća tek oko četiri posto ukupnog uvoza u Europsku uniju, dodatni troškovi za uvoznike šest obuhvaćenih skupina proizvoda mogli bi dosegnuti između 18 i 24 milijarde eura godišnje.

Procjena se temelji na cijeni ugljika u rasponu od 85 do 115 eura po toni CO₂, prošlogodišnjim podacima o uvozu te prosječnom ugljičnom intenzitetu proizvodnje.

U pojedinim sektorima udar je posebno izražen. Bloomberg Intelligence procjenjuje da bi dodatni troškovi zbog CBAM-a mogli povećati uvozne cijene električne energije za oko tri posto, dok bi u cementnoj industriji rast troškova mogao dosegnuti i 30 posto, čak i u konzervativnijem scenariju.

Procjene pritom ne uključuju besplatne emisijske kvote u EU ETS-u, koje se postupno ukidaju do 2034. godine, što znači da bi se puni trošak CBAM-a s vremenom mogao dodatno povećavati.

Važan je pritom i jedan često zanemaren detalj, a to je da CBAM ne polazi od pretpostavke da europski proizvođači nužno zagađuju manje od svojih stranih konkurenata. Kako naglašava analiza, kod većine proizvoda obuhvaćenih prvom fazom CBAM-a razlika nije u tehnologiji, nego u činjenici da proizvođači izvan EU-a u pravilu nemaju usporediv sustav cijene ugljika ili je ona znatno niža od one u EU. Upravo zato je osnovna funkcija CBAM-a izjednačavanje troška ugljika i smanjenje rizika od tzv. "curenja ugljika" (carbon leakage) odnosno premještanja proizvodnje iz EU u zemlje s blažim okolišnim pravilima i nižim troškovima usklađivanja.

Do šest posto prihoda pod rizikom do 2030.

Na razini pojedinačnih kompanija, CBAM se sve jasnije profilira kao materijalni poslovni rizik. Prema projekcijama Bloomberg Intelligencea, za izložene kompanije CBAM bi do 2030. mogao ugroziti i do šest posto prihoda. U slučaju ArcelorMittala, trošak bi, ovisno o kretanju cijena ugljika, mogao dosegnuti i 6,1 posto prihoda iz 2024. godine, odnosno oko 3,9 milijardi eura. Za CF Industries procjenjuje se da je oko 4,7 posto prihoda izloženo CBAM riziku, dok je kod dijela energetskih kompanija izloženost manja zbog nižih emisija i ograničenih prekograničnih tokova električne energije.

Istodobno, sektor umjetnih gnojiva postao je žarišna točka političkih napetosti. Prema dokumentima u koje je imao uvid Reuters, Francuska i Italija zalažu se za to da se umjetna gnojiva barem privremeno izuzmu iz CBAM-a. U zajedničkom nacrtu koji je Pariz proslijedio drugim državama članicama poziva se Europsku komisiju da razmotri odgodu ili suspenziju primjene nameta na gnojiva, uz obrazloženje da bi to smanjilo pritisak na poljoprivrednike i dalo tržištu vremena da stabilizira opskrbu za sjetvenu sezonu 2026. godine.

Francuske vlasti pritom naglašavaju da ne dovode u pitanje sam CBAM, ali upozoravaju da bi njegovo provođenje na gnojivima dodatno povećalo troškove poljoprivrednicima koji se već suočavaju s niskim cijenama žitarica i višim ulaznim troškovima zbog carina na ruski uvoz. Sličnu poruku poslao je i talijanski ministar poljoprivrede, koji je u pismu Europskoj komisiji zatražio aktiviranje suspenzivne klauzule za gnojiva, upozorivši na ozbiljne tržišne poremećaje i očekivani rast cijena.

Gnojiva su prva točka prijepora, uz zahtjeve za izuzećem zbog pritiska na poljoprivredu | Bloomberg

Takav potez, međutim, otvara i novu dilemu. Iako bi izuzeće gnojiva kratkoročno olakšalo položaj europskih poljoprivrednika, istodobno bi moglo pogoditi europske proizvođače gnojiva, koje je CBAM izvorno trebao zaštititi od jeftinijeg uvoza iz zemalja s blažim klimatskim pravilima. Upravo ta napetost između industrijske politike, poljoprivrednih interesa i klimatskih ciljeva pokazuje koliko je CBAM, već na samom početku svoje pune primjene, postao politički osjetljiv instrument.

Iako je CBAM tek zakoračio u fazu stvarne primjene, već sada je jasno da se ne radi samo o klimatskoj mjeri. Kako pokazuje analiza Bloomberg Intelligencea, riječ je o mehanizmu koji istodobno preoblikuje trgovinske odnose te strukturu troškova. Europska komisija pritom već najavljuje da bi se do kraja desetljeća obuhvat CBAM-a mogao proširiti na sve sektore koji su uključeni u EU ETS, uključujući plastiku i druge kemikalije. Njegovi će se puni učinci tek početi osjećati kako se 2026. bude razvijala.