Što donosi prvi Omnibus paket EU-a? Novi balans između ambicije i izvedivosti

Iako se o tzv. Omnibus I paketu govori već mjesecima, mnogima još uvijek nije jasno što on zapravo obuhvaća. Riječ je o prijedlogu Europske komisije kojim se mijenja i pojednostavljuje niz postojećih pravila u području održivosti, od izvještavanja i taksonomije, preko korporativne odgovornosti u lancima vrijednosti do investicijskih i carinskih mehanizama poput CBAM-a.

Budući da bi te izmjene mogle znatno utjecati na obveze tisuća europskih tvrtki, ali i na smjer provedbe Zelenog plana, važno je razumjeti što se konkretno predlaže, tko će imati koristi i zašto je Komisija odlučila promijeniti pristup.

Europska komisija početkom 2025. predstavila je paket Omnibus I, prvi u nizu sveobuhvatnih prijedloga za pojednostavljenje zakonodavstva u području održivosti. Riječ je o promjeni pristupa koja ne odustaje od klimatskih i okolišnih ciljeva Zelenog plana, već ih pokušava provesti na način koji je poslovno izvediv, pravno jasniji i gospodarski održiv. Temeljen na preporukama izvješća Marija Draghija i Kompasu konkurentnosti, taj paket dio je šire strategije Clean Industrial Deal, koja želi spojiti klimatske ambicije s jačanjem konkurentnosti i investicijske sposobnosti europskih tvrtki.

Depositphotos

Umjesto povećanja administrativnih zahtjeva, Komisija se tim prijedlogom usmjerila na smanjenje regulatornog opterećenja za 25 posto u prosjeku, a za mala i srednja poduzeća (MSP) za 35 posto. Time bi se europskim tvrtkama uštedjelo oko 6,3 milijarde eura godišnje, dok bi se istovremeno mobiliziralo do 50 milijardi eura novih javnih i privatnih investicija.

Najveći dio izmjena odnosi se na pet ključnih instrumenata: Direktivu o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD), Direktivu o dužnoj pažnji (CSDDD), Uredbu o EU-ovoj taksonomiji, Mehanizam za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM) te regulativu InvestEU.

Promjene u CSRD-u – manje obveznika, više fleksibilnosti

Najznačajnija izmjena tiče se sužavanja opsega CSRD-a. Umjesto sadašnjih kriterija, u budućnosti će obveze izvještavanja imati samo tvrtke koje imaju više od tisuću zaposlenih te prihod iznad 50 milijuna eura ili aktivu iznad 25 milijuna eura.

Procjenjuje se da će se broj obveznika izvještavanja smanjiti za čak 80 posto. Uz to, predlaže se i dvogodišnja odgoda primjene za tzv. "drugi i treći val" obveznika, odnosno one koji bi trebali početi izvještavati 2026. i 2027. godine.

Za tvrtke koje izlaze iz obuhvata predviđen je dobrovoljni standard izvještavanja temeljen na modelu VSME (engl. voluntary standard for SMEs), koji će služiti kao zaštitni mehanizam jer banke i veliki poslovni partneri više neće moći tražiti podatke izvan tog standarda.

Europska komisija najavila je i izmjene postojećih europskih standarda izvještavanja (ESRS), s ciljem znatnog smanjenja opsega podataka koje tvrtke moraju prikupljati i objavljivati, kao i boljeg usklađivanja s drugim zakonodavnim okvirima. Istodobno se predlaže brisanje mogućnosti uvođenja sektorskih standarda te se odustaje od ideje da se u budućnosti izvještaji revidiraju prema strožoj, tzv. razumnoj razini osiguravanja.

Važno je naglasiti da se načelo dvostruke materijalnosti ne mijenja. Tvrtke koje ostaju u pod CSRD-om i dalje moraju izvještavati i o tome kako održivost utječe na njihovo poslovanje i o vlastitom utjecaju na okoliš i društvo.

CSDDD – dužna pažnja, ali bez prekomjerne birokracije

I u Direktivi o dužnoj pažnji Komisija predlaže niz pojednostavljenja. Prvo, odgađa se rok za transpoziciju za godinu dana, dok bi nova pravila stupila na snagu krajem srpnja 2028. godine. Velike tvrtke više neće morati automatski raditi dubinske procjene čitavih lanaca vrijednosti. Umjesto toga, dužne su djelovati samo kada imaju plauzibilne informacije o mogućem negativnom utjecaju u svom neizravnom lancu.

Smanjuje se i učestalost obveznih evaluacija. Umjesto svake godine, tvrtke će ih raditi svakih pet godina. Uklanja se obveza raskida poslovnih odnosa kao krajnje mjere, a ograničava se i količina podataka koje velike tvrtke mogu tražiti od MSP-ova i malih midcap tvrtki, opet na temelju standarda VSME. Komisija se povlači iz definiranja europskih pravila za kolektivne tužbe, vraćajući tu nadležnost državama članicama.

Taksonomija – usmjerenost na bitno

Promjene u okviru EU-ove taksonomije predviđaju da će izvještavanje za tvrtke s prihodom manjim od 450 milijuna eura postati dobrovoljno, čak i ako premašuju prag broja zaposlenih. Uvodi se i mogućnost djelomične usklađenosti s taksonomijom za tvrtke koje su započele tranziciju prema održivosti, ali još ne ispunjavaju sve propisane kriterije.

Predložene tehničke izmjene delegiranih akata uključuju značajno smanjenje broja podataka koje je potrebno prikupljati i objavljivati (za gotovo 70 posto) te uvođenje praga materijalnosti od 10 posto, ispod kojeg izvještavanje nije obvezno.

Osim toga, mijenja se način izračuna pokazatelja zelene imovine (engl. green asset ratio) za banke, pri čemu se iz njegove baze isključuju tvrtke koje ne podliježu CSRD-u. Prema navodima Komisije, te izmjene trebale bi povećati jasnoću i korisnost taksonomskih podataka za financijska tržišta, a istovremeno smanjiti administrativno opterećenje za tvrtke.

CBAM – prag od 50 tona oslobađa male uvoznike

Mehanizam CBAM, uveden kako bi uvozna roba iz trećih zemalja snosila trošak emisija poput europske, sada se prilagođava uvoznicima s niskim količinama. Uvoznici koji godišnje uvoze manje od 50 tona CBAM robe više neće imati obveze. Time se iz administrativnih zahtjeva oslobađa 90 posto uvoznika, dok se i dalje pokriva 99 posto emisija.

Promjene uključuju i pojednostavljenja u prijavi emisija, autorizaciji deklaranata te dodatne mehanizme za sprječavanje zlouporaba. Prag od 50 tona izračunat je algoritamski, kako bi osigurao maksimalno izuzeće uz očuvanje klimatskog učinka, a ako se tržišni uvjeti promijene, prag će se prilagoditi.

InvestEU – manje izvještaja, više ulaganja

U okviru regulative InvestEU, predlažu se promjene koje bi smanjile učestalost i opseg izvještavanja, posebice za MSP-ove i manje krajnje korisnike. Time bi se ostvarile uštede od oko 350 milijuna eura. Istovremeno, kroz povećanje EU-ovih jamstava i kombiniranja s programima poput EFSI-ja i InnovFina, planira se mobilizacija do 50 milijardi eura dodatnih ulaganja.

MSP-ovi će također imati koristi od fleksibilnijeg definiranja statusa "malog poduzetnika" u određenim financijskim instrumentima, kao i izuzeća od dostavljanja pojedinih ključnih pokazatelja uspješnosti.

Premda Komisija tvrdi da se Zeleni plan ne napušta, dio stručnjaka i nevladinih organizacija upozorava na moguće posljedice tog zaokreta. Kritičari strahuju da bi prečesta izmjena pravila mogla izazvati pravnu nesigurnost, neujednačenu primjenu među državama članicama i odgodu ulaganja, upravo suprotno od najavljenih ciljeva.

Paket Omnibus I još nije usvojen. Naime, čeka ga zakonodavni postupak u Vijeću i Europskom parlamentu, ali je poruka jasna: EU traži novu ravnotežu između ambicije i izvedivosti.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar