Naftni fond Norveške ima rekordne prinose, ulaže i u Hrvatsku

Brojne države blagoslovljene su velikim izvorima sirovina. Doduše, često taj blagoslov zapravo bude popularno zvano prokletstvo resursa ili paradoks izobilja, jer kroz razne makroekonomske i društvene procese utjecaj te obdarenosti prirodnim sirovinama na gospodarstvo i standard bude negativan.

Upadanje u zamku prokletstva resursa nije sudbina svih država koje obiluju sirovinama kao što su zlato, metalne rude, plin i nafta. Podjednako je moguće obilje prirodnih resursa u državi pretvoriti u prednost i manu, blagoslov ili prokletstvo.

Ključ je u institucijama koje postoje u državi i upravljaju prirodnim bogatstvima. Jedna od država koje su pametno iskoristile obilje sirovina unutar svog teritorija je Norveška. Ta država obiluje naftom i plinom, stoga je veliki izvoznik, a jedna od institucija kojima je prokletstvo resursa pretvorila u blagoslov naftni je fond Norges Bank Investment Management (NBIM).

Radi se zapravo o mirovinskom fondu, ali umjesto doprinosa iz plaće ulaže državne prihode od renti za eksploataciju nafte i plina. Struktura ulaganja naslonjena je na dionice, za razliku od mirovinskih fondova u Hrvatskoj koji primarno ulažu u državne obveznice.

S ukupnim investicijama od 1,68 bilijuna eura, jedan je od najvećih investitora na svijetu, a procjenjuje se da drži 1,5 posto svih svjetskih dionica. Njegove investicije prisutne su na svim kontinentima, pa čak i u četirima državama Afrike.

Cilj fonda jednostavan je: ulaganje prihoda Norveške od eksploatacije nafte i plina da bi se osigurao standard njenog stanovništva u budućnosti. Vizionarski, fond je osnovan 1990. pod pretpostavkom da će se nafta i plin jednog dana iscrpiti, a time će nestati veliki izvor prihoda za Norvešku i Norvežane.

Umjesto da se prihodi od eksploatacije troše odmah u sadašnjosti (manji dio ipak se troši), osnovan je mirovinski fond s ciljem da ulaže po cijelom svijetu. Zapravo mu je ulaganje u Norvešku strogo zabranjeno, što neupućenima može zvučati čudno, ali ima puno smisla.

Prema zadnjem izvješću, fond je 2024. zabilježio 213 milijardi eura dobiti i prinos od 13 posto. Najisplativija ulaganja bila su u dionice, poglavito tehnološke. Na račun rasta cijene dionice Nvidije prihod je iznosio 24,31 milijardu eura, na dionice Applea 13,26 milijardi eura, a na Alphabetove 8,5 milijardi eura.

Kako funkcionira naftni fond Norveške?

Zabrana ulaganja u Norvešku fonda koji se puni od državnih prihoda Norveške na račun eksploatacije nafte i plina na prvu zvuči paradoksalno, ali kada bi se to dopustilo, dogodilo bi se svojevrsno pregrijavanje ekonomije.

Ti prihodi su toliko veliki da kada bi potpuno ostali u Norveškoj, dogodila bi se velika inflacija, koja je tehnički pad vrijednosti novca. Što je više novca u zemlji bez istovjetnog rasta proizvodnje, to manje vrijedi, tj. cijene rastu. To s vremenom dovodi do visoke inflacije.

Drugi razlog je izbjegavanje ovisnosti državnog proračuna o međunarodnim cijenama nafte i plina, koje kroz godine drastično fluktuiraju. Samim time bi državni prihodi bili nestabilni, a nestabilnost nije dobra za ekonomski razvoj. Brojne države Afrike su se u godinama visokih cijena sirovina kojima obiluju zadužile pod pretpostavkom da će im budući prihodi omogućiti vraćanje duga, da bi za nekoliko godina cijene određene sirovine na međunarodnom tržištu pale, smanjile državne prihode i stvorile situaciju da većina državnih prihoda odlazi na otplatu duga.

Razlog je i strah od loših investicija. Obilje novca može dovesti do toga da se u Norveškoj investira i u projekte koji nisu dugoročno ili uopće isplativi. Projekti koji nisu financijski samoodrživi bi s vremenom zahtijevali državnu pomoć, pa bi nastala situacija da država koristi prihode od nafte kako bi na životu održala neisplative projekte koji postoje zbog samih tih prihoda od nafte i plina.

Kako ulaže naftni fond Norveške?

Ulaganje naftnog fonda Norveške bazira se na dionicama, za razliku od ulaganja mirovinskih fondova u Hrvatskoj koji uglavnom ulažu u državne obveznice. Točnije, 71,4 posto svih investicija fonda bilo je u dionicama, uglavnom u Europi i SAD-u. Fondu je zabranjeno imati više od 10 posto udjela u jednoj kompaniji.

Čak 2,54 posto svih dionica u Europi je u njegovom vlasništvu, a globalno ima više od 11 tisuća investicija, od čega devet tisuća otpada na vlasništvo udjela u kompanijama preko dionica.

U obveznicama je 26,7 posto imovine, pri čemu 70 posto otpada na državne, a 30 posto na korporativne. Dominantno se radi o sigurnim obveznicama u Europi i Sjevernoj Americi, ali je dopušteno da pet posto ukupne imovine u obveznicama bude uloženo u tzv. "smeće", tj. obveznice država sa špekulativnim kreditnim rejtingom. Sve ispod BBB kreditnog rejtinga smatra se špekulativnim, a do 2019. takvim se smatrao i dug Hrvatske.

Ostale investicije su u nekretninama, s fokusom na nekretninske investicije u New Yorku, Bostonu, Washingtonu, San Franciscu, Londonu, Parizu, Berlinu i Tokiju. Zanemarivih 0,1 posto imovine je u infrastrukturi za obnovljive izvore energije. Općenito, investicije ima u svim državama na kontinentu osim Bjelorusije, Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Albanije.

Ulaganja u Hrvatskoj i Sloveniji

U Adria regiji je fond prisutan kroz dionički udio u devet kompanija, šest u Sloveniji i trima u Hrvatskoj. Prva investicija u regiji ostvarena je 2007. kupnjom dionica Hrvatskog Telekoma vrijednosti 1,7 milijuna tadašnjih dolara.

Do kraja 2012. fond je stekao udjele u osam kompanija iz Hrvatske: AD Plastiku, Atlantskoj Plovidbi, Dalekovodu, Hrvatskom Telekomu, Končaru, Ledu i Podravki. Ukupna vrijednost tih investicija bila je 4,8 milijuna tadašnjih dolara.

Interes se zatim brzo širi i na kompanije iz Slovenije, koje danas dominiraju. Ukupna izloženost naftnog fonda Norveške Adria regiji je na kraju prošle godine iznosila 95,5 milijuna dolara, primarno kroz dionice, ali i dvije državne obveznice Slovenije.

Trenutačno ima dionice Adris Grupe (članice Maistra, Croatia osiguranje, Cromaris i Abilia), Atlantic Grupe (brendovi Argeta, Cedevita, Cocta, Jimmy Fantastic itd.) i Valamar Riviere iz Hrvatske, a u Sloveniji Krke, Luke Koper, Nove Ljubljanske Banke, Save, Telekoma Slovenije i Zavarovalnice Triglav.

Zašto je naftni fond Norveške jedinstven?

Razlike u razmišljanju između Norvežana i drugih državljana očite su. Potrebna je velika samokontrola, društvena svijest i intelektualna zrelost stanovništva da se odluči na to da se umjesto trošenja naftnih prihoda u sadašnjosti osigura financijska stabilnost u budućnosti.

Mnoge države na svijetu obdarene su raznim sirovinama, ali nijedna ih ne koristi na toliko konstruktivan način kao Norveška. Dapače, više im predstavljaju problem zbog fenomena prokletstva resursa. Norvežani su shvatili opasnost od toga i stvorili instituciju koja je izabrala drugi put, odlažući sadašnje prihode na korist budućnosti.

Još je teže zamisliti toliku samokontrolu stanovništva i političara u drugim državama da fondu koji investira prihode od nafte zabrane ulaganja u vlastitu državu. Norveška koristi manji dio prihoda od nafte i plina za trenutačne troškove i blagostanje stanovništva, ali te troškove oprezno kontrolira. Teško je zamisliti istu situaciju u većini drugih država.

I druge države koje obiluju naftom imaju slične fondove, kao Katar, Saudijska Arabija, Kuvajt i Ujedinjeni Arapski Emirati, ali oni ne funkcioniraju na isti način. Uzimajući u obzir transparentnost, način investiranja, zakonska ograničenja i druge karakteristike, naftni fond Norveške jedinstven je u svijetu.