Ključna greška kompanija u upravljanju energetskim rizicima

Globalne cijene nafte osciliraju dok tržišta prate krhko primirje između SAD-a i Irana. Iako je sporazum privremeno smanjio cijene Brent nafte ispod 100 dolara i omogućio ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca, promet brodova i dalje je znatno poremećen zbog sigurnosnih prijetnji.

Što sve ovo konkretno znači za Europu, Hrvatsku, džepove stanovništva i tvrtki koje pokušavaju navigirati tržištem u neizvjesnom vremenu? Lucija Šikić, viša menadžerica u Odjelu poslovnog savjetovanja Deloittea – istaknula je ključnu grešku koju kompanije čine kada je riječ o upravljanju energetskim rizicima.

Hormuški tjesnac kao okidač globalne krize

Jedna od najvećih prijetnji koja i dalje utječe na tržište jest mogućnost ponovnog zatvaranja Hormuškog tjesnaca, strateški najvažnijeg prolaza za transport nafte na svijetu. Prema riječima Lucije Šikić, ne radi se samo o psihološkom efektu, već o vrlo realnoj opasnosti.

"Svakako je realna prijetnja zato što pričamo o smanjenju ponude. Kroz taj tjesnac prolazi otprilike 20 milijuna barela dnevno nafte i naftnih proizvoda. Mi tu pričamo o nekih 20 posto manje ponude na tržištu", istaknula je Šikić.

Dodatni problem je što članice OPEC-a i OPEC plus saveza trenutno ne proizvode na maksimalnim kapacitetima, a one koje bi mogle povećati proizvodnju, poput Saudijske Arabije, također su pogođene potencijalnom blokadom.

Cijena barela na putu prema 150 dolara?

Iako se cijena Brent nafte nakon primirja spustila, u jeku eskalacije kretala se oko 111 dolara. Ako se sukob ponovno zaoštri, brojke bi mogle biti znatno više. Iako nitko nema kristalnu kuglu, analitičarske procjene nisu optimistične.

"Kretanja analitičara su od 130 do 150 dolara. Ja bih rekla da bi se oko 130 dolara moglo desiti ukoliko se ovo produlji i ukoliko se ne stabilizira ponuda. Cijenu od 150 dolara vidim ukoliko bi zbilja bio nekakav teški poremećaj", procjenjuje Šikić. Zanimljiv je podatak s terminskih (futures) tržišta, gdje su cijene za isporuku u bližoj budućnosti više od onih za kasniju isporuku. To, kako objašnjava, znači da "investitori vjeruju da će u nekom trenutku doći do stabilizacije cijene, ali ne možemo znati kad će to biti".

Je li Europa spremna za novi energetski šok?

Vodstvo Europske unije već je upozorilo građane i tvrtke da se pripreme na dulje razdoblje povišenih cijena, a spominju se i mjere racionalizacije potrošnje te oslobađanje strateških rezervi. Šikić smatra da je Europa, zahvaljujući iskustvu iz krize 2022. godine i smanjenoj ovisnosti o ruskim energentima, "spremna koliko netko može biti".

Međutim, upozorava na najveći minus postojećeg plana. "Ovo je nekakvo krpanje rupe. Mi nismo riješili taj strukturni problem na tržištu, a to je manjak ponude", kaže. Poseban rizik za Europu vidi na tržištu naftnih derivata poput dizela. "Takva tržišta proizvoda su manje likvidna, više su volatilna i više su regionalna, tako da se može desiti da će u nekim članicama Europske unije biti nestašice takvih proizvoda", upozorava Šikić.

Kratkoročne mjere kojima pribjegava i Hrvatska, poput ograničavanja cijena goriva, pomažu ublažiti udar na građane. Ipak, dugoročno su neodržive. "Takvu neku mjeru treba netko i platiti. Vjerujem da članice Europske unije neće moći dugoročno financirati tu razliku i da će se onda ići prema tome da se mora smanjiti potrošnja, što građana, što industrija", objašnjava.

Poslovni sektor i ključne greške

Visoke cijene energenata ne pogađaju samo građane, već i cijelo gospodarstvo, od teške industrije i petrokemije do transporta. Šikić ističe da mnoge kompanije u ovakvim okolnostima rade istu grešku – ignoriraju upravljanje rizicima.

"Puno kompanija nema adekvatno praćenje niti upravljanje rizicima i smatraju da su mjere zaštite, poput hedginga, prilično skupe pa radije prihvaćaju rizik umjesto da upravljaju njime", navodi. Takav pristup onemogućuje dugoročno planiranje i stvara nepredvidljivost u poslovanju. Preporuka je uvođenje sustavnog upravljanja rizicima (Enterprise Risk Management) koje uključuje identifikaciju, analizu i praćenje izloženosti.

Smanjenje potražnje, koje bi moglo dovesti do pada cijena, neće se dogoditi preko noći. "To se ne može smanjiti u kratkom roku, to možemo očekivati tek u nekakvom srednjem roku, za nekoliko mjeseci", kaže Šikić, jer kompanije moraju prilagoditi proizvodnju i lance opskrbe, što je složen proces.

 

Paradoks krize: Ubrzava li rat zelenu tranziciju?

Paradoksalno, ovakve krize često djeluju kao katalizator za bržu energetsku tranziciju. Iskustvo s ratom u Ukrajini već je potaknulo veća ulaganja u obnovljive izvore, a Šikić vjeruje da bi se isti scenarij mogao ponoviti.

"Vjerujem da svaka kriza može pomoći u tome da se energija diverzificira. To bi učinilo takve investicije povoljnijima, a promjena navika potrošača smanjila bi ovisnost o fosilnim gorivima", smatra ona. Europska unija već sada preko 47 posto električne energije dobiva iz obnovljivih izvora, a Hrvatska je, zahvaljujući hidroelektranama, i iznad tog prosjeka. Nova kriza mogla bi dodatno potaknuti ulaganja u vjetar i solare.

U razdoblju neizvjesnosti, poruka kompanijama je jasna. Potrebno je ostati miran, ne paničariti, precizno procijeniti gdje leži izloženost rizicima i sustavno njima upravljati. Jer u svijetu isprepletenih geopolitičkih i energetskih kriza, reaktivan pristup više nije dovoljan.

 

--Cijeli razgovor pogledajte u videu.