HOPS planira do 100 milijuna eura ulaganja u punionice godišnje - Je li to realno?

Ako ste se ikad vozili električnim autom po Hrvatskoj, naročito po autocesti, onda znate da nam infrastruktura za punjenje nije na visokoj razini. Zato nas je zaintrigirala najava velikih ulaganja u punionice iz Desetogodišnjeg plana razvoja prijenosne mreže 2025. - 2034. kojeg je donio Hrvatski operator prijenosnog sustava (HOPS).

U njemu, između ostalog, stoji i procjena kako će za priključivanje potrebnih punionica trebati od 50 do 100 milijuna eura dodatnih ulaganja prosječno godišnje jer bi Hrvatska, po HOPS-ovom optimističnijem scenariju, do 2040. mogla imati 400 tisuća električnih vozila (EV).

Jesu li najave tako velikih investicija realne i što su po pitanju izgradnje punionica najveći problemi u praksi upitali smo stručnjake koji svakodnevno vode bitke protiv poslovično trome domaće birokracije.

No, prije nego što krenemo u detalje, samo da kratko predstavimo HOPS-ov plan koji je trenutno na webu Hrvatske energetske regulatorne agencija (HERA) stavljen na savjetovanje pa do 14. rujna, ako vas tema zanima, možete dati svoje primjedbe na njega. Ne bojte se, stranica HERA-e koju smo linkali je legitimna, iako izgleda kao da je vrijeme na njoj stalo koncem devedesetih.

Uglavnom, HOPS-ova desetoljetka ima preko 260 stranica, a samo jedna od njih posvećena je elektrifikaciji transporta. Na njoj se referiraju na studiju utjecaja elektrifikacije prometa na razvoj distribucijske mreže u DP Elektroistra Pula (10 posto Hrvatske) po kojoj će biti nužno priključiti punjače ukupne snage 40 MW (16.000 EV) u 2030. godini, a čak 110 MW (40.000 EV) do 2040.g.

Najava velikih ulaganja

Ističu kako će se morati osigurati minimalno 2,4 kW snage punjača po vozilu te da će za  izgradnju potrebne infrastrukture samo na području Istre biti potrebno uložiti 150 milijuna eura u razdoblju do 2040. godine, odnosno 10 milijuna eura dodatnih ulaganja godišnje.

Potom iz toga ekstrapoliraju i troškove za cijelu Hrvatsku i dolaze do brojki od 200 do 400 MW za broj vozila između 80 i 160 tisuća u 2030., dok do 2040. potrebe rastu na 550-1100 MW, za 200, odnosno 400 tisuća električnih auta.

"Za priključivanje potrebnih punionica procjenjuje se potreba od 50 do 100 milijuna eura dodatnih ulaganja prosječno godišnje", ističe se u planu HOPS-a.

Brojka od 100 milijuna eura godišnje nam zvuči kao nemoguća misija, ali naš sugovornik Tomislav Ivanetić, direktor za razvoj poslovanja tvrtke Qelo, optimističniji je od nas.

Tomislav Ivanetić smatra da investicijski plan HEP ODS-a nije nerealno ambiciozan | Qelo

"Cijenu realizacije priključka HEP ODS financira iz naknade za priključenje. Dakle, svaki novi kupac električne energije sam plaća trošak priključenja. HEP ODS je zaštićen i od prevelikih troškova spajanja na način da može zaračunati svaki euro koji premašuje cijenu naplaćenog kilovata priključenja. Osim toga potrebno je osigurati i uvjete u mreži, ali taj se dio financira iz mrežarine. Ja bih rekao da nije nemoguća misija, pogotovo s financijske strane, jer su dobavljači svih ključnih poslova i komponenti također državne tvrtke. Tako investicije u izgradnju mreže višestruko potiču ekonomiju, a punionice kao akcelerator razvoja mogu biti samo pozdravljene", istaknuo je pa ipak dodao kako bi u realizaciji moglo biti izazova, kako organizacijskih, tako i kadrovskih.

Adrian Onorato, voditelj e-mobilnosti Petrol Hrvatske, naglašava kako HEP ODS zasad uredno prati potrebe sektora e-mobilnosti, ali u onom trenutku kada zahtjevi za priključenje pristignu. Upućuje i na poteze naših sjevernih susjeda od kojih bi mogli i trebali nešto naučiti.

"Za budući razvoj uputno je definirati žarišne točke kao na primjeru Slovenije koja je zakonski definirala operatoru distribucijske mreže i JLS-ovima, upraviteljima cesta i drugim relevantnim državnim i lokalnim tijelima, obvezu pripreme državnog plana prikladnih lokacija za HUB-ove visokih snaga za punjenje električnih vozila", poručio je.

Sezonalnost i težak put do kapitala glavne prepreke

Obojicu smo ih upitali što su najveći izazovi s razvojem infrastrukture za EV-ove kod nas. Onorato apostrofira sezonalnost koja dovodi u pitanje isplativost investicija, a Ivanetić ističe potkapacitiranu infrastrukturu, odnosno težak put do kapitala za ulaganja.

Adrian Onorato poručuje kako bi po pitanju zakonske regulative oko punionica mogli puno naučiti od Slovenaca | HGK

"Najveći izazov trenutno predstavlja sezonalnost potražnje, odnosno neravnomjerna distribucija punjenja kroz godinu. Na prometnim koridorima i u tranzitu je potrebno osigurati HUB-ove za punjenje s velikim snagama, uobičajeno na srednjem naponu,  što znači znatno povećanje investicije. U ovakvom slučaju imamo granično isplativu lokaciju tijekom šest do sedam mjeseci, dok je potražnja isključivo svedena na domaća vozila. Naime, najveća stavka u OPEX-u od koje ovisi isplativost, a koju se ne može prenijeti na izlaznu cijenu prema korisnicima je trošak angažirane snage. Trošak angažirane snage praktički ima najznačajniju ulogu u operativnom trošku s obzirom da u periodu slabije utilizacije, koja je kod nas prisutna između 10. i 5. mjeseca, ova stavka ima udio u ukupnom trošku mrežarine i preko 70 posto", pojašnjava Onorato.

Domeće i kako veliki izazov predstavlja izgradnja infrastrukture s velikim snagama te upravljanje njome na način da ona bude optimalna za korisnike/potražnju, a da s druge strane ne donosi financijske gubitke u operativi.

Opet po tom pitanju hvali Slovence koji su u ranom razvoju e-mobilnosti pa sve do kraja prošle godine (skoro 10 godina dok nisu postigli neki određeni stupanj razvijenosti tržišta) imali zasebnu tarifnu stavku angažirane snage za e-mobilnost, što je značajno pridonijelo razvoju sada već vrlo dobro razvijene mreže punionica u Deželi.

Ivanetić, pak, kaže kako su iz Qelovog iskustva najveći problemi djelomično stara i potkapacitirana distribucijska mreža, rokovi priključenja, odnosno razvoja mreže prema zahtjevu operatora punionica te cijena priključka i spajanja pojedinih lokacija na srednjenaponsku distribucijsku mrežu.

"Kada se odmaknemo od tih mrežnih izazova, trenutno je najveći problem investiranje tolike količine novca i uvjeravanja investicijske zajednice u povrat ulaganja. Kako ne postoji know how iz ove domene, ne postoje ni konzultantske kuće koju znaju validirati naše projekcije rasta, te na kraju  banke i investitori koji bez potvrde takvih projekcija ne vide ovaj posao u svojim portfeljima. Dakle, imamo začarani krug EU direktive koja nam brojkama nameće ritam, ali ne i dostupne financijske linije kako unutar zemlje tako i kroz venture capital zajednicu da bi ih realizirali", upozorava Ivanetić.

Što može bolje?

Zanimalo nas je i što država, odnosno HEP, trebaju osigurati privatnom sektoru kako bi se što brže povećao broj punionica za EV-ove, posebice na najprometnijim rutama poput autoceste A1?

Onorato smatra kako je uvrštavanje potreba punionica i e-mobilnosti u desetogodišnji plan razvoja mreže pozitivan pomak s obzirom da dokument prepoznaje potrebu koja će rezultirati značajnim ulaganjima u tom segmentu.

"U kontekstu toga, nadamo se će ovaj dokument i u provedbi smanjiti rokove za izvođenje složenih priključaka kod ovakvih projekata. Naime, sigurno jedan demotivirajući efekt trenutno imaju rokovi od dvije ili više godina za izvođenje složenih priključka, što znači da uz sve potrebne dozvole od pripreme do realizacije projekta prođe i do tri godine. To se treba ubrzati kako bi postigli ciljeve iz AFIR-a (Regulacija o infrastrukturi za alternativna goriva EU-a) i potaknuli dodatne investicije od privatnih investitora koji imaju kapital, ali ih trenutni rokovi i birokracija demotiviraju od ovakve vrste ulaganja", poručuje Onorato.

Ivanetić kaže kako rješenje problema s punionicama na glavnim prometnim pravcima treba tražiti kroz upravljanje državnim zemljištem. Pojašnjava kako gotovo sve punionice na odmorištima uz autocestu pripadaju državnom HEP Elenu i izgrađene su bez natječaja.

Apsurdno je da operatori punionica plaćaju veće naknade kako raste broj automobila koji prolaze autocestom, bez obzira na to koje ih gorivo pogoni | Qelo

"Doći u priliku da izgradite punionice na javno upravljanoj površini bilo Hrvatskih autocesta, bilo Hrvatskih cesta, gotovo je nemoguće. Iz tog razloga i uvjeta da su EU sredstva dostupna, samo ako gradite unutar dva kilometra udaljenosti od autoceste, jasno je zašto je tome tako", govori nam, ali ne misli da su HAC ili HEP Elen svjesno kreirali situaciju koja sada nalikuje na monopol.

No činjenica je, ističe, da su svi natječaji koje je HAC provodio bili po principu licitacije i nisu rezultirali ni jednom novom punionicom.

"To sada možemo gledati iz dva kuta: jedan je da su natječaji s licitacijom cijene bili neuspješni i drugi da je pravilnik po kojem se računa naknada zastario i ne podrazumijeva punionice za električna vozila koje se čak i ne spominju nego se samo tretiraju kao alternativna goriva. To znači da kao operator punionice plaćate sve veću naknadu što više automobila prolazi autocestom, bez obzira koje ih gorivo pogoni. To je možda bilo primjenjivo za fosilna goriva, međutim tako računati naknadu za punionice dok je na cesti 10.000 automobila nije stimulativno za operatore. Pogotovo u situaciji kada je potrebno investirati u gradnju ključne infrastrukture na tom odmorištu, jer osim pozicije tamo od upravitelja nećete dobiti ništa", pojašnjava Ivanetić.

Drugi vrlo bitan faktor je gradnja srednjenaponske infrastrukture. Naime, da bi operatori izgradili punionice snage veće od 500kW, a isključivo takve su potrebne na autocestama i glavnim prometnim pravcima, prema trenutnim pravilima moraju izgraditi i vlastitu transformatorsku stanicu.

Kako je izgradnja punionica regulirana Pravilnikom o jednostavnim i drugim građevinama i radovima može se izvoditi bez građevinske dozvole samo u sklopu potvrde glavnog projekta, međutim za transformatorsku stanicu potrebno je ishoditi čak dvije dozvole, jednu za građevinu, a drugu za kabel kojim će je HEP ODS napajati.

"Sada zamislite sve ovo na državnom zemljištu, sa upraviteljima koji imaju vlastite procedure i pravila, a zakonski upravljaju tim zemljištem putem pravilnika resornog Ministarstva mora, prometa i infrastrukture i tu stvar postaje zanimljiva. Ako uopće postoji volja upravitelja zemljišta da ga ponudi u koncesiju", zaključuje Ivanetić.

Problem mentaliteta

Uz sve nabrojane probleme koje su iznijeli naši sugovornici, valja napomenuti i neke s kojima smo se susreli u praksi, a koji više veze imaju s ukorijenjenim mentalitetom, nego strukturnim manjkavostima.

Punionice Elena su, prema našem iskustvu, često tehnički neispravne pa ih se ne može koristiti, dok se kod drugih izvođača nismo susreli s tim problemom, barem ne u toj mjeri. Stoga se može primijetiti kako se kao državna tvrtka pomalo nonšalantno odnose prema svojoj infrastrukturi.

Samo jedan konkretan primjer – na autocesti A1, na odmorištu Zir prema Zadru, čak dvije od tri Elen punionice ne rade u srcu sezone. Kad smo im se obratili preko aplikacije i obavijestili ih o tome, odgovorili su nam kako će "te ultrabrze punionice biti zamijenjene", ali da nam "trenutno ne mogu specificirati kada".

Kao prvo, punionice nisu ultrabrze, a kao drugo, usred ljeta bi trebale biti popravljene čim prije jer se stvaraju velike gužve. Ne treba ni spominjati kakav dojam to ostavlja stranim turistima s kojima smo imali prilike razgovarati čekajući punjenje i kako nam se naivno činilo njihovo čuđenje zašto na toj jednoj jedinoj punionici koja radi mogu dobiti manje od trećine snage koja je deklarirana u aplikaciji.

Drugi problem je također specifičan za domaći mentalitet. Često se na mjestima za punjenje blizu centra većih gradova mogu naći parkirani auti s ICE motorima ili EV-ovi koji su "uštekani" u punionice, ali se ne pune. Drugim riječima, Hrvati punionice vide kao zgodna mjesta za besplatan parking.

Ne čudi stoga podatak kako smo po adopciji električnih vozila na samom začelju EU-a. Prema podacima Eurostata s konca prošlog mjeseca, upravo je Hrvatske bila posljednja na listi zemalja Europske unije po broju novoregistriranih EV-ova, s tek 1,8 posto udjela, dok se prosjek EU kreće oko 15 posto. 

Dobra vijest je što sa dna možemo samo prema gore. Nadamo se da će državna regulativa početi prepoznavati punionice kao stratešku infrastrukturu i olakšati ulaganja u njih pa i da će dobar iskorak u tom smjeru biti ovaj desetogodišnji plan razvoja prijenosne mreže.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar