Kradljivac srca – Renault 5 je EV kakav smo godinama čekali

Rijetkost je, naročito u posljednjih 15-ak godina, pronaći automobil koji se sviđa baš svima – mladima, starima, ženama, muškarcima, ljubiteljima automobilizma i ekipi koju užici na četiri kotača uopće ne zanimaju. E baš je takav auto novi Renault 5 E-Tech.

Mi smo s njim prevalili gotovo tisuću kilometara diljem Hrvatske, od Zagorja do Dalmacije i moramo priznati da nam se jako brzo uvukao pod kožu.

Prvi i najjači adut mu je izgled. U moru generičkih vozila, naročito električnih, Renault 5 jednostavno odskače retro-futurističkim šarmom kojeg ima napretek. Oni stariji s nostalgijom će se prisjetiti "originalne" petice, dok će mlađe oduševiti kako su modernizirali vizuru modela iz daleke 1972. godine.

Kad smo već kod rariteta, moram priznati da ne pamtim kad je neki auto gotovo u potpunosti zadržao izgled koncepta koji su u Renaultu predstavili prije četiri godine. I jako je dobro da je tako jer izgleda odlično.

Sprijeda, straga, bočna silueta – sa svake strane jasno je da je riječ o Petici, ali "nabildanoj" i osuvremenjenoj na najbolji mogući način. Dvobojna karoserija, veliki kotači od 18 cola, prepoznatljivi prednji i stražnji farovi sad u LED izvedbi, prošireni bokovi i detalji poput broja pet na haubi koji je nekad krasio model turbo, a sada služi kao indikator napunjenosti baterije – sve je na mjeru i kako treba biti. Čak je i izbor boja i felgi odlično pogođen.

Maksimalna brzina Renaulta 5 iznosi 155 kilometara na sat | Bloomberg Adria

Suradnja s Googleom

Visoki estetski standardi nastavljaju se i u interijeru. Petica i tu ima retro elemenata poput prošivenog dijela kokpita na suvozačkoj strani koji su odlično uklopljeni s modernom digitalijom na dvama zaslonima od deset inča. Infotainment je napravljen u suradnji s Googleom, pa ne treba trošiti previše riječi o tome koliko je brz i intuitivan, a na raspolaganju su vam i čak dva glasovna pomoćnika. Moramo pohvaliti i to što su komande za klimu izvučene na fizičke tipke, a tu je i famozna košarica za baguette koju smo odmah eliminirali jer smeta suvozaču.

Na upravljaču se nalaze sve potrebne komande za mobitel i upravljanje sustavima za pomoć u vožnji, kao i dugme za biranje načina vožnje | Bloomberg Adria

Trokraki upravljač omanji je i podsjeća na one koje smo navikli vidjeti u Peugeotima. Nažalost, dijeli i isti problem s njima. Iako je podesiv po visini i dubini, u meni idealnoj poziciji sjedenja pokrivao mi je gornji dio vozačkog zaslona, pa sam tu morao raditi male kompromise. Na njemu se nalaze sve potrebne komande za mobitel i upravljanje sustavima za pomoć u vožnji, kao i dugme za biranje načina vožnje.

Možete birati između sport, eco, comfort i personaliziranog modea, svaki ima svoj faktor, a nakon kratkog isprobavanja gotovo cijelo vrijeme smo ga držali u comfort modeu koji je sasvim dovoljno živahan za svakodnevnu vožnju.

Laka prilagodba

Komande radija nalaze se, klasično renoovski, iza upravljača, s desne strane, ispod ručice brisača i mjenjača koji je postavljen na vrhu po uzoru na Mercedes ili većinu američkih vozila.

Nekima smeta ta načičkanost, s čak trima ručicama s jedne strane volana, ali komande za radio zapravo su vrlo funkcionalne. Što se mjenjača tiče, vjerojatno ćete par puta upaliti brisače tražeći rikverc, ali nakon dan ili dva korištenja lako ćete se naviknuti na takav aranžman i tu neće biti problema.

Petica na cesti ponaša kao dva broja veći automobil | Bloomberg Adria

Kad smo već kod mjenjača, moram priznati da sam u više navrata pokušao stiskati dugme s Renaultovim znakom koje se nalazi na njegovom vrhu misleći kako ću tako ubaciti u parking mode, ali mislio sam krivo jer takvog modea na Petici nema. Imate drive, neutral i B način vožnje sa snažnijim regenerativnim kočenjem u kojem sam većinu vremena i vozio.

Mala zamjerka ide i na to što u B modeu auto nikad ne stane do kraja, već nastavlja lagano creepati, pa onemogućuje vožnju samo jednom papučicom. S druge strane, kada treba lagano krenuti naprijed ili u rikverc, često ostane na mjestu jer kočnice znaju malo previše zagristi, stoga ga morate potaknuti laganim dodirom gasa, što često završi nepotrebnim trzajem uz tihi cvilež diskova.

Vozi se kao dva broja veći auto

To je zapravo i jedina zamjerka što se tiče same vožnje jer se Petica na cesti ponaša kao dva broja veći automobil. Ovjes je malo tvrđi i nema onu klasičnu francusku udobnost, ali daleko od toga da je neudoban. Neravnine upija sasvim solidno, a što zbog tvrdoće gubi na komforu, dvaput vraća u dinamici vožnje. U zavojima je iznimno stabilan, kao posađen, osjećaj na upravljaču odličan je, a jedino kočenje by-wire tehnologijom zahtjeva malo prilagodbe.

U gradskoj stop-start vožnji adaptivni tempomat i lane assist maksimalno olakšavaju život, kao i na autocesti. Možete birati koliku brzinu i razmak između vozila ispred sebe želite, pa će petica 90 posto posla odrađivati sama uz povremeno upozorenje da držite ruke na upravljaču.

Unutrašnjost je puna zanimljivih detalja | Bloomberg Adria

 

Kad smo već kod upozorenja, nisu pretjerano iritantna, a daju se i potpuno isključiti preko tipke na lijevoj strani kokpita.

Kabina je dobro izolirana, pa ćete do nekih 90-ak kilometara na sat uživati u relativnoj tišini, dok se na većim brzinama počne probijati buka vjetra oko velikih bočnih retrovizora i kotrljanja predimenzioniranih kotača po asfaltu. Ništa nesnosno, ali remeti potpuni mir. Doduše buku možete lakoćom utopiti u zvukovima odličnog sustava Harman Kardon koji dolazi u najnapucanijoj verziji opreme.

Ljepota struje

Maksimalna brzina mu je 155 kilometara na sat, što mu omogućava da se na autocesti sasvim pristojno nosi s pretjecanjima. Električna elastičnost međuubrzanja izmamit će vam smiješak svaki put kad nagazite papučicu gasa, ma koliko mislili da ste se naviknuli na lijepljenje za sjedalo.

A što se pak sjedala tiče, uz klasično podešavanje imaju i električno namještanje lumbalnog dijela, što dobro dođe na dužim putovanjima. U njima se lijepo sjedi, imaju solidnu bočnu potporu, ali mi se osobno ne sviđa materijal od kojeg su izrađeni, nekakva reciklirana plastika koja je na dužim dionicama poticala znojenje poput jeftine sintetike. Bilo bi lijepo da su ventilirana, ali te opcije, za razliku od grijanja, nemaju.

Mali krug okretanja od samo 10,3 metra fenomenalan je i uvelike olakšava gradske manevre | Bloomberg Adria

U gradskoj vožnji Petica se snalazi kao riba u vodi. Spomenuli smo već praktički autonomnu vožnju u gradskim gužvama, uz to može i sam parkirati te to vrlo dobro radi. Doduše neće vam trebati njegova pomoć jer je vrlo lako manevrirati s njime po uskim parkinzima zbog jako malog kruga okretanja od 10,3 metra, a i preglednost mu je relativno dobra. Pomaže i stražnja kamera te senzori sprijeda i straga, iako je rezolucija same kamere dosta loša, a kako je dosta nisko postavljena, lako se i zaprlja.

Dobar i ispod haube

Ispod neodoljive vanjštine Petica koju smo testirali krije elektromotor od 150 konjskih snaga (110 kilovata) i bateriju od 52 kilovatsati koja se može puniti snagom do najviše 100 kilovata i mu po WLTP-u daje doseg od više od 400 kilometara.

Na papiru sasvim lijepo izgleda, no kako je u praksi? Što se ubrzanja tiče, kada krećete s mjesta ili sa semafora elektronika će se pobrinuti da sve bude rafinirano i bez proklizavanja kotača. To znači da petica ubrzava malo sporije nego što smo očekivali, ali i dalje dovoljno brzo za sve svakodnevne potrebe. Kad uhvati zalet, brzo će vam izmamiti osmijeh na lice i dovesti vas u opasnost da nesvjesno pokupite pokoju kaznu za prebrzu vožnju. Jednostavno mami da ga se stisne i lako se zaboraviti, iako će vas na vozačkom zaslonu upozoravati na ograničenja.

Realna potrošnja

U naših tjedana dana druženja s Peticom i prijeđenih gotovo tisuću kilometara, potrošnja je iznosila 18,6 kilovatsati na 100 kilometara, što znači da bi na jednom punjenju baterije prevalili oko 280 kilometara. No tu moramo naglasiti da je preko pola te kilometraže bilo odrađeno na autocesti, s gasom do daske, dakle u najgorim mogućim uvjetima za EV.

Ako biste iole pripazili na potrošnju, realno biste mogli potegnuti autocestom od Zagreba do Zadra bez punjenja, doduše uz anksiozan kraj dionice. Provozali smo se i na izlet od gotovo 200 kilometara po Zagorju (lokalne ceste i malo autoputa) na kojem smo potrošili 60-ak posto baterije, što znači da doseg po WLTP-u i nije toliko nerealan. Generalno bi se potrošnja lako mogla držati ispod 15 kilovatsati na 100 kilometara, što bi bilo dovoljno za sasvim solidnih 330-ak kilometara dosega bez kompromitiranja gušta u vožnji.

Baterija Petice može povući 100 kilovata, ali nema gdje | Bloomberg Adria

Jedino što bi vam moglo pokvariti užitak loša je infrastruktura po pitanju punjača. Primjerice, na putu do Zadra stali smo na HEP-ove punjače na odmorištu Zir. Iako nam je Elen aplikacija pokazivala da su sva tri funkcionalna i prazna, u realnosti dva ne rade, a najbrži je bio zauzet i isporučivao maksimalnih 50-ak kilovata, iako je u aplikaciji stajalo čak 180. Doduše, više od 50 kilovata nismo uspjeli dobiti ni na ostalim punionicama koje smo isprobali.

S obzirom na broj turista, tužno je da po prometnijim odmorištima nemamo barem po pet-šest brzih punjača, ali što je tu je. Srećom, među vozačima EV-ova koje smo sreli vlada solidarnost, pa se ne čeka previše, a 50 posto baterije se na Renaultu 5 u prosjeku napuni za oko pola sata. Što se cijene punjenja tiče, na HEP-ovim punjačima na autocesti smo za 22 kilovatsata platili 12,52 eura. Drugim riječima pun "rezervoar" na Petici stajao bi nas 30-ak eura, što baš i nije jeftino.

Može li šarm sakriti nedostatke?

Najveća zamjerka autu manjak je prostora na stražnjim sjedalima. Iza prosječno visokog vozača bit će kritično malo mjesta za noge. Iako Petica službeno može prevoziti tri osobe straga, to mogu biti samo djeca ili kenijski dugoprugaši, za sve je ostale jednostavno pretijesno. Doduše, dječja sjedalica stane sasvim uredno, vrata se dosta široko otvaraju, a Isofix priključci odlično su riješeni, pa je nije problem postaviti. Nesretnici koji se voze straga nemaju nikakve sadržaje poput držača za piće ili USB priključaka.

Obujam prtljažnika je 326 litara, što nije bajno, ali može biti dovoljno i za duži put ako vam nije mrsko poigrati se Tetrisa u stvarnom životu. Ispod podnice ima mjesta za kabele za punjenje, a kada oborite sjedala, ostaje dosta visok hrbat. I utovarni prag dosta je visok.

Bloomberg Adria

Još jedna sitna, ali bitna zamjerka slab je bežični punjač za mobitel koji jedva održava razinu baterije, a nije ni hlađen, pa lako dođe do pregrijavanja. Isprobali smo i punjenje preko kabela, ali ni ono se nije pokazalo puno boljim.

Hajde da istresemo sitničavu dušu do kraja i nabrojimo još par mana. Detalji od piano plastike oko vozačkog zaslona znaju bacati odsjaj u vožnji koji zna poprilično ometati jer stalno mislite da se pale nekakva upozorenja, kada otkopčate pojas (vozački), povuče se toliko jako da lupa o plastiku na vratima koja već ima vidljive ožiljke. Prag ispod vrata malo je izvučen zbog estetskog dojma, a vrata ga ne pokrivaju, pa ćete pri svakom izlasku hlačama obrisati prljavštinu s njega i generalno je auto malo nezgodan za ući i izaći, ali možda je to samo do naših godina i trulih koljena.

Cijena i zaključak

Moramo se dotaknuti i najbitnije stavke – cijene. Model koji smo vozili imao je jaču bateriju i bio nakrcan dodatnom opremom od koje samo žuta boja i audio sustav stoje skoro dvije tisuće eura. Sve to dovelo ga je do cijene od 39 tisuća eura, što je objektivno previše novca.

Međutim, cijena početnog modela s manjom baterijom kreće od 28.990 eura, što je već puno primamljivije i prihvatljivije, iako primjećujemo da se u inozemstvu prodaje osjetno povoljnije. Još ako za njega možete dobiti poticaje, nemate što razmišljati, jer osim upitne praktičnosti i nekih sitnica, ne možemo puno toga zamjeriti Petici.

Dapače, pravi je gušt zujati s njom po gradu, vijugati po lokalnim cestama, pa i krstariti autocestom. Auto je stvarno dorastao svim izazovima i sasvim nam je jasno zašto se odlično prodaje diljem Europe. Podaci pokazuju da je osvojio i srca elektroskeptika, pa se brojni kupci upravo zbog njega odlučuju iskoračiti u svijet EV-ova.

To nas ne čudi jer je ima ono što modernim autima odavno kronično nedostaje – šarm i dušu. U tjedan dana druženja s našim Žućom, zaustavilo nas je desetak ljudi kako bi malo popričali o njemu, bezbroj drugih ga je pozdravilo sa smiješkom ili palcem gore, a poglede je privlačio gdje god se pojavio. Jednostavno je širio radost, a ta zarazna dobra energija natjera vas da ga zavolite unatoč svim manama. Teško nam se bilo rastati od njega i zato ga možemo samo toplo preporučiti svima koji razmišljaju o kupnji.