Rast cijena skriveni je trošak turizma, novi podaci otkrivaju razmjere problema

Vrhunac je turističke sezone. Srpanj i kolovoz uglavnom određuju koliko će ova turistička godina biti uspješna, koliko će hrvatska ekonomija zaraditi od turizma i u konačnici dobrim dijelom koliki će biti rast BDP-a ove godine. Nijedna država u Europi, a možda i u cijelom svijetu, ne ovisi toliko o samo dvama mjesecima u godini kao Hrvatska.

Rezultat je to spoja dvaju faktora: jako visokog udjela turizma u ukupnoj ekonomskoj aktivnosti i izrazito visoke sezonalnosti turističkih dolazaka i noćenja. U ljetnim se mjesecima dobrim dijelom određuje ekonomska sudbina Hrvatske. Industrija je u globalu puno važnija, ali je puno više diverzificirana vremenski, tj. ne postoje dva mjeseca koja određuju njenu cjelogodišnju uspješnost. Postoje sezonske varijacije, ali su puno manje izražene nego kod turizma.

Za nekoliko mjeseci počet će se zbrajati rezultati ove sezone i okvirno će biti jasno koliko je bila uspješna. Standardan je to obrazac koji se ponavlja iz godine u godinu. Prebrojavanje dolazaka, noćenja, broja i iznosa računa, cijena, zaposlenih, poreznih prihoda itd. No u svemu tome zaboravlja se da ne postoji nijedna ekonomska aktivnost koja stvara isključivo pozitivne učinke. Na negativne učinke i troškove često se zaboravlja, slučajno ili ne.

Doduše, sporadično se spominju i negativni učinci turizma u Hrvatskoj, kao preopterećenost infrastrukture, divlja gradnja, rast cijena nekretnina, uništavanje obale i slično. Najveći negativni učinak ipak je rast cijena, koji je najizraženiji u predsezoni i sezoni. Po isteku sezone cijene se smanje zbog odlaska turista i time manje potrošnje, ali iskustvo stanovnika turističkih mjesta govori da se nikada ne vrate sasvim na stare razine, nego su ljepljive. To je vjerojatno najveći skriveni trošak turizma u Hrvatskoj.

Veće cijene u obalnim županijama nego što to sugerira razina plaća

Razumljivo je da cijene usluga rastu ususret dolasku velikog broja turista koji će povećati potrošnju, posebno restorana i hotela. To ne bi bio toliki problem domaćem stanovništvu jer se uglavnom radi o luksuznim dobrima i uslugama čija se konzumacija često može odgoditi za nekoliko mjeseci, do kraja sezone i pada cijena. No problem stvara struktura turizma u Hrvatskoj u kojoj dominira apartmanski smještaj. Veliki udio turista koji odsjedaju u apartmanima, najveći u EU-u i šire, mijenja potrošačke obrasce turista u odnosu na druge države. U većini država dominira hotelski smještaj, pa turisti svoju potrošnju manjim dijelom kanaliziraju prema trgovini na malo, posebice na hranu. Turisti koji odsjedaju u hotelima manje troše na kupnju hrane u maloprodaji nego turisti koji odsjedaju u apartmanima, a hoteli hranu kupuju na veliko.

Potrošnja turista podiže opću potrošnju u gospodarstvu, što je glavni signal trgovcima da mogu povećavati cijene. Ta potrošnja završava u hotelima, suvenirnicama, restoranima, taksijima, raznim uslugama i trgovinama. Raspodjela te potrošnje, u smislu koji dio budžeta turisti troše gdje, nije isti ni u svim mjestima, a kamoli državama. Zbog specifične strukture hrvatskog turizma u kojem dominiraju apartmani, puno veći dio potrošnje turista završava u maloprodaji, zbog čega je utjecaj na rast cijena veći nego kod država gdje dominira hotelski smještaj.

Donedavno nije bilo prikladnih alata za mjerenje učinka turizma na rast cijena. Podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS) objavljivani su za cijelu državu i nije se moglo raščlaniti u kojoj su županiji, gradu, općini ili regiji cijene više ili manje rasle nego u ostalima. To se promijenilo 15. svibnja ove godine kada je na snagu stupila Vladina Odluka o objavi cjenika i isticanju dodatne cijene kao mjera izravne kontrole cijena u trgovini na malo. Njome se propisala obveza svih trgovaca da na određenim kategorijama proizvoda uz redovnu cijenu istaknu i tzv. sidrenu cijenu, odnosno cijenu koju su primjenjivali na dan 2. svibnja 2025. godine. Obveza se odnosi na letke, plakate, digitalne oblike oglašavanja i, što je najvažnije, na internetske stranice.

To je znatno olakšalo usporedbe cijena među trgovačkim lancima, gradovima, regijama i kroz vrijeme. Ubrzo su stvorene aplikacije koje kupcima olakšavaju praćenje tih podataka, što je omogućilo transparentniji uvid u maloprodajne cijene, ali i pružilo izvor podataka koji se mogu obrađivati i analizirati.

Doktorica znanosti Marina Tkalec i doktor znanosti Ivan Žilić s Ekonomskog instituta u Zagrebu (EIZG) su na temelju podataka o cijenama 24.769 proizvoda izračunali razlike u cijenama među županijama u odnosu na cijene u Sisačko-moslavačkoj županiji, koja je najjeftinija u Hrvatskoj. Pokazuje se da postoje razlike koje se ne mogu objasniti različitim razinama plaća, a s obzirom na smještaj županija s najvećim cijenama, jasno je da se radi o utjecaju turizma.

Iako je prosječna plaća u Gradu Zagrebu, koji ima status županije, najveća u Hrvatskoj, po cijenama je tek šesti među županijama. Veće cijene imaju Splitsko-dalmatinska, Šibensko-kninska, Istarska, Dubrovačko-neretvanska i Zadarska županija. Podaci se odnose na 15. svibnja, tj. predsezonu. U svim županijama koje su imale veće cijene od Zagreba, u prvom tromjesečju ove godine prosječna neto plaća bila je za otprilike 300 eura manja nego u Zagrebu.

Puno veći rast cijena na obali nego na kontinentu

Još bolji dokaz utjecaja turizma na cijene vidi se iz podataka koji su obrađeni na stranici Usporedi cijene. Savršeno je vidljivo da su od 29. svibnja cijene puno više rasle u obalnim gradovima i mjestima nego kontinentalnima. Podaci su preuzeti sa stranice 8. srpnja.

Prosječni rast cijena u 222 grada i mjesta u Hrvatskoj iznosio je 2,65 posto. No postoje značajne regionalne razlike. U obalnim mjestima, gdje je turizam glavna djelatnost, rast iznosi između pet i 11 posto. S druge strane, u velikoj većini kontinentalnih gradova i mjesta rast je iznosio manje od tri posto. Rekorderi su Baška (rast od 11,19 posto), Žminj (rast od 10,55 posto), Tribunj (rast od 10,49 posto), Novalja (rast od 10,41 posto) i Kali (rast od 10,33 posto). To su turističke sredine u kojima dominiraju apartmani. Primjerice, Baška ima 647,9 turističkih postelja na 100 stanovnika.

Dodatni je dokaz da je u pitanju efekt turizma to što gradovi u turističkim županijama koji nisu uz obalu, kao Sinj, Dugopolje i Imotski, imaju rast cijena kao kontinentalni gradovi, a ne gradovi iz istih županija koji se nalaze na obali.

Utjecaj turizma na rast cijena

Dokaze koji potvrđuju da turizam, posebno apartmanski, dovodi do rasta cijena ne treba shvatiti kao zagovaranje zatiranja turizma. Njegov neto efekt na standard građana i cjelokupnu ekonomiju Hrvatske nedvojbeno je pozitivan. Potrošnja turista zapošljava, povećava lokalne proračunske prihode, potiče malo poduzetništvo i nadopunjava budžete kućanstava u turističkim sredinama.

Bitno je znati i tko ima koristi, a tko troškove od turizma. Mnogi ljudi žive u turističkim mjestima, a ne rade u turizmu, ne iznajmljuju apartmane i nemaju nikakve direktne koristi od njega, a moraju plaćati njegov skriveni trošak kroz veće cijene u trgovinama.

Svaka ekonomska djelatnost ima svoje negativne strane i troškove, a ne samo koristi. Kako bi postojala kvalitetna javna rasprava i kako bi se donosile kvalitetne ekonomske politike o bilo kojoj djelatnosti, treba se moći sagledati obje strane medalje. U tom smislu utjecaj turizma, poglavito apartmana na rast cijena svakako treba uzimati u obzir u svakoj raspravi koja se bavi pitanjima koliki i kakav turizam u Hrvatskoj treba biti.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar