Država propisala mirovincima ulaganja u fondove kakvi ne postoje. Što sad?

Drugi mirovinski stup, odnosno tzv. individualna kapitalizirana štednja kroz koju se od redovnih prihoda građana dio odvaja na njihove račune u obaveznim mirovinskim fondovima, nije tema o kojoj se prečesto priča. Stoga je krajem prošle godine ponešto ispod poslovičnog žita promijenjena regulativa koja diktira u što smiju i(li) moraju investirati domaći mirovinski fondovi. Jedna od tih promjena je obaveza na ulaganje u tzv. alternativne investicijske fondove.

Mogućnost je postojala i prije, no sada je postala obaveza. Fondovi kategorija A i B su od početka ove godine zakonski postali obvezni uložiti barem pet posto imovine u tzv. alternativne investicijske fondove s garancijom države. Ta dva tipa fonda su krajem 2023. upravljala s ukupno 18,4 milijarde eura neto imovine, što znači da je za spomenute alternativne fondove bilo predviđeno 900-tinjak milijuna eura. Do kraja srpnja ta je brojka porasla na više od milijarde eura i, nastavi li se punjenje mirovinskih fondova u dosadašnjem ritmu, dalje će rasti za barem 50-ak milijuna eura godišnje.

Važna je napomena kako je riječ o alternativnim investicijskim fondovima s jamstvom države. Alternativni investicijski fondovi su uglavnom rizičniji od klasičnih otvorenih investicijskih fondova (UCITS). Među alternativne spadaju oni koji investiraju i u robu, nekretnine, poslovne udjele, to mogu biti popularni hedge fondovi, te druge vrste ulaganja za one s malo jačim živcima, osjećajem za avanturu i spremnima podnijeti povišeni rizik i mogućnost popriličnog gubitka.

Zakonodavci su stoga propisali kako alternativni fondovi moraju imati jamstvo države kako bi u njih investirali naši mirovinski fondovi. No problem je što takvih fondova nema. Alternativne fondove kao takve imamo. Prema podacima Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (Hanfa), u Hrvatskoj ih je registrirano 50-ak. No prema odgovoru koji smo dobili iz te agencije, niti jedan nema garanciju države koja se traži.

Zakon daje i mogućnost da takav fond ima jamstvo neke druge države članice Europske unije, Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD)-a ili čak međunarodnog tijela kojem pripadaju jedna ili više država članica, a ne propisuje se niti gdje fond mora biti registriran. U nekoj teoriji to bi značilo da Portugal može odobriti jamstvo tamošnjem alternativnom fondu te da bi hrvatski mirovinski fondovi morali investirati u njega.

U Hanfi podsjećaju da ipak postoji još jedan dodatni zahtjev. Da bi naši mirovinski fondovi mogli ulagati u alternativni fond, najmanje 30 posto njegova ulaganja mora biti usmjereno u investicije u Hrvatskoj. Time opcija da hrvatski mirovinski fondovi možda investiraju u njemački alternativni fond za koju jamči tamošnja država ipak pada malo dublje u vodu.

Što je onda preostalo mirovinskim fondovima? Za slučaj da takvih fondova nema ili ne ispunjavaju uvjete za investiranje, zakon ipak dozvoljava mirovinskim fondovima da mogu i dalje ulagati kao i dosad u dužničke vrijednosne papire poput obveznica, trezorskih zapisa i sličnih.

Kolizija s namjerama

No to je u koliziji s navodnim namjerama zakonodavaca. U prijedlogu izmjena Zakona o obveznim mirovinskim fondovima s kraja prošle godine se, između ostalog, navodi i kako se pravila mijenjaju kako bi se smanjila ulaganja mirovinskih fondova u dužničke vrijednosne papire (obveznice i trezorske zapise) jer se očekuje pad njihovih prinosa, primarno zbog uvođenja eura kao valute. Alternativni fondovi trebali bi poslužiti mirovinskim fondovima kao mogućnost da dio portfelja investiraju u imovinu od koje se očekuju viši prinosi i tako bi se, u teoriji koju propovijeda hrvatska Vlada, trebao nadoknaditi očekivani pad prinosa.

U istom se prijedlogu ipak ne navodi zašto se takav pad prinosa ne bi mogao nadoknaditi ulaganjem u postojeće vrste vrijednosnih papira. Dionica, primjerice, ima svakojakih, pa i onih rizičnijih s potencijalno višim prinosima. Jasno, one nemaju jamstvo države za potpuni povrat cjelokupno investirane imovine, ali zaštitu od preniskih prinosa fondova u odnosu na tržišne prosjeke drugi mirovinski stup je već imao kroz dosadašnju regulativu.

Posebno je neobičan stav zakonodavca kako mirovinski fondovi moraju investirati u alternativne fondove s garancijom države, ako oni postoje. Vlast si je time otvorila put k prisiljavanju mirovinskih fondova na plasiranje budućih mirovina u projekte na kojima bi se mogli skupljati i politički bodovi. Zakonske promjene investicijske politike krajem prošle godine došle su nakon što je postalo poznato kako su fondovi trebali pomoći u preuzimanju Fortenova grupe, od čega se navodno u posljednji trenutak odustalo jer su se tome usprotivili njemački vlasnici Allianz ZB mirovinskog društva koje upravlja AZ fondovima.

To svakako ne bi bilo prvi put da politika dirigira novcem budućih hrvatskih umirovljenika usprkos tome što bi od političkog utjecaja oni nominalno trebali biti zaštićeni u drugom mirovinskom stupu. Hrvatski mirovinski fondovi u ovom trenutku u Ini drže 200-tinjak milijuna eura. Poznato je kako su, u trenutku kad je mađarski MOL krenuo dokupljivati svoj udio da bi u hrvatskoj naftnoj kompaniji stekao natpolovičnu većinu, mirovinski fondovi utrčali u pomoć državi.

Obvezni mirovinski fondovi su obvezni dioničari Ine | Lana Slivar Dominić/Hina

 

Dionica Ine je u posljednjih deset godina izgubila 13 posto vrijednosti, a to je u pristojnoj suprotnosti već i s prosječnim godišnjim prinosima domaćih mirovinskih fondova koji se kreću od pet do šest posto. Mirovinski fondovi, naravno, investiraju na dugi rok, ali ne i beskonačno jer u jednom trenutku ipak treba isplatiti mirovine. Pitanje je stoga koliko bi menadžeri mirovinskih fondova svih ovih godina držali Ininu dionicu da tom investicijom nije dirigirala politika. A to i nije jedini primjer.

Nove zakonske obaveze, nažalost, samo dodatno otvaraju mogućnost dodatnog politiziranja mirovinskog sustava čak i usprkos odredbi kako bi investiciju u alternativne fondove trebala jamčiti država. Pokaže li se ulaganje u neki rizični alternativni fond ili projekt, u slučaju da se jednog dana pojavi, kao gubitak, njega će opet nadoknađivati oni koji pune proračun. Građani, pa tako među njima i umirovljenici.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar