Nakon uzdaha olakšanja koji je uslijedio u autoindustriji nakon pandemije covida i nestašice poluvodiča, čelnici General Motorsa, Stellantisa i Forda ponovno će morati zadržati dah. U štrajk je uključeno oko 146.000 članova sindikata (United Auto Workers - UAW) u tri tvrtke, a sudeći prema dosadašnjim izjavama - ne samo da nisu spremni odustati od svojih zahtjeva, već postoji mogućnost proširenja štrajka. Nisu u pitanju samo plaće i radno vrijeme – nego i smjer razvoja autoindustrije, ali i sindikalnog organiziranja u tradicionalno nesindikalno orijentiranoj američkoj gospodarskoj klimi.
UAW: Želimo svoj pošteno zarađen dio
Zahtjevi radnika General Motorsa, Forda i Stellantisa uključuju i 36 posto veće plaće u iduće četiri godine (početno 40 posto), kao i 32-satni radni tjedan, što bi bio presedan u američkoj proizvodnji. Samo u zadnjih 20 godina satnice u autoindustriji pojela je inflacija do te mjere da im je realna vrijednost pala za čak 30 posto.
"Usredotočili su se na proizvodnju kamiona i SUV vozila na kojima mogu najviše zaraditi i dali im prednost u odnosu na jeftinije modele – to je značajno povećalo profit. Sindikati vide priljev velikih količina novca i žele svoj udio u profitu". rekao je Craig Trudell, globalni urednik automobilskog sektora Bloomberg Newsa, za Bloomberg Adria Connect.
Zahtjevi nisu jedini presedan za ovaj štrajk - sindikalni vođa Shawn Fain odlučio je da se štrajka istovremeno u sve tri tvornice umjesto pojedinačno. Pritom je okupio vojsku od 146.000 radnika koji potencijalno mogu prekinuti rad i napraviti ozbiljan poremećaj u proizvodnji. Uoči štrajka, Fain - ujedno i prvi predsjednik kojeg je sindikalno članstvo biralo izravno - čak je odbio sastati se i pregovarati s Billom Fordom, praunukom osnivača Ford Motorsa.
U intervjuu za CBS, Fain je naglasio da je zahtjev od 40 posto razuman, jer su u samo četiri godine plaće izvršnih direktora, koji su već milijunaši, skočile 40 posto. U istom intervjuu Fain je kritizirao i vlasnika Tesle, Elona Muska.
"Plaće radnika čine 5 posto cijene vozila. Mogli bi udvostručiti našu zaradu bez poskupljenja vozila i još uvijek zaraditi milijarde. To je izbor - i to što ga žele usporediti s jadnim plaćama u Tesli i drugim tvrtkama - o tome govorimo. Radnici u ovoj zemlji mogu izabrati bolji život umjesto da žive od plaće do plaće dok svi ostali uživaju u plijenu", rekao je Fain.
"Detroitska trojka" ne prelazi 20 posto
I premda su direktori Forda, Stellantisa i General Motorsa otvoreni za pregovore - prevladava stav da je povećanje zarade od 40 posto previše.
Vlasnik Stellantisa, Chrysler, ponudio je kumulativno povećanje od 17,5 posto, od čega bi se polovica nastupila odmahnakon završetka pregovora. Ford je odbio zahtjeve sindikata jer bi "udvostručili troškove rada, koji su već znatno veći od troškova Tesle, Toyote i drugih stranih proizvođača u SAD-u koji zapošljavaju nesindikalne radnike". Njihova ponuda je 20 posto veća plaća u iduće četiri i pol godine. General Motors je ponudio 18 posto u sljedeće četiri godine.
"Jako sam razočarana i frustrirana što uopće imamo ovaj štrajk, nije bilo potrebe za njim. General Motors ima izuzetno jaku ponudu za pregovaračkim stolom, najveće povećanje plaća u našoj 115-godišnjoj povijesti, zajedno s vrhunskim beneficijama zdravstvenog osiguranja i sigurnošću posla, izjavila je izvršna direktorica General Motorsa Mary Barra za Bloomberg.
Problem za tvrtke je što sindikat može izdržati taj klinč, ali i pojačati pritisak. Neke srodne tvornice već su zaustavile proizvodnju jer tri ključne tvornice miruju - GM je prošli tjedan najavio moguću nestašicu dijelova u tvornici u Kansasu koja proizvodi Chevy Malibu, dok je Ford zbog sličnog domino efekta otpustio 600 radnika u svojoj tvornici u Wayneu. Nakon prve runde javnih optužbi i svađa, sindikat je upozorio da bi u štrajk mogao uključiti i druge podružnice.
"Ne znamo koliko bi tvornica moglo biti, niti koliko bi ovo moglo trajati. Sindikat pokušava štedljivo koristiti štrajkaški fond iz kojeg mogu plaćati radnike i produžiti štrajk te povećati pritisak na tvrtke", kaže Trudell.
UAW pogodio pravo vrijeme?
Pritisak je još veći s obzirom na to da štrajk dolazi u trenutku kada se autoindustrija fokusira na povećanje proizvodnje električnih vozila, koju administracija u Washingtonu subvencionira milijardama dolara. Štrajk bi mogao ozbiljno ugroziti sposobnost tih tvrtki da nastave ulagati u prelazak na električna vozila i baterije - jedan od stupova Joe Bidenovog zelenog plana za SAD. Stoga ne čudi da ministrica rada Julie Sue i dužnosnici Bijele kuće traže priliku da i oni prisustvuju pregovorima u Detroitu.
"Postoji napetost između onoga što Biden želi kada je riječ o zelenoj tranziciji i njegove izjave da je predsjednik koji najviše podržava sindikat u povijesti SAD-a - rješavanje te situacije za njega neće biti lako", kaže Trudell.
Prema procjenama Goldman Sachsa, štrajk košta "detroitsku trojku" između 100 i 125 milijuna dolara tjedno - i to baš u trenutku kada štrajka 13.000 od potencijalnih 146.000 članova sindikata. Samo deset dana štrajka s punim članstvom moglo bi rezultirati domino efektom i ekonomskim gubicima od 5,6 milijardi dolara, procjenjuje Anderson Economic Group.
No osim što ima ozbiljan ekonomski učinak, štrajk je dio šireg trenda u SAD-u koji je doveo do bujanja sindikalne aktivnosti u proteklih nekoliko godina - od štrajkova u Hollywoodu do sindikalnih inicijativa za organiziranje u Appleu, Amazonu i Microsoftu.
"U kontekstu automobilske industrije, veliko je pitanje može li UAW iskoristiti ovaj zamah i proširiti se na tvrtke koje su se neuspješno pokušavale sindikalno udružiti. Pobjeda nad GM-om, Fordom i Stellantisom mogla bi biti privlačan prijedlog za radnike Volkswagena, Toyote, Tesle. UAW bi mogao ponovno zadobiti utjecaj koji je sindikat imao 1960-ih i 1970-ih u industriji i time uskratiti tvrtkama priliku da traže izgovore da ne čine više za svoje radnike", zaključio je Trudell.