Analiza Silvane Milić: Zašto je pad cijena nafte opasna iluzija - tržište čeka šok

Objava primirja između SAD-a i Irana srušila je cijenu nafte za 14 posto, potaknuvši optimizam na tržištima koja su proslavila prividan povratak u normalu. No, jesu li investitori prerano otvorili šampanjac?

Prema analizi Silvane Milić, analitičarke Bloomberg Adrije, ispod površine prividnog smirivanja krije se opasna nestašica. Zbog višemjesečne blokade ključnog tjesnaca, iz sustava je nepovratno nestalo više od milijardu barela nafte, a logistički lanci su u rasulu, što stvara preduvjete za potencijalno bolan cjenovni šok u tjednima koji dolaze.

Izgubljeni bareli se ne vraćaju

Pad cijena koji je uslijedio nakon primirja najveći je u dužem razdoblju, no on prikriva temeljni problem - fizički manjak nafte na tržištu. "Izgubljeno se ne može vratiti", naglašava Milić, objašnjavajući da je u trećem i četvrtom mjesecu, zbog zatvaranja tjesnaca, svijet ostao bez količine koja predstavlja tri do četiri posto ukupne godišnje proizvodnje.

Istovremeno, neto komercijalne zalihe zemalja OECD-a već su na iznimno niskim razinama. U takvim okolnostima, tržište ima ograničene mehanizme za balansiranje.

"Rješenje se može tražiti jedino kroz visoku cijenu, smanjenje potrošnje i recesijski pritisak. Teško je očekivati da će cijene ići značajnije ispod ove razine", smatra Milić.

Logistička noćna mora i krhko primirje

Čak i uz najbolju volju, oporavak ponude bit će spor i mukotrpan. Logistika je neumoljiva; tankeru treba između 35 i 45 dana da stigne iz zaliha do ključnih tržišta poput Kine ili Amerike. "Bareli koji nisu ukrcani na tankere u trećem mjesecu ne mogu biti u rafinerijama u petom. Ono što se ukrcava danas možemo očekivati u rafinerijama tek za četiri do osam tjedana", pojašnjava analitičarka. To znači da se prvi znaci oporavka mogu vidjeti najranije u lipnju.

Dodatni problem predstavlja priroda samog primirja. Ono je, prema riječima Milić, "prekratko i previše krhko" da bi se proizvodnja samo tako nastavila. Tko će preuzeti rizik slanja praznih tankera u Zaljev uz opasnost da tamo ponovno ostanu zarobljeni ako se primirje izjalovi? Složen logistički lanac, koji uključuje osiguravatelje, lučke koncesionare i prijevoznike, ne može se resetirati preko noći. Oporavak će, stoga, dolaziti u valovima.

Hormuz kao naplatna postaja i sudbina američkih zaliha

Geopolitička slika trajno je promijenjena. Postavlja se pitanje što će se dogoditi ako Iran odluči uvesti naplatu prolaska Hormuškim tjesnacem. Na pitanje hoće li Saudijska Arabija i Emirati u tom slučaju radije izvoziti manje količine cjevovodima nego plaćati Iranu, Milić odgovara protupitanjem: "Bi li izvozili išta ili ništa?" Odgovor je, smatra, da bi nastavili s izvozom, ali bi taj "marginalni trošak Hormuza" postao nova realnost ugrađena u cijenu nafte.

U međuvremenu, situacija u SAD-u postaje sve napetija. Očekuje se da će rast cijena smanjiti američki izvoz, što bi posljedično moglo iscrpiti domaće komercijalne zalihe do petog mjeseca. To bi dovelo do skoka cijena goriva na američkim benzinskim postajama, stvarajući ogroman politički problem za predsjednika Trumpa. "Tu nemamo samo jedan faktor u jednadžbi, već isprepletenost fizičke bilance i političke psihologije", kaže Milić.

Iluzija tržišta i prijetnja potpunog sloma

Dok financijska tržišta slave, na fizičkom, tzv. spot tržištu, vjerojatno je već započela "otimačina za ono malo barela što je ostalo". Milić sugerira da je nedavni pad cijena možda bio samo "pozicijsko čišćenje" hedge fondova i algoritama koji prate trendove, a ne stvarnu vrijednost robe. Cjenovni odraz te oskudice vidjet ćemo tek za nekoliko tjedana.

Opasnost prijeti i cijelom prerađivačkom lancu. Ako rafinerijske marže postanu negativne zbog fizičkog manjka nafte, postavlja se pitanje tko će uopće prerađivati naftu za plastiku ili gorivo. "U tom trenutku jednostavno proizvodnja prestaje bez obzira na potražnju. To se onda prelijeva i na goriva i na petrokemiju i na cijeli industrijski lanac", upozorava Milić. Ne radi se o konstantnom kolapsu, već o asimetričnom udaru na sve dijelove ekonomije.

 

U cijeloj priči, čak ni ubrzana tranzicija na električna vozila ne nudi brzo rješenje. "Niti jedna količina električnih vozila u ovom trenutku ne može vratiti izgubljeno za sljedećih 30 dana. Električna vozila rješavaju budućnost, a mi imamo sadašnji problem", ističe Milić.

Ako se pokaže da je ovo primirje samo kupovanje vremena, a ne trajni mir, povratak cijena na 150 dolara ili više bit će iznimno bolan. Pogotovo jer bi to značilo da su strateške rezerve potrošene na, kako se tada može ispostaviti, dvotjedni blef. U tom scenariju, cijena ostaje jedini mehanizam alokacije, s teškim posljedicama za globalno gospodarstvo. Teza o stabilnoj cijeni od 60 dolara počiva na normalizaciji koja je možda zauvijek izgubljena. Visoka cijena, s druge strane, otvara vrata skupljim tehnologijama poput frackinga, ali put do te nove ravnoteže mogao bi biti vrlo turbulentan.