Zašto snažan rast srebra ne znači da je to metal od povjerenja

Od početka godine srebro je u porastu za više od 30 posto, a taj je rast nastavak trenda iz prošle godine kada je bijeli plemeniti metal zasjao jače od zlata, skočivši čak za 140 posto. Međutim, iako je srebro u rekordnom roku uspjelo zagrijati interes ulagača (posebno onih koji ga vide kao multifunkcionalni investicijski alat), sada se postavlja pitanje je li srebro još uvijek racionalan izbor ili je tržište ušlo u zonu "pregrijanosti".

Jedan od najpouzdanijih alata za procjenu relativne vrijednosti srebra u odnosu na zlato jest takozvani gold-to-silver ratio, koji pokazuje koliko je unci srebra potrebno za uncu zlata. Taj je omjer kroz povijest uvelike oscilirao, ali je tijekom većeg dijela posljednja dva desetljeća bio znatno viši nego danas.

Nakon globalne financijske krize često se kretao iznad 70, u određenim razdobljima čak i iznad 80, da bi tijekom pandemije na momente premašivao 100. Danas je, međutim, na najnižim razinama u gotovo 20 godina, što znači da je srebro u relativnom smislu snažno nadmašilo zlato.

Takav pomak, zaokret ili možda čak i "neravnoteža", ostavlja samo dvije logične mogućnosti: ili je zlato podcijenjeno ili je srebro precijenjeno.

Teza da je zlato trenutno jeftino ne drži vodu budući da je njegova cijena blizu povijesnih maksimuma te ju podržavaju kontinuirana kupnja središnjih banaka, visoka geopolitička neizvjesnost i dugoročni strahovi od fiskalne i monetarne nestabilnosti. Štoviše, "zlato ostaje valjana alternativa bez obzira na veliki skok u 2025. godini", nedavno je za Bloomberg Adriju rekao Vladan Pavlović, analitičar tvrtke Ipopema Securities.

Zlato, dakle, ima jasne fundamentalne razloge za svoju visoku cijenu, a ako se ta pretpostavka prihvati, onda se prirodno dolazi do zaključka da je srebro trenutno "skupo" u odnosu na svoj povijesni odnos sa zlatom.

 

Zagovornici srebra kao dugoročne investicije često ističu njegovu industrijsku komponentu, koja ga razlikuje od zlata, poznatog "samo" po svojoj investicijskoj vrijednosti. Više od polovice globalne potražnje za srebrom dolazi iz industrije, prvenstveno iz sektora solarne energije, elektronike, električnih vozila i medicinske opreme. Rast kapaciteta solarnih panela posebno je dao snažan poticaj bijelom metalu.

Međutim, ta industrijska komponenta i "razlika" u odnosu na zlato može biti varljiva jer je industrijska potražnja ciklična i ovisi o tempu globalnog rasta, investicijama i profitabilnosti same industrije. Dakle, iako srebro ne bi trebalo biti jeftino zbog snažne potražnje, volatilnost u industrijama teško može opravdati nagli i snažan porast cijene u kratkom razdoblju.

Za razliku od zlata, koje se u krizama često kupuje bez obzira na cijenu, kupci industrijskog srebra imaju određeni prag tolerancije na visoke cijene. Kada cijena prijeđe taj prag, povećava se pritisak na optimizaciju potrošnje, traženje alternativa ili odgađanje ulaganja. To znači da visoka cijena srebra sama po sebi povećava rizik usporavanja potražnje.

Dodatni element rizika leži u investicijskoj strukturi tržišta srebra, koje je pliće i nestabilnije od zlata. U razdobljima snažnog rasta, kakvom sada svjedočimo, sam zamah i tržišna psihologija često igraju veću ulogu od fundamentalnih čimbenika. Kada gold-to-silver ratio padne na ekstremno niske razine, primjeri iz prošlosti pokazuju da se ravnoteža obično ne uspostavlja nastavkom rasta srebra, već kombinacijom stagnacije ili korekcije cijene srebra i relativne stabilnosti zlata.

Međutim, to ne znači da je srebro osuđeno na nagli pad. Makroekonomsko okruženje i dalje općenito podržava plemenite metale: očekivanja nižih kamatnih stopa, visoki javni dugovi i geopolitičke napetosti ostaju čimbenici koji dugoročno idu u prilog opipljivoj imovini.

Međutim, razlika između zlata i srebra je u tome što zlato funkcionira kao primarno utočište u takvom okruženju, dok je srebro više ovisno o kombinaciji investicijskog apetita i industrijskog ciklusa.

 

U tom smislu, ključno pitanje za investitore nije ima li srebro budućnost, već odražava li trenutna cijena već sada previše optimizma. Ako se stvar promatra kroz prizmu povijesnog odnosa sa zlatom, odgovor je sasvim jasan: srebro se nalazi u zoni gdje je prostor za daljnji relativni rast puno uži nego na početku ciklusa. To ne isključuje nastavak volatilnosti, ali ukazuje na to da rizik i potencijalni prinos više nisu u tako povoljnom odnosu kao prije.

Iako je srebro bez sumnje imalo izuzetno snažan početak godine i ostaje važan metal u kontekstu energetske tranzicije i diverzifikacije portfelja, pad omjera zlata i srebra na najniže razine u gotovo dva desetljeća sugerira da su pozitivni čimbenici već uvelike uračunati u cijenu.

Za razliku od zlata, čija vrijednost počiva na povjerenju i strahu, srebro mora neprestano dokazivati ​​da industrijska potražnja može opravdati investicijski entuzijazam. Upravo u tom grmu leži zec (razlog za oprez).