.webp){kind=icon}
Za nešto više od tri tjedna, od 4. veljače, isporuke ruskog dizela Europskoj uniji (EU) morskim putem više neće biti moguće.
Je li već jasno kako će se stvari nakon toga razvijati? Tko će zamijeniti Rusiju kao glavni opskrbljivač? Prijeti li manjak dizela na tržištu?
Prošle je godine EU uvezao 220 milijuna barela dizela iz Rusije, a to je gorivo ključno za mnoge segmente gospodarstva. To bi bilo otprilike 14 tisuća olimpijskih bazena potpuno ispunjenih dizelom.
Nekakav pomak u zamjeni ruskog dizela je učinjen. U 2021. godini više od polovice isporuka morem za EU i Ujedinjeno Kraljevstvo (UK) dolazilo je iz Rusije. Do prosinca prošle godine količina je pala na oko 40 posto zahvaljujući rastu uvoza iz Saudijske Arabije i Indije.
"Izgubljene ruske količine bit će zamijenjene", kaže Eugene Lindell iz specijalizirane konzultantske kuće Facts Global Energy.
No jamstvo ne postoji.
Najvjerojatnije mjesto gdje bi EU mogao dobiti više dizela je Bliski istok. Štoviše, to je područje relativno blizu, pogotovo za mediteranske zemlje. Tvrtka Abu Dhabi National Oil već je sklopila sporazum za isporuke Njemačkoj.
Indija i SAD su proteklih tjedana povećali isporuke dizela u EU.
No potencijalno najvažniji dobavljač, premda neizravno, može ispasti Kina.
Rusija je još uvijek najveći opskrbljivač EU-a dizelom
"Kineska politika mijenja pravila igre. Ta zemlja drži ključ za višak rafinerijskih kapaciteta globalno", smatra Mark Williams iz globalne konzultantske grupe za energetski sektor Wood Mackenzie.
Transport dizela iz Kine je proteklih mjeseci snažno povećan. Premda samo dio tih isporuka završi u Europi, kineski dizel poboljšava opskrbu u Aziji, pa oslobađa barele drugih proizvođača koji bi onda mogli završiti u Europi.
Izvoz dizela iz Kine može iznositi između 400 i 600 tisuća barela dnevno u prvoj polovici ove godine. To je otprilike količina koju će sada EU i UK izgubiti zbog prestanka uvoza iz Rusije.
Treba ipak napomenuti kako je u nekim trenucima Kina dala prioritet okolišu u odnosu na profit od izvoza dizela, pa bi se to opet moglo dogoditi.
Postoji i drugi razlog zabrinutosti. Hoće li sankcije EU-a prema Rusiji dovesti do toga da ruski dizel potpuno nestane sa svjetskog tržišta?
Ako Rusija ne nađe druge kupce, mogla bi smanjiti proizvodnju, što onda smanjuje i opskrbu globalno te gura cijene naviše.
Lindell očekuje da u veljači i ožujku padne proizvodnja ruskog dizela zbog remonta u rafinerijama te početnog djelovanja sankcija.
Čak i ako bude dovoljno kupaca za ruski dizel, izazov može biti transport iz Rusije budući da dosta pomorskih prijevoznika ne želi doći pod udar zapadnih sankcija.
Naime, skupina G-7 trenutačno raspravlja na koju cijenu ograničiti mogućnost kupnje ruskog dizela na svjetskom tržištu ako se žele izbjeći sankcije, kao što je to već učinjeno sa sirovom naftom. Krajem prošle godine tvrtka Argus Media, koja se bavi analizom podataka o kretanju cijena nafte i naftnih proizvoda, procijenila je ruski dizel na oko 124 dolara za barel, što je oko četiri dolara više od dizela koji nije iz Rusije.
Ako ograničenje cijene bude dosta niže od tržišne, mnogi tankeri neće moći prevoziti ruski dizel ako žele pristup uslugama zemalja iz G-7 kao što su, primjerice, osiguravateljske usluge.
Također ne treba zanemariti niti pitanje kolika će uopće biti potražnja za dizelom u EU-u.
Toplo vrijeme u Europi na početku zime je pomoglo u smanjenju potrošnje, primjerice lož-ulja, što je također vrsta dizelskog goriva. Pale su i cijene prirodnog plina, što u teoriji rafinerijama pojeftinjuje proizvodnju dizela visoke kvalitete.
Gospodarsko usporavanje također postupno smanjuje potražnju za dizelom u Europi. Po riječima Benedicta Georgea iz Argusa, potražnja za dizelom u EU-u je pala za pet posto na godišnjoj razini, a tijekom recesije 2008. godine najveći pad je iznosio 10 posto.
Ne treba podcijeniti niti ulogu posredničkih zemalja poput Turske. Ona teoretski može uvesti velike količine ruskog dizela, što trenutačno u popriličnoj mjeri i čini, te ga koristiti za domaće tržište. Dizel koji nije ruskog podrijetla i koji prerađuje u svojim rafinerijama može prodavati EU-u, i to po višoj cijeni.
U svakom slučaju, što potražnja bude veća, a ruska proizvodnja dizela manja, to bi stvari postajale kompliciranije.
