Hrvatska se zadužuje po istoj cijeni kao i Slovenija koja ima osjetno viši kreditni rejting. Zašto?

Unatoč rekordno visokim razinama na burzama, apetit investitora za tržište obveznica nije smanjen, uglavnom zbog visoke likvidnosti. Većina europskih zemalja tako otplaćuje svoj državni dug uz kamatnu stopu od približno tri posto - uključujući Sloveniju i, možda iznenađujuće, Hrvatsku, koja inače ima niže kreditne ocjene.

Slovenija ima sljedeće kreditne ocjene od tri najveće (najpoznatije) agencije za kreditni rejting: S&P (AA), Fitch (A) i Moody's (A3). Republika Hrvatska ima: S&P (A-), Fitch (A-) i Moody's (A3). Kod agencija za kreditni rejting Fitch i Moody's, obje su klasificirane u istu višu srednju klasu, ali je razlika znatno veća kod agencije za kreditni rejting S&P. Tamo je kreditni rejting Slovenije definiran kao visoki investicijski rejting i usporedno četiri stupnja viši od hrvatskog.

Zašto investitori smatraju obje zemlje jednako rizičnima? "Investitori, koji se razlikuju i geografski i po vrsti, stavljaju različit naglasak na dodijeljene kreditne ocjene", kažu u slovenskom Ministarstvu financija, u čijem je sastavu i Uprava za riznicu, koja osigurava izvore financiranja državnog proračuna.

Unatoč tome što je prosječna kreditna ocjena Slovenije viša, obje su i dalje klasificirane kao više-srednja investicijska ocjena, prema ministarstvu. "To izravno utječe na iznos kreditnog raspona u strukturi kamatnih stopa (potrebni prinos do dospijeća), koji se ne može značajno razlikovati", napominju.

Apetit investitora zamagljuje fer vrijednost obveznica

Viši kreditni rejting općenito znači niži kreditni raspon, ali to nije jedini kriterij na tržištu, slažu se sugovornici. Investitori obraćaju pozornost na makroekonomske pokazatelje, ali istovremeno su i lovci na prinos.

Ako usporedimo slovensku i hrvatsku desetogodišnju državnu obveznicu, koje nisu baš istog dospijeća, hrvatska je nešto skuplja u smislu prinosa. "S obzirom na to da je hrvatska obveznica tri mjeseca dulja od slovenske, ta se razlika može pripisati samo razlici u dospijeću između obveznica, dok se razlika u kreditnom rejtingu ne uzima ni u obzir u cijenama", kaže Aleš Čačovič, viši upravitelj investicijskih fondova u Triglav Investmentsu.

Po njegovom mišljenju, temeljni razlog je taj što Hrvatska ima nešto bolja prva tri makroekonomska pokazatelja od Slovenije. "To su nešto niži proračunski deficit i dug u odnosu na BDP, te veći gospodarski rast, što odmah daje tržištu osnovu za nižu kreditnu premiju", procjenjuje Čačovič.

Ministarstvo također na sličan način objašnjava razliku, ističući činjenicu da je dug opće države Slovenije na kraju 2024. iznosio 66,6 posto BDP-a, dok je hrvatski bio 57,6 posto BDP-a. Prema osnovnom scenariju, planirano je da će dug Slovenije na kraju strateškog razdoblja 2025. godine iznositi 68,5 posto BDP-a.

Prema Čačoviču, važan je i tehnički aspekt, odnosno likvidnost samih obveznica, što često uzrokuje odstupanja od fer vrijednosti obveznica. "Budući da se hrvatske obveznice smatraju nešto manje likvidnim od slovenskih, u razdobljima visoke likvidnosti, potražnje ili apetita za rizikom, brzo se može dogoditi da se premija likvidnosti pretvori u diskont likvidnosti, što u ovom slučaju stvara dodatni pritisak na niži prinos obveznice", objašnjava Čačovič.

Naravno, u razdobljima slabe likvidnosti situacija je upravo suprotna. Slično misli i Rok Makovec, voditelj odjela trgovanja financijskim institucijama u OTP Banci, koji kaže da je tijekom posljednjih izdanja hrvatskih obveznica na tržištu bila jaka potražnja investitora, a na sekundarnom tržištu niža likvidnost u usporedbi sa Slovenijom.

"Unatoč restriktivnijoj politici ECB-a, višak likvidnosti u sustavu je velik, a investitori traže stabilne prinose u eurozoni", kaže Rok Makovec, OTP banka.

Po njegovom mišljenju, apetit za državne obveznice srednje i istočne Europe i dalje je jak, jer nude nešto veće prinose uz relativno nizak rizik. Ističe i još jednu promjenu: "Uvođenje eura i ulazak u schengenski prostor pridonijeli su visokim kamatnim stopama u Hrvatskoj, što je dovelo do toga da investitori percipiraju Hrvatsku kao sigurniju u usporedbi s prošlošću."

Danska na vrhu, Ukrajina na dnu

S obzirom na trenutnu tržišnu situaciju, Danska plaća najniže kamate, jer je potreban prinos na 10-godišnje obveznice najniži od svih i iznosi 2,5 posto. Sljedeća je susjedna Švedska, gdje je potreban prinos 2,6 posto. Njemačka, Nizozemska, Cipar, Irska i Austrija također plaćaju manje od tri posto kamate.

Zatim dolaze Slovenija i Hrvatska, gdje je potreban prinos nešto iznad tri posto. S druge strane, Ukrajina plaća najviše kamate na svoj dug, jer je investitori smatraju najrizičnijom zemljom u pogledu otplate duga zbog rata s Rusijom.