Bijeg od stroge regulacije ili kako nordijske zemlje postaju utočište za rizične europske obveznice

Europski zajmoprimci s niskim kreditnim rejtingom sve se više okreću nordijskoj regiji za izdavanje svojih takozvanih "junk" obveznica. Kompanije koje ne mogu pristupiti drugim zapadnim kreditnim tržištima pronalaze utočište u jurisdikciji poznatoj po fleksibilnijim pravilima i manjim zahtjevima za objavom informacija. 

Ovaj trend potiče snažna potražnja ulagača za rizičnijim dugom koji nudi veće prinose.

Zaduživanje visokoprinosnih kompanija putem obveznica izdanih prema norveškom, švedskom ili danskom zakonu, često bez očite poslovne veze s regijom, na putu je da dosegne rekordnu razinu. Do početka rujna ove godine doseglo je oko 15 milijardi eura, u usporedbi s 18,1 milijardom eura za cijelu 2021. godinu.

Unatoč snažnoj potražnji ulagača za rizičnim dugom, nekoliko velikih europskih banaka i dalje nije spremno jamčiti za najspekulativnija kreditna izdanja. Zbog toga se neke kompanije okreću nordijskim investicijskim bankama poput Pareto Securitiesa – koja se brendira kao "nordijska vrata" – za organizaciju svojih poslova s obveznicama. Ova norveška banka sudjeluje u otprilike 30 posto svih visokoprinosnih izdanja u regiji.

"Tržište visokoprinosnih obveznica trenutačno je iznimno traženo, pa poslovi postaju sve rizičniji", objasnio je jedan ulagač u visokoprinosne obveznice. "Neke od tih rizičnih poslova tradicionalni jamci nisu voljni preuzeti, pa ih preuzimaju tvrtke poput Pareto Securitiesa, što pomaže rastu nordijskog tržišta."

Iz Pareto Securitiesa navode da je povećana aktivnost na tržištu "potaknuta dokazanim rezultatima solidnih performansi i niskim stopama neispunjavanja obveza, zajedno s priznatom pravnom dokumentacijom koja podržava transakcije". Dodaju kako je "dugoročna stopa neispunjavanja obveza" u regiji "u skladu s drugim globalnim tržištima visokoprinosnih obveznica".

Zašto baš Skandinavija?

Nordijsko tržište dugo ima reputaciju mjesta gdje rizičnije kompanije – često mali i specifični izdavatelji – mogu pronaći voljne kupce za svoje obveznice. Ta reputacija "Divljeg zapada" europskog kreditnog tržišta porasla je nakon što je nekoliko kompanija uspješno plasiralo obveznice 2018. godine, u razdoblju negativnih kamatnih stopa u eurozoni, da bi ubrzo nakon toga bankrotirale.

Predsjednica ECB-a | Bloomberg

Jedan od razloga zašto se izdavatelji odlučuju za ovo tržište jest što "moraju pružiti manje dokumentacije ulagačima jer su tamošnji zahtjevi blaži nego u ostatku Europe", rekao je Tapio Jokisaari, portfelj menadžer u finskoj tvrtki Aktia Asset Management. Dokumenti koji se daju kreditnim ulagačima obično su kraći i sadrže manje informacija nego što je uobičajeno na drugim tržištima.

Kako je tržište raslo, njegova se baza ulagača promijenila. Nekada su dominirali lokalni upravitelji imovinom i obiteljski uredi, a danas je postalo igralište za hedge fondove s Wall Streeta i iz Londona.

Od kruzera do privatnih zrakoplova

Među kompanijama koje su izdale velike obveznice u regiji nalaze se i one bez kreditnog rejtinga, poput luksuzne kruzerske linije The Ritz-Carlton Yacht Collection, iza koje stoji Oaktree, te malteške čarter kompanije za privatne zrakoplove AirX Group.

Kruzerska linija izdala je obveznice u vrijednosti od 300 milijuna dolara s kamatnom stopom od gotovo 12 posto. Vrijednost tih obveznica pala je s nominalne vrijednosti na oko 70 centi za dolar ranije ove godine, nakon što je tvrtka obavijestila ulagače da joj trebaju stotine milijuna dolara dodatne podrške.

U međuvremenu, Flora, proizvođač zamjena za maslac u vlasništvu KKR-a, postala je prvi izdavatelj s rejtingom CCC – jednim od najnižih u kreditnom spektru – u gotovo godinu dana. U lipnju je izdala 400 milijuna eura neosiguranog duga uz kamatnu stopu od 8,625 posto.

Taj dug, koji su mnogi ulagači ocijenili kao jedan od najagresivnijih poslova godine, pao je s nominalne vrijednosti na oko 90 centi za euro.

Rizici "Divljeg zapada"

"Sponzori (vlasnici iz private equity fondova) vole koristiti ovo tržište jer je manje regulirano", rekao je portfelj menadžer u velikoj europskoj tvrtki za upravljanje imovinom, dodajući da to također znači da se ulagači mogu brzo suočiti s velikim gubicima.

Jedan od najpoznatijih fijaska na kreditnom tržištu regije dogodio se 2018. godine, kada su europski rasponi prinosa posljednji put bili ovako uski. Obveznice nizozemskog mobilnog operatera Lebara Group u vrijednosti od 350 milijuna eura strmoglavile su se nakon što tvrtka nije uspjela ulagačima pružiti potpune financijske informacije. Slična sudbina zadesila je i islandsku zrakoplovnu tvrtku Wow Air, koja je bankrotirala šest mjeseci nakon izdavanja obveznice.

 

Čak i kompanije izvan Europe gledaju prema nordijskoj regiji. U rujnu se MM Proton I, američki proizvođač građevinskih proizvoda sa sjedištem u Massachusettsu, obratio tvrtki Arctic Securities za izdavanje obveznice denominirane u dolarima u vrijednosti od 245 milijuna dolara.

Privlačnost nordijskog tržišta leži u njegovoj učinkovitosti i brzini, nudeći pristup kapitalu širokom spektru kompanija. Ipak, dok se potražnja za visokim prinosima nastavlja, povijest pokazuje da blaži propisi i manja transparentnost nose značajne rizike, ostavljajući ulagače izloženima potencijalno velikim gubicima kada se tržišni uvjeti promijene.