Mogu li SAD i Iran postići trajan dogovor o završetku rata?

Dok traje odbrojavanje do dvotjednog primirja koje su dogovorili Sjedinjene Američke Države i Iran, ključno pitanje ostaje mogu li postići dogovor kojim bi završili rat koji je odnio tisuće života i potaknuo globalnu energetsku krizu.

Izgledi za to sada djeluju nešto bolje nakon što je Iran najavio da će tijekom desetodnevnog primirja između Izraela i Libanona otvoriti Hormuški tjesnac za komercijalni promet. Upravo je ograničavanje plovidbe kroz taj tjesnac najhitnije pitanje u odnosima Washingtona i Teherana jer izravno pogađa globalnu opskrbu naftom i plinom.

Američki predsjednik Donald Trump izrazio je optimizam i poručio da su dvije strane bliže dogovoru o okončanju neprijateljstava. Ipak, dio europskih i zaljevskih arapskih čelnika ostaje skeptičan. Smatraju da se sveobuhvatan mirovni sporazum ne može postići brzo i da će za rješavanje otvorenih pitanja, poput budućnosti iranskog nuklearnog programa, trebati mjeseci, kažu upućeni izvori.

Hormuški tjesnac

Nakon izbijanja rata Iran je zatvorio pristup ovom ključnom pomorskom pravcu kojim inače prolazi oko petine svjetske nafte i ukapljenog prirodnog plina, što je poguralo cijene energije prema gore. Istodobno je nastavio izvoziti vlastitu sirovu naftu kroz tjesnac, dok je drugim brodovima prolaz dopuštao selektivno - često nakon pregovora o sigurnom prolazu, a ponekad i uz naknade koje su dosezale do dva milijuna dolara.

Kako je dnevni promet ostao snažno ograničen, a pregovori u Pakistanu propali, Sjedinjene Američke Države uvele su blokadu brodova koji se nalaze u iranskim lukama ili plove prema njima. Time žele smanjiti iranski izvoz nafte i pojačati ekonomski pritisak na vlast u Teheranu kako bi ponovno otvorila tjesnac bez naknada za sve brodove.

Promet kroz Hormuški tjesnac naglo je pao nakon početka rata | Bloomberg

Iako je iranski ministar vanjskih poslova Abas Aragči 17. travnja poručio da je Hormuški tjesnac "u potpunosti otvoren", Teheran i dalje postavlja uvjete za prolazak. Pristup očito ovisi o tome hoće li se primirje između Izraela i Libanona održati, a prolaz je dopušten samo komercijalnim brodovima koji plove rutama usklađenima s iranskom vojskom.

Iran već dulje poručuje da želi dugoročno zadržati kontrolu nad tjesnacem, a istodobno priprema zakon kojim bi uveo tranzitne naknade. Teško je očekivati da će se lako odreći takve poluge utjecaja - a time i utjecaja na globalno gospodarstvo - bez ozbiljnih ustupaka sa strane Sjedinjene Američke Države.

Američki predsjednik Donald Trump rekao je da će američka blokada ostati na snazi dok širi sporazum ne bude “100 posto dovršen”.

Dodao je i da su pregovori u Pakistanu propali jer Iran nije htio odustati od svojeg nuklearnog programa. Washington inzistira da Teheran ostane bez nuklearnih kapaciteta, osim civilne elektrane u nuklearna elektrana Bušeru, kako ne bi mogao razviti atomsku bombu. Iran već dugo odbacuje optužbe da želi nuklearno oružje, no dio zapadnih vlada u to sumnja. S druge strane, Teheran tvrdi da ima pravo obogaćivati uranij za civilne potrebe.

Donald Trump odbacio je nagađanja da bi se moglo pregovarati o privremenom moratoriju na aktivnosti obogaćivanja uranija te ustvrdio da je Iran pristao na neodređenu suspenziju svojeg nuklearnog programa.

Portal Axios objavio je, pozivajući se na dvojicu američkih dužnosnika, da Sjedinjene Američke Države razmatraju oslobađanje 20 milijardi dolara zamrznute iranske imovine u zamjenu za to da se Teheran odrekne zaliha obogaćenog uranija. Trump je to demantirao i poručio da se “nikakav novac neće prebacivati”.

Posljednji put kada je Međunarodna agencija za atomsku energiju mogla provjeriti iranske zalihe uranija bilo je prije američkih i izraelskih udara u lipnju 2025. Inspektori su tada utvrdili da Iran raspolaže s 441 kilogramom uranija obogaćenog na 60 posto, što bi, uz daljnju obradu, bilo dovoljno za približno deset nuklearnih bombi.

Gdje se ta zaliha danas nalazi i u kakvom je stanju, zasad nije poznato.

Iranske zalihe visoko obogaćenog uranija posljednji su put zabilježile snažan rast | Bloomberg

Sukob u Libanonu

Dugotrajni sukob u Libanonu, gdje Izrael istodobno vodi paralelni rat protiv Hezbolaha, militantne skupine koju podupire Iran, prijeti potkopati američke napore da zaustave neprijateljstva s Iranom.

Iako je Izrael pristao pridružiti se SAD-u u dvotjednoj obustavi napada na Iran, u početku je nastavio s napadima na Libanon. Predsjednik iranskog parlamenta Mohamad Bager Galibaf, koji je sudjelovao u razgovorima u Pakistanu, rekao je da je “primirje u Libanonu jednako važno kao i primirje u Iranu”.

SAD vode odvojeni diplomatski proces kako bi pokušale smiriti sukob u Libanonu. Trump je 16. travnja rekao da su se Izrael i Libanon dogovorili o desetodnevnom primirju te da će američki dužnosnici surađivati s objema stranama kako bi osigurali trajniji mir. Hezbolah nije sudjelovao u pregovorima, iako je skupina tijekom noći prestala ispaljivati rakete prema Izraelu.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu rekao je da će izraelske snage tijekom primirja ostati u, kako je rekao, "sigurnosnoj tampon-zoni" na jugu Libanona. Jedan od njegovih ključnih uvjeta u mirovnim pregovorima jest razoružavanje Hezbolaha. Hezbolah je odbio pokušaje da mu se ukinu vojni kapaciteti, a libanonska vlada ni ranije nije uspjela razoružati tu skupinu.

 

Druge točke prijepora

SAD žele da Iran ograniči svoj program balističkih projektila. To oružje predstavlja konvencionalnu vojnu prijetnju koja može dosegnuti i područja izvan Bliskog istoka, a ujedno bi moglo poslužiti i kao sredstvo za isporuku nuklearne bojeve glave ako bi Iran odlučio razviti takve kapacitete.

Trumpova administracija također traži od Irana da prestane naoružavati i financirati milicije u regiji, poput Hezbolaha u Libanonu i Hutista u Jemenu, koje SAD smatraju terorističkim organizacijama. Iran te skupine vidi kao dio svoje "osovine otpora" kojom širi utjecaj na Bliskom istoku.

Među iranskim uvjetima za mirovni sporazum nalaze se i ukidanje sankcija, na što su SAD ranije signalizirale da bi mogle pristati, ali i zahtjevi koji će teško proći, poput odštete za ratnu štetu i povlačenja američkih borbenih snaga iz regije.

Trump bi mogao pristati na kompromis i ublažiti svoje maksimalističke zahtjeve te neka ključna pitanja ostaviti otvorenima jer je pod političkim i ekonomskim pritiskom da pronađe izlaz iz rata. Zbog sukoba su cijene benzina u SAD-u prvi put od 2022. porasle iznad četiri dolara po galonu, što dodatno pritišće potrošače uoči izbora na sredini mandata kasnije ove godine.