Zašto Francuzi biraju zastupnike u dva kruga i što to znači za Macrona

Prvi krug izbora u Francuskoj potvrdio je ono o čemu se nagađa posljednjih mjesec dana – desnica osvaja Francusku. Baš kao što su ankete najavljivale, krajnje desna stranka vjerojatno će pobijediti na izvanrednim parlamentarnim izborima, no zbog neobičnog sustava glasovanja svoj rezultat morat će potvrditi u drugom krugu ove nedjelje. 

Naime, stranka Nacionalno okupljanje (RN), koju predvodi Marine Le Pen, jučer je u prvom krugu osvojila oko trećine glasova i time ostvarila rast u odnosu na izbore prije dvije godine. Na drugom mjestu po broju glasova našla se lijeva koalicija kojoj je glas dalo oko 28 posto birača, dok je koalicija aktualnog predsjednika Emmanuela Macrona osvojila tek oko 20 posto glasova.

Ove stranke ulaze u drugi krug izbora. Inače, u drugi krug izbora u Francuskoj ulaze oni s najvećim brojem glasova iz prvog kruga, a glasovi se ne prenose iz kruga u krug, što znači da stranke ponovo imaju ravnomjerne mogućnosti za pobjedu. Na parlamentarnim izborima u drugi krug prolaze dvije najbolje stranke (ili kandidati) te oni koji su osvojili najmanje 12,5 posto glasova.

Može se dogoditi da se drugi krug ne održi ako jedna stranka ili kandidat osvoji više od 50 posto glasova odmah u prvoj rundi glasovanja, no ta situacija nije česta. Najčešće se događa na lokalnim izborima, na parlamentarnim izborima se zna dogoditi tek u nekoliko izbornih jedinica, a nikad se nije dogodilo na predsjedničkim izborima.

Iako su dvije runde glasovanja u drugim zemljama uobičajene na predsjedničkim izborima, u Francuskoj je tako i na lokalnim, regionalnim, parlamentarnim i predsjedničkim izborima. Jedini izbori za koje ne vrijedi to pravilo su oni za Europski parlament jer su pravila glasovanja usklađena s ostatkom Europe.

Zašto Francuzi glasaju dva puta?

Inače, ti izbori potvrdili su značajan pad i još jedan neuspjeh francuskog predsjednika koji je iznenadno raspisao izbore nakon potopa na europskim izborima. Otad se nagađa kako će krajnje desna stranka osvojiti francuski parlament. Ipak, desnica u nedjelju tek mora potvrditi rezultat, a on će dati konačnu sliku novog sastava francuskog parlamenta. 

Taj drugi krug je ono što francuske izbore čini drugačijima, ali i krug koji može promijeniti rezultat. Naime, glavni argument za taj sustav je da omogućuje ljudima najpravedniji izbor. Oni tako u prvom krugu mogu odabrati stranku koju podržavaju, ali čak i ako ona ne dobije određeni postotak za prolaz dalje, ti glasači ponovo imaju utjecaj na rezultat. 

Pojednostavljeno rečeno, tako nema bacanja glasova na male ili manje popularne stranke jer u konačnici u drugom krugu svi imaju još jednu priliku za odabir. Primjerice, kada bi takav sustav postojao u Hrvatskoj, svi koji su glasovali za stranke koje nisu zadovoljile izborni prag, ponovo bi mogli glasati u drugom krugu i birati između nekoliko najvećih stranaka. 

Tako se često kaže da ljudi u prvom krugu glasaju srcem, a u drugom rade izbor manjeg zla. Također, u jednokružnim sustavima stranka može pobijediti na izborima bez osvajanja apsolutne većine glasova. Zato sustave u dva kruga neki smatraju demokratičnijima jer pobjednik na kraju mora dobiti potporu više od polovice birača.

Inače, tek nekoliko zemalja u svijeta ima takav, dvokružni sustav glasanja, a to su najčešće zemlje koje su nekad bile francuske kolonije. Francuska je na referendumu 1962. izglasala provedbu dvokružnog sustava za predsjedničke izbore, a model je prvi put primijenjen 1965. kada je ponovno izabran Charles de Gaulle. Prije toga francuskog predsjednika su općenito birali parlament i drugi dužnosnici. 

Inače, nevezano tko pobjedi na izborima, Macron će i dalje biti na predsjedničkoj dužnosti još tri godine te pod svojom kontrolom imati obranu i vanjsku politiku. No ako lijevi savez ili RN odnesu pobjedu, on će izgubiti kontrolu nad unutarnjim pitanjima poput gospodarske politike, sigurnosti, imigracije i financija, što u konačnici može utjecati i na politike pomoći Ukrajini. Macron će morati imenovati premijera koji pripada novoj većini, a on je odgovoran parlamentu i vladi. Takva situacija naziva se kohabitacija, a u tom slučaju vlada može provodi politike koje odudaraju od predsjednikova plana.