.webp){kind=icon}
Tjedan na izmaku je razotkrio da vodeće hrvatske tvrtke uopće ne stoje loše ako je suditi po financijskim rezultatima za 2023. godinu. Štoviše, i brojka o rastu bruto domaćeg proizvoda za zadnji kvartal prošle godine pridonosi pozitivnoj slici o trenutačnim hrvatskim ekonomskim prilikama uzimajući u obzir da se, kako dobro znamo, radi o gospodarstvu koje se uglavnom ne temelji na proizvodnji i izvozu.
Zato Končar na tome temelji svoje poslovanje, a poslovni prihodi su im prošle godine skočili 26 posto i neto dobit za čak pedesetak posto na oko 73 milijuna eura.
Proizvođač automobilskih dijelova AD Plastik izvukao se dobrim dijelom iz krize nastale problemima s ruskim tržištem, pa su prihodi u protekloj godini porasli oko 15 posto. Impresivno je da je operativni profit od 3,9 milijuna eura u odnosu na 2022. viši čak 313 posto. Dakle, preusmjeravanje fokusa pretežito na tržišta Europske unije očito daje učinka.
Ako je netko uvjerljiv u poslovnoj i razvojnoj strategiji, to je svakako Atlantic Grupa. Prihodi su došli na gotovo milijardu eura, a neto dobit je rasla 20 posto na 31,2 milijuna eura. Ono što još više veseli je da su očekivanja i dalje velika te se u ovoj godini nadaju probijanju granice od milijardu eura u prihodima od prodaje.
Štoviše, potvrda nastavka uspješnosti stigla je iz Srbije gdje je Atlantic Grupi odobreno preuzimanje tvrtke Strauss Adriatic.
Janaf je povećao prihode 26 posto, a dobit 28 posto. Pritom ide u novi biznis, odnosno ulaganje u geotermalne izvore energije.
Zelena tranzicija ulazi tako i u tradicionalno naftne i plinske tvrtke, pa i Ina, koja uskoro dovršava modernizaciju riječke rafinerije, u Sisku planira proizvodnju bioplina.
Bivši hotel Marjan u Splitu/Izvor: Adris Grupa
Nije podbacila ni Adris grupa sa svojom šarolikom paletom poslovanja. Prihodi su rastom od 16 posto također došli gotovo do milijardu eura. Neto profit je bio tek jedan posto bolji no u 2022. godini, ali ističu da je to posljedica jednokratnih stavki poput otpisa vezanih za novi investicijski ciklus u turizmu. Investicijski ciklus koji razvija rovinjska tvrtka vrijedan je 600 milijuna eura i također zalazi u zelenu energiju kroz planirane projekte elektrana na sunce i vjetar.
Đuro Đaković je nakon mučenja oko restrukturiranja konačno prošao kroz jednu sasvim financijski solidnu godinu u kojoj su poslovni prihodi rasli skoro 30 posto, a neto dobit skočila s 300 tisuća na 6,2 milijuna eura.
Kod perjanice hrvatske prehrambene industrije Podravke prihodi su prošle godine rasli sedam posto, a neto dobit čak 35 posto na 67,6 milijuna eura. U posljednjih godinu dana cijena dionice Podravke veća je za gotovo 70 posto.
Ni Valamar Riviera nije podbacila jer su prihodi i dobit rasli dvoznamenkastim brojkama.
Malo od ovih svih lijepih brojki rasta domaćih tvrtki odskače ACI kojemu su, doduše, prihodi od prodaje rasli nekih devet posto, ali neto dobit je bila blago niža što su u tvrtki nazvali održavanje poslovanja stabilnim.
Makroekonomska kruna dobrih vijesti došla je iz Državnog zavoda za statistiku koji je objavio da je gospodarski rast u zadnjem tromjesečju prošle godine bio 4,3 posto, najuvjerljivije od četiri kvartala. To je rast za cijelu godinu postavilo na 2,8 posto, a očekivanja i za ovu godinu govore da će se godišnja brojka vrtjeti oko te razine.
Možda dio doprinosa dođe i s tržišta nekretnina gdje stručnjaci tvrde da Hrvatska pršti investicijskim prilikama.
Hrvatska pršti nekretninskim investicijskim prilikama/Izvor: Avison Young Croatia
U takvu ružičastu sliku ne uklapa se udruženje stranih ulagača koje je objavilo novo izdanje takozvane Bijele knjige. Oni kažu da su nedostatak kvalificirane radne snage i komplicirana administracija crne točke hrvatske ekonomije i traže manje poreze na visoke plaće. Ministar financija Marko Primorac im poručuje da to nije realno.
Glavni tajnik Udruženja stranih ulagača Tomislav Šlat
A možda bi trebao razmisliti da na tom polju ipak povuče neki potez jer građani očito žele posuđivati novac državi što je pokazala ovotjedna prodaja trezorskih zapisa. Da su im novčanici puniji moguće da bi navala na državne vrijednosnice bila i veća, a može se vjerovati da oni s visokim plaćama lakše izdvajaju dio dohotka u ulagačke svrhe.
U svakom slučaju, novac se može posuđivati državi nakon što su nabavljeni svi kućanski aparati, a proizvođači kućanskih aparata iz Adria regije računaju ne samo na domaće kupce već još više na izvoz jer pozitivnih znakova potražnje s tržišta Europske unije ne manjka.
