.webp){kind=icon}
U uvjetima globalnog poskupljenja zaduživanja Hrvatska će i iduće godina imati potrebu za financiranjem. Mora se zadužiti za 15 posto BDP-a, što će stvoriti dodatni pritisak na javne financije i servisiranje javnog duga.
Ukupni domaći i inozemni dug opće države, prema posljednjim podacima, u lipnju je iznosio oko 344 milijarde kuna ili 45,6 milijarde eura. U odnosu na lani se povećao za oko 300 milijuna eura, odnosno za 1,8 milijardi eura u odnosu na 2020. u kojoj su se za vrijeme pandemije povećali troškovi za zdravstvo i subvencije gospodarstvu.
O upravljanju javnim dugom za Bloomberg Adrija TV govorio je Predrag Bejaković iz Instituta za javne financije.
U uvjetima prilično velikog pada BDP-a i povećanih potreba za financiranjem raznovrsnih oblika pomoći Bejakovića ne čudi što je javni dug porastao.
"Ipak stanje nije toliko loše, prema podacima Ministarstva financija zaduživanje na domaćem i stranom tržištu ostvareno je po prilično povoljnim uvjetima, odnosno s niskim kamatnim stopama i dugim razdobljem dospijeća. Zaključno, dug se ne smije promatrati samo po nominalnom iznosu ili udjelu u BDP-u, već po kamatnim stopama", rekao je Bejaković.
Stanje izgleda nešto bolje kad se pogleda udio javnog duga u BDP-u. Prošle je godine taj postotak iznosio 79,8, a Vlada procjenjuje kako bi se ove godine trebao smanjiti na 76,2. To je ispod prosjeka Europske unije koji je u eurozoni krajem godine iznosio 95,6 posto, a rekorderi su Grčka sa 193 posto te Italija sa 150 posto.
"Moramo biti svjesni da je javni dug jako opasan. On je poput vatre, vatra može biti korisna za jako puno stvari ako je pod kontrolom, ali, kad se izgubi kontrola nad njom, može biti jako loše. Treba imati na umu na što se taj javni dug troši, odnosno služi li za održavanje ili povećavanje postojeće potrošnje, što je nepovoljno, ili ako služi za neke produktivne investicije koje mogu povećati gospodarski rast", razložio je.
Stanovništvo nam stari, Hrvatska ima problem s demografijom, što zbog opterećenja na volumen mirovina, što zbog radne snage koja bi generirala neku gospodarsku aktivnost.
"Jako loše stojimo. Imamo nepovoljan odnos između broja umirovljenika i broja osiguranika, imamo razmjerno velike rashode za mirovinski sustav, negdje oko 11 posto. Jedan od najvećih problema je taj što odlazimo rano u mirovinu s kratkim stažem osiguranja. Dakle, moramo produžiti radni staž i to ne zakonski nego efektivni, moramo jednostavno više raditi", smatra Bejaković.
