Propali globalni pregovori o plastici, no Hrvatska neočekivano dobiva bitku protiv vrećica

Predstavnici 200-tinjak nacija sastali su se proteklog tjedna u Ženevi kako bi pokušali dogovoriti jedan od najvažnijih globalnih sporazuma s područja zaštite okoliša i pod kontrolu staviti proizvodnju plastičnih proizvoda. Do dogovora, nažalost, nije došlo, no nešto bliže, na lokalnoj razini, barem u jednom segmentu problematičnog zagađenja plastikom neočekivano se naziru dobre vijesti.

Podaci Ministarstva te Fonda za zaštitu okoliša o plastičnim vrećicama stavljenim na domaće tržište ukazuju na oštar pad potrošnje. Lani je na tržište stavljeno 212 tona jednokratnih vrećica, čak 85 posto manje nego u 2022. godini.

Do snažnog pada zapravo je došlo 2024., sugeriraju preliminarne brojke Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Podaci istovremeno pod upitnik stavljaju efikasnost pojedinih mjera koje se uvode kako bi se smanjilo zagađivanje.

Statistički i regulatorno, plastične vrećice dijele se na tri kategorije: vrlo lagane, lagane i ostale. Vrlo lagane su one s najtanjom stijenkom, ispod 15 mikrona. U njih stavljamo voće i povrće tijekom kupnje i trgovački lanci su od početka ove godine morali početi naplaćivati njihovo korištenje.

Lagane vrećice su one nešto deblje, sa stijenkom između 15 i 49 mikrona, a njihovo stavljanje na tržište u Hrvatskoj je zabranjeno još početkom 2022. Zajednički, te dvije kategorije smatraju se jednokratnim vrećicama.

Brojke iz prethodnih godina podigle su opravdanu sumnju je li u Hrvatskoj moguće dobiti bitku protiv zagađenja vrećicama. Kad je država 2022. zabranila stavljanje na tržište laganih, jednokratnih, vrećica, njih su nadoknadile višekratne.

Prema starim brojkama Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, u 2022. godini na tržište je stavljeno 77 milijuna komada manje laganih jednokratnih vrećica, no istovremeno je broj višekratnih porastao za 50 milijuna, i to bez obzira na to što se višekratne vrećice naplaćuju.

Zagađenje okoliša plastikom vrlo se lako može vidjeti nakon masovnih događaja poput nedavnog koncerta Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom hipodromu | Emica Elvedji/Pixsell

 

Zbog toga je opravdano sumnjati može li naplata vrlo laganih vrećica, koja je počela ove godine, imati ikakvog učinka. Posebno s obzirom na to da su ih trgovački lanci odlučili naplaćivati tek eurocent, čisto kako bi zadovoljili zakonsku odredbu. Brojke zasad nisu dostupne, a dok se ne pojave, razumno je biti skeptičan.

No dobrih vijesti ima jer broj plastičnih vrećica na tržištu u Hrvatskoj ipak je smanjen, i to vrlo oštro prošle godine. Službeni revidirani podaci očekuju se tek u listopadu, no prema preliminarnima, jednokratnih vrećica već je lani bilo 85 posto manje nego u 2022., dok je količina višekratnih smanjena za 79 posto.

Europska direktiva

U nešto drukčijim pokazateljima, to znači kako je potrošnja jednokratnih vrećica lani smanjena na samo 19 komada po stanovniku. Godinu prije to je bilo 78 komada, a u 2022. godini 97.

Direktivom Europske unije iz 2015. propisano je kako bi članice do kraja 2025. potrošnju morale smanjiti na 40 vrećica po stanovniku godišnje. U tu količinu čak nije bilo nužno ubrajati vrlo lagane vrećice čiju smo naplatu počeli ove godine, već samo lagane.

Eurostat ima dostupne brojke samo za 2023. godinu i tada smo bili nešto gori od prosjeka Unije koji je iznosio 66 jednokratnih vrećica godišnje po stanovniku. Manje od 20 imale su samo četiri države: Austrija, Portugal, Poljska i Belgija, a ako kod njih nije bilo previše promjena, onda smo im se lani pridružili i mi.

Plastične vrećice iznimno su ozbiljan problem za okoliš. Najčešće se koriste tek jednom, a potrebna su stoljeća kako bi se potpuno raspale prirodnim putem. Prije toga postanu čestice mikroplastike i tako mogu završiti u ljudskom ili životinjskom prehrambenom lancu.

Platnene vrećice

Manja količina plastičnih vrećica na tržištu u Hrvatskoj je bez sumnje pohvalna, ali tu nije kraj priče. Umjesto njih često se sugerira korištenje platnenih. One su postale popularan marketinški alat, pa ih kompanije ili trgovine nerijetko dijele kupcima ili klijentima.

Problem je u tome što se prilikom proizvodnje jedne platnene vrećice koristi puno više resursa te, u usporedbi s plastičnima, one postaju "isplative" tek nakon dosta visokog broja korištenja. Drugim riječima, platnenu vrećicu treba koristiti vrlo dugo kako bi zbrojene posljedice po okoliš bile niže od štete koja nastaje kad bi se umjesto njih koristile jednokratne plastične.

Reciklaža plastike nije dovoljna kako bi se smanjilo zagađivanje okoliša | Edinson Ivan Arroyo Mora/Bloomberg

 

Kako bi se shvatila kompleksnost problema proizvodnje i potrošnje plastike, čak i nije potrebno razmatrati toliko široko. Na spomenutim prošlotjednim pregovorima u Ženevi dogovor nije postignut zbog različitih pogleda dviju glavnih grupa.

Države s jakom petrokemijskom industrijom koje prerađuju fosilna goriva i proizvode plastiku, poput Saudijske Arabije i Rusije, zagovaraju nastavak proizvodnje te reciklažu. Manje države, ali i Europska unija te Velika Britanija, pokušavaju progurati ograničenja same proizvodnje kako bi se problem srezao u korijenu.

Hrvatska može biti zadovoljna postignutim kad su u pitanju plastične vrećice. No već i ako nam briga o okolišu nije rezultat želje za očuvanjem prirode nego ekonomske računice iz koje profitiramo na prodaji čiste prirode i nezagađenih prirodnih ljepota turistima, uspjeh s vrećicama trebao bi biti samo poticaj i početak puno ozbiljnije politike kontrole zagađenja.

Bez da čekamo europske direktive, trebali bismo uvoditi vlastitu regulativu kojom bi se sprečavala proizvodnja i potrošnja nepotrebne ambalaže ili kojom bi se poticala ambalaža od potpuno prirodnih materijala čija proizvodnja ne nosi u konačnici više štete od jednokratne plastike. Smanjena potrošnja vrećica pokazuje kako se puno toga može napraviti.