Nikada prije, kao u posljednjem desetljeću, nije se toliko govorilo o ekološkoj strani mode i dizajna. Tu se uključuju predmeti za kuću, namještaj i nakit. Iako je i dalje znatno manje dizajnera koji biraju taj teži put, gradeći karijere stvaranjem ekoloških proizvoda, rezultati njihovog rada često su impresivni. To potvrđuje i Maja Halilović, biodizajnerica iz BiH.
"Biodizajn je spoj znanosti, ekologije i dizajna, koji koristi biološke procese i organske resurse za stvaranje održivih rješenja za suvremene izazove. Zamislite proizvod koji nije samo funkcionalan i estetski, već doprinosi ekosustavu – bilo kroz razgradivost, korištenje organskog otpada poput ljuski jaja ili kore voća, ili kroz integraciju jednostaničnih organizama poput algi, micelija ili bakterija", kaže Halilović za Bloomberg Adriju.
Biodizajn je interdisciplinarna praksa koja se oslanja na inovacije iz područja biologije, kemije i dizajna.
Iako se biodizajneri primarno bave razvojem novih materijala, tzv. biomaterijala, Maja ističe da biodizajn nije samo stvaranje proizvoda, već i istraživanje i unapređenje sirovina koje čine temelj tih proizvoda. "Ovaj pristup ne rješava samo problem otpada i zagađenja, već održivost stavlja u samo srce procesa stvaranja", dodaje.
Maju su odmalena privlačile znanosti poput kemije, fizike i biologije, dok je istovremeno gajila strast prema estetici i transformaciji kroz dizajn. Prekretnica u njezinom profesionalnom putu dogodila se kada je shvatila koliki je utjecaj otpada na planetu. "Plastika je postala simbol modernog načina života, ali je ujedno ogroman problem – toksična je, gotovo nerazgradiva i uništava ekosustave. Počela sam razmišljati o razvoju boljih, zdravijih materijala u harmoniji s prirodom", kaže.
Potreba za očuvanjem planeta i ekološka osviještenost dosegnule su vrhunac posljednjih desetak godina, a regija sve više prati globalne trendove. Bloomberg Adria ranije je izvijestio o studenticama iz Sjeverne Makedonije koje su razvile biokožu od kombuche, materijala s potencijalom za široku primjenu u raznim industrijama.
Budući da industrije poput mode i dizajna proizvode ogromne količine otpada tijekom proizvodnje, koje potom završavaju na odlagalištima, zagađuju okoliš i ugrožavaju živote, prirodno se javlja bunt i želja za promjenom. Mnoge industrije i dalje funkcioniraju prema kolonijalističkom modelu iskorištavanja ljudi i resursa, a upravo ta spoznaja bila je prekretnica za Maju Halilović.
"Biodizajn mi je omogućio da spojim znanost, umjetnost i ekologiju kako bih kreirala održive materijale koji ne samo da rješavaju problem otpada, već potiču bolju interakciju između ljudi i njihovog okruženja. Dosad sam inovirala širok spektar biomaterijala, uključujući one na bazi ljuski jaja, ostataka kave, ljuski oraha i badema, kostiju, a radim i s jednostaničnim organizmima poput SCOBY-a, micelija, algi, kao i s bioplinom i biopeletima, koji se koriste za izradu ekoloških sustava grijanja. Od svih tih biomaterijala najčešće koristim onaj od ljuski jaja, jer se ističe iznimnom čvrstoćom, neslomljivošću i otpornošću na vanjske utjecaje, uključujući temperaturne promjene i druge faktore. To je materijal koji pruža visoku stabilnost, a istovremeno je ekološki održiv i funkcionalan."
Kako izgleda proces izrade
Biodizajnerica iz Bosne i Hercegovine resurse prikuplja pažljivim odabirom otpada i jednostaničnih organizama koji se uobičajeno ne koriste, ali imaju velik inovacijski potencijal, s ciljem identifikacije resursa koji se često zanemaruju, a mogu postati osnova za stvaranje novih biomaterijala.
"Proces izrade započinje istraživanjem svojstava svakog resursa, nakon čega slijede eksperimenti s njegovom obradom i kombinacijama. Kroz taj istraživački rad razvijam tehnike koje omogućuju da se resursi pretvore u visokokvalitetne materijale. Zatim, uz primjenu ekoloških principa, oblikujem ih u proizvode koji imaju funkcionalnu vrijednost i estetski potencijal. Najčešće izrađujem predmete poput ekoloških proizvoda za dom, održivog namještaja, interaktivnih instalacija, sustava grijanja, pa čak i biotehnoloških komponenata", objašnjava Halilović.
Estetika, ističe sugovornica za Bloomberg Adriju, postiže se inovativnim dizajnom koji koristi prirodne oblike, teksture i boje materijala, čineći proizvode vizualno privlačnima. Funkcionalnost se postiže razvojem biomaterijala tako da imaju potrebnu čvrstoću, trajnost i otpornost na vanjske utjecaje. Tu je, naravno, i ekonomska komponenta koja dolazi kroz smanjenje ovisnosti o skupim i štetnim sintetičkim materijalima, te korištenjem otpada kao resursa, čime se smanjuju troškovi proizvodnje. Najveću podršku toj tržišnoj niši pružile bi financijske investicije za istraživanje i razvoj, kao i infrastruktura poput laboratorijskog prostora i opreme prilagođene eksperimentiranju s biomaterijalima.
Na svom zanimljivom karijernom putu, Halilović surađuje sa stručnjacima iz biologije, tehnologije i znanosti o materijalima. To je, kaže, ključ za razvoj i inovacije u biomaterijalima jer omogućuje primjenu najnovijih znanstvenih saznanja u procesu stvaranja održivih rješenja.
Kakvi su, zaista, potencijali biomode?
S jedne strane, upotreba biomode je primjetna u umjetničkim i eksperimentalnim krugovima, gdje je naglasak na inovacijama i novim estetskim izražajima. Ti komadi često nisu prikladni za svakodnevno nošenje, ali imaju veliku važnost zbog svoje jedinstvenosti i istraživačkog karaktera. S druge strane, postoje primjeri poput Hermèsa, koji je za svoje torbe koristio biomaterijal od micelija, ili Gennyja, brenda koji je primijenio biomaterijale dobivene od bakterija.
"Ti su komadi savršeni za svakodnevnu upotrebu jer kombiniraju estetiku i funkcionalnost, a uz to su održivi i ekološki prihvatljivi", kaže Halilović, dodajući da cijene komada iz ranga biomode mogu varirati.
"Eksperimentalni komadi koji se koriste u umjetničkim krugovima mogu biti skuplji zbog složenog procesa proizvodnje i inovativnih materijala, ali nisu nužno dizajnirani za svakodnevno nošenje. S druge strane, komercijalno dostupni proizvodi, poput torbe Genny od bakterija ili kolekcije Hermès od micelija, mogu biti skuplji zbog upotrebe visokokvalitetnih biomaterijala. Međutim, očekuje se da će se cijene s vremenom smanjiti kako tehnologija bude napredovala i proizvodnja postala učinkovitija."
Biodizajn ima ogroman potencijal za smanjenje troškova kroz inovacije u proizvodnji i upotrebu materijala, posebno u regijama poput Balkana, gdje tekstilna industrija i razvoj naprednih materijala nisu dovoljno razvijeni. "Na Balkanu, uključujući Bosnu i Hercegovinu, možemo razviti model u kojem pojedinci ili mali timovi kreiraju inovativne biomaterijale koji se mogu ponuditi proizvođačima, tvrtkama, obrtnicima i drugim industrijskim sektorima, čime se gradi održivi lokalni ekosustav proizvodnje", kaže Halilović. Dodaje kako je tijekom istraživanja primijetila da drvna industrija, iako bogata resursima, često doprinosi iscrpljivanju prirodnih resursa zbog nedostatka regenerativnih modela, poput sadnje novih stabala. "Stoga predlažem uvođenje regenerativnog pristupa i inovativnih materijala, ne samo radi dugoročnog smanjenja troškova već i kako bismo transformirali industriju u ekološki održivije i društveno odgovornije sektore."
Kako tržište reagira na proizvode biodizajna
Maja objašnjava da zanimanje za biodizajn raste, osobito u segmentima koji teže održivosti i ekološkim rješenjima. Potrošači postaju sve svjesniji utjecaja svojih kupnji na okoliš, što stvara prostor za inovativne proizvode izrađene od biomaterijala. Ipak, ta vrsta proizvodnje još uvijek nije masovno prihvaćena, a postavlja se i pitanje isplativosti.
"Izuzetno sam zadovoljna reakcijama tržišta na Balkanu. Međutim, moj cilj je da biodizajn uvedemo u škole i fakultete. To je veliki izazov jer, iako imamo ogroman potencijal, često se susrećemo s nerazumijevanjem i otporom prema novim idejama", kaže biodizajnerica i navodi tri ključna izazova u tom poslu:
-
Razvoj i inovacija biomaterijala zahtijevaju značajna početna ulaganja u istraživanje i razvoj jer ti materijali često nisu masovno proizvedeni. To znači da su početni troškovi istraživanja, testiranja i skaliranja proizvodnje visoki. Dodatno, tehnologija za proizvodnju biomaterijala nije u potpunosti razvijena ili široko dostupna, što stvara prepreke u smanjenju troškova i povećanju učinkovitosti.
-
Drugi izazov je nedostatak infrastrukture i resursa za masovnu proizvodnju, što može uzrokovati visoke cijene proizvoda na tržištu. Na Balkanu, gdje tržište nije dovoljno razvijeno, teško je pronaći investitore ili sponzore za financiranje biodizajnerskih projekata jer mnogi nisu svjesni potencijala tog područja ili je ga prepoznaju kao profitabilnog.
-
Biodizajneri, poput mene, rade s materijalima koje sami izumljuju i razvijaju, što znači da je svaki projekt jedinstven i zahtijeva prilagodbu resursa, tehnologije i pristupa. Nedostatak standardizacije otežava procjenu troškova i predviđanje financijskog uspjeha jer se svaki proizvod temelji na individualnom istraživačkom procesu.
Iako je biodizajn na Balkanu još u razvoju, a stvaranje tržišta dolazi s brojnim izazovima, globalno je riječ o rastućem sektoru. U zemljama s većim ulaganjima u istraživanje i razvoj te u ekološki usmjerenim industrijama, biodizajn postaje ključan za održivost. "Sjedinjene Američke Države, Švedska, Nizozemska, Velika Britanija i Njemačka predvode u primjeni biodizajnerskih praksi jer su razvile stabilnu infrastrukturu za istraživanje i podršku startupovima i inovatorima. Također, u Aziji, posebno u Japanu i Južnoj Koreji, postoji veliko zanimanje za bioinovacije u dizajnu", kaže Halilović.
Halilović ističe kako ekonomski utjecaj biodizajna na tradicionalne industrije, poput građevine, mode i proizvodnje namještaja, može biti značajan. "Primjerice, u građevinskoj industriji, korištenje biomaterijala poput micelija ili algi može smanjiti upotrebu tradicionalnih materijala, smanjujući energetske i ekološke troškove. U modnoj industriji, primjena biokompatibilnih materijala smanjuje potrebu za sintetičkim tkaninama, čime se smanjuje zagađenje i povećava održivost proizvoda. Slično je i u proizvodnji namještaja, gdje upotreba regenerativnih materijala, poput ljuski jaja ili biljnih ostataka, može zamijeniti drvo i smanjiti iscrpljivanje šuma."
.webp){kind=icon}