Nova godina, novi vladin fijasko? Trgovci plastične vrećice naplaćuju tek 1 cent

S početkom 2025. godine, među brojnim drugim regulatornim novostima, u Hrvatskoj se počelo primjenjivati i pravilo prema kojem su trgovci dužni potrošačima naplaćivati i one najlakše, najtanje, plastične vrećice. Najčešće ih koristimo za pakiranje voća i povrća, a dosad su bile izuzete od naplate. Prvog siječnja to se promijenilo, no čini se kako bi se cijela priča mogla pretvoriti u još jedan pristojan fijasko.

Osnovna namjera naplate plastičnih vrećica je povisivanje troška njihova korištenja. Time bi se potrošače trebalo natjerati na manje korištenje, a sve se provodi s ciljem stvaranja manje smeća. To su nam potvrdili i u Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije gdje za Bloomberg Adriju kažu kako je uvođenje naplate "mjera koja bi trebala odvratiti potrošače od prekomjernog korištenja, ali se time i uvodi red u potrošnju plastičnih vrećica".

Ostvarenje tog cilja, usprkos novouvedenoj naplati, u Hrvatskoj dolazi pod veliki upitnik jer se dio trgovačkih lanaca odlučio sporne vrećice naplaćivati – tek jedan eurocent. Cijena od 0,01 eura je, naravno, simbolična i čini se kao puko ispunjavanje zakonske norme za trgovačke lance. Istovremeno, teško je vjerovati kako će takva cijena potrošače bitnije odvratiti od korištenja najtanjih vrećica.

Iz Ministarstva objašnjavaju kako je korištenje ovih vrećica dosad bilo "dozvoljeno isključivo zbog higijenskih razloga ili kao primarna ambalaža za rasutu hranu", no "vrlo često u praksi to nije bio slučaj jer su bile lako dostupne i besplatne". U narednom razdoblju pratit će se njihova potrošnja kako bi se procijenili učinci uvedene naplate, dodaju.

Trgovački lanci su se u svemu tome našli u prilično nezavidnoj situaciji. U nabavi se 100 komada ovih najtanjih vrećica može kupiti već i po euro i pol. Odrede li trgovački lanci neku cijenu koja bi možda mogla odvratiti kupce od pretjeranog i nepotrebnog korištenja, primjerice pola eura ili možda čak i euro, lako bi se mogli naći na meti optužbi kako lihvarenjem i enormnim maržama opet samo žele zaraditi na muci potrošača. S druge strane, simbolična cijena vrećica koju su odredili može trgovce staviti pod optužbe da ih nije briga za okoliš i da potiču zagađivanje plastičnim vrećicama.

Iz Konzuma, najvećeg domaćeg trgovačkog lanca, su nam potvrdili kako u njihovim trgovinama najtanje vrećice od Nove godine stoje jedan eurocent. Takvu cijenu imaju i vrećice u Kauflandu, Lidlu, Studencu, Tommyju i drugim lancima.

Cijene vrećica su simbolične. | Bloomberg Adria

 

U Konzumu ističu kako su kupce informirali o cijenama, a potrošače pozivaju "da prilikom kupnje (...) što češće koriste vlastite višekratne torbe kako bismo svi zajedno smanjili količinu dnevno upotrijebljene plastike". U tom lancu i dodaju kako podržavaju "sve inicijative koje potiču smanjenje korištenja jednokratnih plastičnih vrećica".

Brojke otkrivaju kako je njihovo korištenje prilično ozbiljan problem. Prema posljednjim dostupnim podacima, onima za 2022. godinu, u Hrvatskoj je te godine na tržište stavljeno čak 437 milijuna plastičnih vrećica. Od toga najviše upravo onih najtanjih o kojima je ovdje riječ. Njih smo potrošili nešto manje od 335 milijuna.

Demotivirajuće brojke

Nešto dulja statistička serija je prilično demotivirajuća i sugerira kako naplata vrećica kod nas zapravo ne funkcionira. Regulativom se vrećice od plastike dijele u tri glavne kategorije: plastične vrećice, lagane plastične vrećice i vrlo lagane plastične vrećice. Razlikuje ih se po debljini stijenke: plastične su one sa stijenkom od 50 mikrona i debljom, lagane vrećice su one sa stijenkom između 15 i 49 mikrona, a vrlo lagane – one za koje je ove godine nastupila obveza naplate – su one sa stijenkom tanjom od 15 mikrona.

Jednostavnije, vrlo lagane su one koje koje koristimo za voće i povrće i dosad su bile besplatne, a lagane su one nešto deblje koje su se počele naplaćivati 2019. godine, a čija je prodaja u potpunosti zabranjena 2022. godine. Ove dvije vrste se još nazivaju i jednokratnima, dok su višekratne one najdeblje koje i dalje možemo kupiti na blagajnama, samo za nešto višu cijenu od simbolične.

Državna statistika pokazuje kako smo 2018. godine potrošili 115 milijuna laganih plastičnih vrećica, a godinu nakon toga kad je krenula njihova naplata, 110 milijuna. Pad je bio neznatan. Sa zabranom njihove prodaje 2022. godine ta brojka pada na 25,2 milijuna, što je poprilično visoko ako se uzme u obzir na to da ih trgovci uopće nisu smjeli prodavati.

No njihovo korištenje su nadomjestile najdeblje, višekratne, vrećice. Njih je 2020. godine na tržište stavljeno 8,7 milijuna, a dvije godine kasnije čak 77 milijuna. Usprkos naplati, prodaja im se gotovo udeseterostručila.

Sveukupno, u razdoblju od 2018. do 2022. godine, broj svih plastičnih vrećica stavljenih na tržište je oscilirao, dijelom i zbog pandemije, no nije primijećen nikakav konkretan padajući trend. Još 2018. godine smo ih na tržište stavili 396 milijuna komada, godinu kasnije je to skočilo na čak 570 milijuna, nešto se smanjilo s pandemijom, ali posljednja brojka iz 2022. od 437 milijuna vrećica pokazuje da se situacija u odnosu na 2018. godinu samo pogoršala.

Ni najgori, ni najbolji

Dostupni podaci Eurostata pokazuju kako po korištenju plastičnih vrećica među državama članicama Unije nismo najgori, no daleko smo od najboljih. Najsvježiji podaci koje ima Eurostat su također iz 2022. godine i odnose se na lagane i vrlo lagane vrećice, odnosno jednokratne vrećice.

Najveću potrošnju u 2022. imala je Litva. U prosjeku svaki je stanovnik te baltičke države potrošio njih 249. Nakon Litve uslijedila je Latvija sa 193 vrećice po stanovniku te Češka sa 185. Mi smo se s prosječnih 97 jednokratnih vrećica po stanovniku našli između Španjolske i Finske.

Najekološkiji su u Uniji, barem kad su u pitanju lagane i vrlo lagane vrećice, bili Belgijanci s prosječnom potrošnjom od samo četiri vrećice u 2022. godini. Blizu su im bili stanovnici Poljske sa sedam vrećica godišnje i građani Portugala s 13.

Sve države članice Unije imaju određenu regulativu koja bi trebala smanjiti potrošnju plastičnih vrećica, napominju u Eurostatu. Cilj je da se do kraja ove godine ta potrošnja smanji na manje od 40 vrećica po stanovniku, kad se radi o lakim plastičnim vrećicama. Taj cilj ne uključuje i vrlo lake vrećice s čijom smo naplatom mi počeli ove godine.

Različite mjere

Europska Direktiva o plastičnim vrećicama donesena je 2015. godine kao dodatak ranijoj Direktivi o ambalaži i ambalažnom otpadu. Članice su kroz godine bile obavezne donijeti mjere kojima bi se srezala upotreba vrećica. Agregatni podaci na razini EU-a pokazuju pad potrošnje vrećica, s više od 42 milijarde 2018. godine na manje od 30 milijardi u 2022. No kako su države članice imale slobodu u odlučivanju koje i kakve mjere će uvoditi – od naplate preko zabrane do obaveznog korištenja biorazgradivih vrećica – potrebno bi bilo detaljnije istraživanje o tome koje točno mjere i gdje daju učinke.

"Varijacije u potrošnji po stanovniku najviše su rezultat u efikasnosti mjera na koje utječu ekonomski, socijalni i politički faktori. Uz to, dio država je mjere za smanjenje potrošnje uveo u razdoblju od 2018. do 2022., dok su kod nekih drugih one dulje na snazi. Treći faktor je razlika u načinu izračuna među državama članicama Unije", objašnjavaju u Eurostatu razlike u brojkama među državama članicama.

Plastične vrećice uvelike onečišćuju okoliš | Ivo Cagalj/Pixsell

 

Europski statističari time dijelom ukazuju upravo na pojavu koja je primijećena kod nas. Kad smo zabranili dio jednokratnih vrećica snažno je porasla prodaja višekratnih, no nije došlo do pada ukupnog korištenja plastičnih vrećica.

U državi koja, barem deklarativno, puno drži do okoliša i čiste prirode – jer joj od toga ovisi i ogroman dio turističkih prihoda – onečišćavanje prirode plastičnim vrećicama trebalo bi se ozbiljnije shvatiti. Brojke poprilično očito pokazuju kako naplata vrećica ne funkcionira. Čak i kad smo zabranili prodaju jednog tipa vrećica, građani su se prebacili na druge bez obzira na to što se one naplaćuju i to po ne baš simboličnoj cijeni.

Država, naravno, ne bi smjela trgovcima diktirati po kojoj će cijeni nešto prodavati tako da će, čini se, u slučaju najtanjih jednokratnih vrećica koje i daleko najviše koristimo, morati smisliti neki drugi način kako bi se smanjilo njihovo korištenje umjesto da ih naplaćuje. Posebno ako noviji podaci ne otkriju da je u duljem roku, radi povećane prodaje višekratnih vrećica, ipak došlo do bitnijeg smanjenja ukupne prodaje vrećica.

Prije nekoliko desetljeća kad su u ovim krajevima plastične vrećice još bile tražena i vrijedna roba koja se čuvala, voće i povrće se u maloprodaji potrošačima pakiralo u papirnate vrećice, popularne šk(a)rnicle, odnosno škartoce. Povratak na isključivo papirnu ambalažu, koja se razgrađuje daleko brže od plastike i puno manje onečišćuje okoliš, ne bi bio presedan.

Papirnate vrećice

Naprotiv, s početkom ove godine, uz naplatu najtanjih plastičnih vrećica, trgovački lanci su morali zamijeniti i papirnate vrećice u koje kupci stavljaju pekarske proizvode, a koje su često s jedne strane barem imale prozirni plastični dio. Njih su morali zamijeniti potpuno papirnatim vrećicama.

Povećano korištenje isključivo papirne ambalaže ima, naravno, i vlastite rizike. No najveći bi svakako bio da problem zagađenja ambalažom pokušamo ignorirati poslovičnim guranjem glave u škarnicl. Iz prozirne plastične vrećice se barem nešto vidi.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar