Počinje bratoubilački trgovinski rat između EU-a i SAD-a

Era trgovinskih ratova počela je. Nakon što je predsjednik SAD-a Donald Trump uveo carine Kanadi, Meksiku i Kini, te su države uzvratile i uvele ili najavile uvođenje carina na uvoz proizvoda iz SAD-a.

Kanada je najavila carinu od 25 posto na uvozne proizvode iz SAD-a u ukupnoj vrijednosti 155 milijardi dolara, od čega su carine na proizvode u vrijednosti do 30 milijardi dolara odmah stupile na snagu. Za sada se carine odnose na meso, puretinu i piletinu, mliječne proizvode, jaja, povrće i voće, šećer, odjeću, oružje, namještaj, drvo i drvne proizvode itd., ukupno više od 1,2 tisuće kategorija proizvoda.

Kina je također uvela osvetničke carine, na ugljen, plin, sirovu naftu, poljoprivredne strojeve, soju, goveđe meso, pšenicu, kukuruz i pamuk. No Kina ne uvozi znatne količine sirove nafte iz SAD-a (manje od dva posto uvoza tog proizvoda), ni plina (oko pet posto od ukupnog uvoza tog proizvoda), a ovisnost o uvozi poljoprivrednih proizvoda iz SAD-a smanjuje još od prvog Trumpovog mandata i tadašnjeg trgovinskog rata. Meksiko je najavio uvođenje carina na uvoz iz SAD-a. Po svemu sudeći EU je sljedeći na redu.

EU je najveći trgovinski partner SAD-a i obratno. Petina izvoza iz EU-a odlazi u SAD, a izvoz iz SAD-a u EU je podjednako velik kao izvoz SAD-a u Kanadu, po oko 350 milijardi eura.

Ako, tj. kada Trump uvede carine na uvoz iz SAD-a gotovo je sigurno da će EU odgovoriti istom mjerom, čime će početi trgovinski rat. To će biti četvrti najveći trgovinski rat koji SAD vodi, nakon Kanade, Meksika i Kine, a s obzirom na količinu trgovine između EU-a i SAD-a, možda i najdestruktivniji.

Deficit SAD-a u trgovini proizvodima, suficit u trgovini uslugama

Trgovinska povezanost je toliko velika da su brojne kompanije iz SAD-a u EU-u kao domaće, posebno one koje izvoze usluge. Ta povezanost građena je desetljećima, još od kraja Drugog svjetskog rata, a postoji opasnost da će je sada Trumpove politike uništiti u par godina.

SAD zaista ostvaruje veliki deficit u trgovini s EU-om, ali samo roba. U trgovini uslugama je EU taj koji ostvaruje deficit u razmjeni. Trump je fokusiran na samo jedan vid trgovine, iako se razmjena proizvoda i usluga treba promatrati u zajedničkom kontekstu.

Upravo suficit u trgovini uslugama, uz činjenicu da SAD kao država troši puno više nego što prikupi porezima (deficit proračuna) i da je dolar najjača svjetska valuta dovode do toga da SAD može imati visoki deficit u robnoj razmjeni s EU-om bez velikih ekonomskih problema. U godinama kada je deficit u trgovini SAD-a s EU-om rastao, gospodarstvo SAD-a raslo je puno brže nego gospodarstvo EU-a, mjereno BDP-om.

Godine 2023. je SAD uvezao 157 milijardi eura vrijednosti proizvoda više iz EU nego obratno (504 milijarde eura izvoz EU-a u SAD, 347 milijardi eura uvoz EU-a iz SAD-a), ali je ostvareno 108 milijardi eura više izvoza usluga iz SAD-a u EU nego obratno. To znači da te godine stvarni trgovinski deficit nije bio 157 nego 49 milijardi eura.

Koja je članica najranjivija na carine?

Od članica EU-a izvozu u SAD direktno je najviše izložena Njemačka, koja je 2023. godine izvezla 157,7 milijardi eura u SAD, što joj je bilo 22,1 posto njenog ukupnog izvoza izvan EU-a. Druga zemlja najviše izložena direktnom izvozu u SAD je Italija sa 67 milijardi eura, odnosno 22,2 posto izvoza u SAD.

Daleko najranjivija je Irska, kojoj SAD predstavlja gotovo pola ukupnog izvoza izvan EU-a, u vrijednosti od 51,6 milijardi eura. Glavni izvozni proizvod Njemačke u SAD su automobili, Italije automobili i lijekovi, a Irske lijekovi i ostali farmaceutski proizvodi.

Francuska je također veliki izvoznik u SAD, vrijednosti 43,9 milijardi dolara. Glavni izvozni proizvodi su lijekovi, parfemi, alkohol te zrakoplovi i helikopteri. Nizozemska je 2023. u SAD izvezla 40,5 milijardi eura, u čemu su najveći dio činili farmaceutski proizvodi.

I Hrvatska izvozi u SAD, ponajviše lijekove i farmaceutske proizvode, uz pištolje, električne transformatore i čokoladu. Eurostat procjenjuje da je 7,8 posto izvoza Hrvatske izvan EU-a namijenjeno tržištu SAD-a.

No treba imati na umu da većina manjih država EU-a, među kojima je Hrvatska, nisu izložene izvozu u SAD-u direktno koliko indirektno. To znači da izvoz velikih država EU-a u SAD u sebi indirektno sačinjava izvoz manjih država. Za primjer, velik broj automobila izvezenih iz Njemačke u SAD sadržava dijelove proizvedene u Hrvatskoj ili nekoj drugoj državi EU-a, preko čega su manje države indirektno izložene izvozu u SAD.

Zbog toga je stvarna izloženost Hrvatske izvozu u SAD puno veća nego što to sugerira sam direktni izvoz iz Hrvatske u SAD. Izračun Eurostata za 2022. pokazao je izloženost Hrvatske izvozu u SAD od 735 milijuna eura, iako je direktni izvoz Hrvatske u SAD bio 555 milijuna eura.

Čime SAD i EU najviše trguju?

Općenito EU iz SAD-a najviše uvozi naftu, plin i farmaceutske proizvode, a u njega izvozi lijekove, automobile i farmaceutske proizvode. Kada bi se svi strojevi gledali kao jedna skupina proizvoda, onda bi dominirali u izvozu EU-a u SAD i obratno.

Zapravo, EU i SAD uglavnom međusobno trguju sličnim proizvodima, a važna iznimka su energenti, tj. nafta i plin. SAD je najveći proizvođač nafte i plina, a EU nema ni jedno ni drugo. Zbog toga je EU najveći uvoznik sirove nafte i plina iz SAD-a.

Prema izračunu iz 2022. ukupna trgovinska izloženost EU-a SAD-u bila je 557 milijardi eura, iako je direktni robni izvoz te godine iznosio 509 milijardi eura. Razlog je to što brojne druge države uvoze dijelove iz EU-a koje koriste u proizvodnji finalnih dobara za izvoz u SAD, pa je to indirektno također izvoz EU-a u SAD.

Rat bez pobjednika

Ideja da će carine dugoročno pomoći ekonomiji SAD-a sasvim je pogrešna. Kratkoročno će sigurno dovesti do rasta cijena, ne samo zbog skupljih uvoznih proizvoda nego i zbog toga što kompanije u SAD-u uvoze sirovine i komponente koje ugrađuju u proizvode koje prodaju na domaćem tržištu. Rast cijena se ne može izbjeći u takvoj situaciji, osim uz istovremenu krizu.

Moderna ekonomija je toliko povezana i globalizirana da je nemoguće da naglo uvođenje visokih tarifa ne dovede do velikih šokova. Jedino u idealnoj situaciji, kada bi ekonomija SAD-a mogla zamijeniti milijune radnika u inozemstvu koji proizvode jeftino za korporacije iz SAD-a ili dobavljače tih korporacija, a za to trebaju godine. Ne mogu se u kratkom roku izgraditi tvornica, napraviti strojevi i uvježbati radnici.

Kanada i Kina su s razlogom ponajviše uvele carine na američke poljoprivredne proizvode. Time žele kanalizirati pritisak na regije SAD-a koje proizvode i izvoze hranu, a to su uglavnom područja gdje Trump ima najveću potporu.

EU je u težoj situaciji jer ne može tako lako kazniti Trumpa uvođenjem carine na proizvode koje najviše uvozi iz SAD-a, sirovu naftu i plin. To bi bio nesmotren potez koji bi doveo do rasta cijena tih energenata u Europi. Mogao bi se usmjeri na uvoz iz drugih država. U tom kontekstu bi dobro savezništvo bilo s Kanadom, koja obiluje naftom i plinom te bi mogla zamijeniti SAD. No u konačnici od Trumpovih trgovinskih ratova neće imati koristi ni stanovništvo SAD-a ni ostalih država uključenih u sukob.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar