Carine su, kao i tijekom prvog predsjedničkog mandata Donalda Trumpa, posljednjih nekoliko tjedana opet skočile u prvi plan rasprava o globalnoj privredi. Ekonomski konsenzus je da ih na kraju plaćaju potrošači, no najglasnije reakcije dolaze iz korporativnog svijeta jer carine utječu na konkurentnost proizvoda na tržištima.
Nije stoga zgorega razmotriti legalne načine izbjegavanja ili umanjivanja carina kako bi se ublažio njihov utjecaj. Opcije koje su na raspolaganju proizvođačima ovise o njihovim poslovnim procesima tako da svaka tvrtka mora procijeniti koliko joj je nešto u konačnici isplativo, no svakako je oportuno barem razmotriti legalne načine prije eventualnog pribjegavanja nečem drastičnijem.
Prvi način na koji se legalno mogu izbjeći carine je blaga modifikacija proizvoda. U nekim slučajevima kompanija svoj proizvod može tek minimalno izmijeniti, ali tako da konačni proizvod potpada pod drugu carinsku tarifu. Jedan od poznatih primjera je američki Converse koji je svojedobno svojim starkama, odnosno popularnim Chuck Taylor tenisicama dodao sloj tkanine na polovicu đona.
Čitaj više

Trump odgađa carine na automobile za Kanadu i Meksiko
Odluka je uslijedila nakon molbi čelnika u automobilskoj industriji.
05.03.2025

SAD vs. EU: Hoće li trgovinske napetosti poskupjeti hranu i piće?
Donosimo tri scenarija od kojih samo prvi dovodi do pada cijena poljoprivrednih proizvoda.
06.03.2025

Počinje bratoubilački trgovinski rat između EU-a i SAD-a
Trgovina između SAD-a i EU-a najveća je na svijetu. Petina izvoza EU-a odlazi u SAD, a EU je za izvoz SAD-a podjednako važan kao Meksiko i Kanada.
06.03.2025

Što su carine i zašto će Amerikanci patiti?
Carine su nameti koji se naplaćuju na uvezenu robu, one su izvor državnih prihoda.
05.03.2025
Tenisice koje Converse proizvodi u Vijetnamu su nakon te promjene klasificirane kao drukčiji proizvod od obične obuće i na njih su se obračunavale carine po puno nižoj stopi. Slično, neki proizvođači odjeće odlučuju se na dodavanje džepova ispod struka na bluzama ili majicama čime također prebacuju proizvode u kategoriju za koju se obračunavaju niže carine.
Drugi način na koji se carine mogu legalno izbjeći kreativna je geografija. Proizvodi u svojoj poluproizvodnoj fazi danas nerijetko prelaze granice više puta ovisno o tome gdje se obavlja koji dio proizvodnog procesa. Kompanije ponekad mogu prilagoditi proizvodnju tako da se dovoljan dio prerade i obrade obavlja u državi za koju se obračunavaju niže carine.
Takva prilagodba proizvodnog lanca jeftinija je od zatvaranja i otvaranja cjelokupnih tvornica. Takve nijanse u proizvodnom procesu mogu u konačnici rezultirati u nižim carinama, a tvrtke uz takve prilagodbe mogu lakše i brže reagirati na hirove onih koji donose odluke o carinama.
Treći način koji spominju brojni savjetnici jednostavna je revizija klasifikacije proizvoda u carinskoj tarifi. Popis šifri u kombiniranoj nomenklaturu, odnosno klasifikaciji proizvoda prema carinskoj tarifi, danas se proteže na više od tisuću stranica i pogreške su redovite. Proizvođačima se preporučuje rigoroznija provjera jesu li njihovi proizvodi pravilno klasificirani za carinu i, još važnije, potpada li šifra pod kojom su njihovi proizvodi među one na koje se obračunavaju carine. U trenutku kad se objavljuju nove i/ili više carine obično se generalizira, a detaljnija provjera može otkriti kako se određene vrste proizvoda možda mogu naći izvan obuhvata novih pravila.
Četvrti način je sastavljanje proizvoda na povoljnoj lokaciji. Provjera dosadašnje carinske prakse može otkriti kako se neki proizvod može uvesti u zemlju s povoljnijim podrijetlom, ovisno o tome gdje se sastavlja. Ako se konačni proizvod sastoji od manjih dijelova koji se na kraju sastavljaju i ako se takav proizvod može sastaviti u državi za koju vrijede manje carine, uz uvjet da carinici nemaju zamjerki na takvo tumačenje zemlje porijekla, proizvođači mogu razmotriti i tu mogućnost.
Uvođenje novih carina otežava svjetsku trgovinu | David Ryder/Bloomberg
Neki savjetnici preporučuju i pregovore s dobavljačima kako bi se možda postigao dogovor da s konačnim proizvođačem podijele dio troška novih ili povišenih carina. Uz to, pojedinim proizvođačima preporučuje se i skladištenje dodatnih količina robe. Takvo rješenje nije dugotrajno i u trenucima kad se odluke o carinama objavljuju iznenada i mijenjaju iz dana u dan, zasigurno mnogima ne pomaže puno, ali nekima možda ipak može biti korisno, posebno ako se radi o proizvodima koji se mogu dugo skladištiti i čiju je proizvodnju lako brzo povećati.
Globalna trgovina posljednjih je desetljeća konstantno išla u smjeru smanjivanja prepreka, a s njima i carina, ne bi li se olakšala razmjena roba. Protekcionizam je ovih dana opet u porastu i nije lako procijeniti radi li se o trendu koji će potrajati ili koji će se ubrzo ugasiti. Proizvođače stoga muči sve veća neizvjesnost, pa neće škoditi razmotre li neka rješenja koja im barem neko vrijeme mogu olakšati poslovanje. Barem dok se Trump opet ne probudi.