Trumpove carine su pale - ali gdje su milijarde koje čekaju i europske tvrtke?

Postoji brodski kontejner pun dijelova za kombije koji pluta blizu obale Južne Karoline, a Harley Sitner ne može prestati razmišljati o njemu.

"Umirem od želje da vidim koliki je račun za carinu", kaže on.

Sitner vodi Peace Vans, tvrtku iz Seattlea koja prilagođava kombije za kampiranje, opremajući ih podiznim krovovima, pretincima za odlaganje i rasklopnim namještajem. Kontejner o kojem je riječ sadrži "rock'n'roll krevete“ iz Njemačke, odnosno sjedala za kombi koja se spuštaju u ležaj. Način na koji su ta sjedala klasificirana odrediti će koliko on duguje. Prije nekoliko godina to pitanje jedva da je bilo važno, ali od 2. travnja 2025. – "Dana oslobođenja", kada je predsjednik SAD-a Donald Trump predstavio svoje sveobuhvatne carine – to može značiti razliku od desetaka tisuća dolara.

Bloomberg

Kreveti dolaze iz Europske unije, što podrazumijeva carinu od oko 10 posto. Ipak, ako se klasificiraju kao namještaj, stopa bi mogla biti i više nego dvostruko veća, osobito ako se izdvoje aluminijske tračnice kreveta te se aktivira carina na metal od 50 posto. Na pošiljci vrijednoj 125.000 dolara, Sitner procjenjuje da bi se njegov račun mogao kretati od 13.000 do 80.000 dolara. Tijekom protekle godine, Sitner kaže da je Peace Vans platio više od 100.000 dolara carina. Navodi da su neki troškovi prebačeni na kupce, ali većina je išla na teret njegove marže – i smanjila mu dobit za oko 25 posto.

Sitner i tisuće drugih vlasnika tvrtki diljem SAD-a ipak bi mogli imati razloga za optimizam. U veljači je Vrhovni sud odbacio pristojbe koje je Trump uveo pozivajući se na izvanredne ovlasti, uključujući stope specifične za pojedine zemlje. (Predsjednikove carine specifične za određene industrije ostaju na snazi.) Zatim je u ožujku Sud za međunarodnu trgovinu (CIT), zadužen za upravljanje procesom povrata za nezakonite pristojbe, naložio saveznoj vladi da vrati 160 milijardi dolara, uvećano za kamate, koje je platilo otprilike 330.000 uvoznika poput Sitnera. Ova direktiva ima implikacije na bilance, lance opskrbe i potrošačke cijene. Više od 53 milijuna uvoznih stavki uključivalo je pristojbe prema Zakonu o međunarodnim izvanrednim ekonomskim ovlastima (IEEPA), što naglašava razmjere onoga što bi moglo postati najveća isplata američke vlade u njezinoj povijesti.

 

 

Druga je stvar hoće li tvrtke taj novac doista vidjeti. "Imam nula povjerenja", kaže Sitner. "Kao, Djed Mraz će mi donijeti moj povrat carine ove godine, zar ne?", smije se. "Nula povjerenja."

Njegov je skepticizam razumljiv. Administracija se još uvijek može žaliti na odluku CIT-a, a trenutačne, automatske isplate koje traže mnogi trgovinski stručnjaci i tvrtke čine se malo vjerojatnima. "Ideja da će Carinska i granična služba samo pritisnuti prekidač i doznačiti milijarde dolara natrag uvoznicima je optimistična", kaže Pete Mento, direktor globalnog trgovinskog savjetovanja u tvrtki Baker Tilly. "Postojat će proces. Postojat će revizija. I gotovo sigurno će biti još nekoliko rundi parnica prije nego što se sve ovo riješi."

Što bi onda tvrtka poput Peace Vansa trebala učiniti? Iako je vremenski okvir nepoznat, odvjetnici i stručnjaci za trgovinsko pravo kažu da, ako se vama ili vašoj tvrtki duguje povrat, imate tri opcije: tužiti, prodati potraživanje ili čekati i vidjeti.

Opcija 1: Tužba za povrat sredstava

Tisuće kompanija – uključujući Bumble Bee Foods, Costco, FedEx i Revlon – tužile su vladu kako bi povratile poreze na uvoz. Prema pregledu javno dostupnih zapisa agencije Bloomberg News, od 1. ožujka podneseno je gotovo 1000 tužbi pred američkim trgovinskim sudom, što je otprilike trećina od više od 3000 tužbi zbog carina podnesenih tijekom protekle godine. Većina tih slučajeva stavljena je na čekanje dok savezna vlada razrađuje proces povrata, kaže Matt Platkin, bivši državni odvjetnik New Jerseyja koji trenutno zastupa jednu malu kompaniju iz Minnesote pred CIT-om.

Vremenski okvir ovisi o načinu obrade carinskih stavki. Likvidacija – trenutak kada se određuje konačna carina i finalizira plaćanje – obično se događa unutar 314 dana nakon podnošenja prijave, ali se može dogoditi i mnogo ranije. Uvoznik tada ima 180 dana za podnošenje protesta, što sprječava finalizaciju stavke. Jednom kada stavka dosegne konačnu likvidaciju, povrat sredstava može zahtijevati parnicu, ovisno o tome kako CBP (Carinska i granična služba) postavi svoj novi sustav i hoće li se Trumpova administracija žaliti, kaže Platkin.

Ipak, mnogi odvjetnici za trgovinsko pravo savjetuju klijentima da za sada pričekaju s tužbama. "Uvoznici trenutno mogu podnijeti tužbu, ali ona se neće pomaknuti s mjesta", kaže Mollie Sitkowski, partnerica u tvrtki Faegre Drinker Biddle & Reath LLP u Chicagu. Parničenje također može biti skupo. Sitkowski navodi da tvrtke plaćaju fiksnu naknadu od 8000 do 10.000 dolara za pokretanje sudskog postupka, dodajući da, ako pojedinačni uvoznik samostalno prolazi kroz taj proces, "to bi moglo koštati stotine tisuća dolara".

Trgovinski sud je signalizirao da će odobriti sustav povrata CBP-a, nazvan Consolidated Administration and Processing of Entries (CAPE). Ta poluautomatizirana platforma s vremenom bi trebala omogućiti učitavanje bilo koje stavke koja sadrži IEEPA carine, bez obzira na datum unosa ili datum likvidacije. Sustav CAPE trebao bi se uvoditi u fazama, a CBP navodi da će 63 posto IEEPA stavki, onih najjednostavnijih, biti obrađeno u prvom krugu.

Agencija je poručila CIT-u da bi prva tranša povrata mogla biti spremna u roku od nekoliko mjeseci. To su dobre vijesti za uvoznike s najjednostavnijim, nelikvidiranim ili nedavno likvidiranim stavkama. Za ostale bi situacija mogla postati mnogo kompliciranija. "Ako ovaj proces povrata potraje duže od kraja ove godine, tada bismo zapravo počeli preporučivati ljudima podnošenje tužbi", kaže Sitkowski.

Opcija 2: Prodajte svoje potraživanje Wall Streetu

S obzirom na rizik od žalbe administracije i mogućnost da se tužbe vuku godinama, pojavilo se sekundarno tržište za ova potraživanja, nudeći kompanijama način da prodaju svoje račune za carine i povrate barem dio onoga što im se duguje. "Bilo je izuzetno, izuzetno užurbano", kaže Vladimir Jelisavčić, menadžer u Cherokee Debt Acquisitionu, tvrtki koja povezuje uvoznike koji žele prodati carinsko potraživanje s tvrtkama koje kupuju te dugove. "Postoji mnogo tvrtki koje nemaju povjerenja da će carine biti vraćene u bliskoj budućnosti", kaže on. "I samo žele završiti s tim."

Jelisavčić navodi da se potraživanja u iznosu od 10 milijuna dolara ili više prodaju za čak 75 centi po dolaru; za manja potraživanja taj je iznos niži. Kaže da tipično potraživanje može uključivati tisuće pojedinačnih stavki jednog uvoznika, ukupne vrijednosti između 10 i 20 milijuna dolara. "Što se tiče načina na koji ugovori funkcioniraju, kupac preuzima sav rizik kašnjenja ili poništenja presude, pa ako kupac misli da će biti isplaćen za jednu ili dvije godine, a ispostavi se da to traje pet, šest ili sedam godina – ili se uopće ne dogodi – to je u potpunosti rizik kupca", kaže Jelisavčić.

Uvoznici će možda morati nadoknaditi sredstva kupcima ako CBP ospori iznose njihovih potraživanja – što nije mali rizik s obzirom na to koliko su kriteriji revizije agencije i dalje nejasni. Neki brokeri kažu da bi rješenje moglo biti jednostavno poput toga da CBP ukloni IEEPA stavku s računa za carinu, iako će za mnoge unose to vjerojatno biti daleko zamršenije. Prošlogodišnje uvođenje carina bilo je parcijalno, s IEEPA pristojbama koje su se dodavale na druge troškove. Kako bi stvar bila još zamršenija, smjernice CBP-a često su kasnile, bile su retroaktivne ili nedosljedne u pogledu toga kako bi se više carina trebalo "slagati" jedna na drugu.

Pravila CBP-a nalažu da samo uvoznik ili njegov carinski posrednik mogu podnijeti zahtjev za povrat, stoga je za one koji žele rano doći do gotovine važno razumjeti da ih možda još čeka mnogo posla. "Ljudi ih žele prodati radije nego se baviti komplikacijama oko povrata novca", kaže carinski posrednik Mento.

 

Opcija 3: Registrirajte se i čekajte

Potez koji većina tvrtki trenutno povlači? Naoružavanje strpljenjem. No pristup "čekaj i vidi" dolazi uz jedno upozorenje. CBP je jasno stavio do znanja da će uvoznici morati poduzeti specifične korake kako bi uopće imali priliku za povrat. Ako ništa drugo, vlasnici tvrtki moraju se registrirati na vladinom web portalu elegantnog naziva Automated Commercial Environment (ACE). Sama registracija može biti spora: uvoznik se prvo mora prijaviti za izradu ACE profila, što može biti zamoran proces. Ovih dana može proći mjesec ili više samo da saznate da je vaša prijava odbijena, tvrde trgovinski analitičari.

Trump je na početku svog mandata naredio ukidanje vladinih papirnatih čekova, stoga uvoznik mora registrirati svoje bankovne podatke na zasebnom ACE portalu – što zahtijeva potpuno drugi postupak prijave – kako bi primio povrat digitalnim putem. "Ako ne učinite ništa drugo, idite se registrirati danas", poručio je klijentima Hans Maxime, trgovinski analitičar u odvjetničkom društvu Kelley Drye koji je proveo 15 godina u CBP-u, tijekom webinara 10. ožujka.

Dok čekaju detalje o tome što će proces CAPE podrazumijevati – i hoće li se Trump žaliti na široku naredbu trgovinskog suda o povratu svih IEEPA pristojbi – uvoznici bi trebali početi pripremati svoju dokumentaciju. "Podnesite proteste. Pratite svoje unose. Odredite prioritet onome što nije likvidirano", kaže Mento.

Kao da to nije dovoljno komplicirano, mnoge male kompanije, uključujući Peace Vans, suočavaju se s dodatnom preprekom. Većina Sitnerovih troškova za carine plaćena je kurirskim službama poput FedExa, koje su tehnički uvezle robu. Za te transakcije Sitner će morati pričekati rasplet FedExove situacije kako bi vidio ima li pravo na bilo kakve povrate koje bi tvrtka s vremenom mogla ponuditi kupcima.

Sitner za sada carine koje je platio tretira kao gubitak. Utjecaj je opipljiv: tvrtka je zaustavila zapošljavanje, otkazala zakup prostora i nastavlja se nositi s nezadovoljnim kupcima. Ako Peace Vans doista dobije novac natrag, Sitner kaže da će pokušati obeštetiti neke od tih kupaca, čak i ako to znači odricanje od prijeko potrebne gotovine. "To je etički ispravno", kaže on. "Mislim, mi smo j****ni Peace Vans, znate? To je naš brend."