Sirovine pojeftinile, ali pekari i dalje dižu cijene

Ovaj petak je dan za ljubav i bojkot pekara. Na njega su pozvali srednjoškolci, a podržala platforma "Halo, inspektore". No dok potrošači osjećaju pritisak sve većih troškova, cijene ključnih sirovina poput pšenice bilježe pad.

"Nekada smo burek plaćali 10 kuna (1,30  eura), a sada 20 kuna (2,50–2,70 eura), peciva dvije kune (0,27 eura) a sada šest kuna (0,80 eura). Prvo su podizali cijene za dva do tri centa, sada po 10 centi", poručili su zagrebački učenici.

Jesu li pekari pod pritiskom rastućih troškova ili jednostavno koriste tržišne prilike za povećanje marži?

Ključna sirovina u pekarskoj industriji je pšenica, a od nje se radi najčešće korišteno brašno u toj industriji. Cijene pšenice pale su za dva posto na godišnjoj razini u siječnju 2025. godine.

"Ključni čimbenici koji stoje iza ovog pada su manja potražnja za uvozom i velika očekivanja za francusku žetvu ozimih žitarica i meke pšenice", objašnjava Bloomberg Adrijin analitičar za makroekonomiju i tržišta kapitala Mihael Blažeković.

Francuska predviđa povećanje proizvodnje ozimog žita od 10 posto i povećanje proizvodnje meke pšenice od oko sedam posto, što je važan čimbenik za europske cijene pšenice. Međutim, Blažeković ističe kako je USDA nedavno objavila pomalo iznenađujuću prognozu, pokazujući da bi zalihe pšenice mogle biti manje nego što je ranije objavljeno. Revizija je napravljena zbog nedostatka snježnog pokrivača u Ukrajini i Rusiji, što bi moglo dovesti do nižih prinosa u tim regijama.

U Hrvatskoj uvjeti za ozimu pšenicu ostaju dobri. Osim toga, očekivano hladnije i snježnije vrijeme moglo bi podržati veće prinose. Hrvatski poljoprivrednici ostvaruju više urode po hektaru od prosjeka EU-a. Prinos od oko šest tona po hektaru smatra se solidnim za proizvodnju pšenice, a Hrvatska je bila blizu tog mjerila u posljednjih pet godina. Crničko tlo posebno je pogodno za uzgoj žitarica, što pridonosi visokim prinosima u Hrvatskoj, posebno u poljoprivrednom području Slavonije.

Cijena šećera je pak pala za 17 posto u posljednjih godinu dana. Taj pad uzrokuju snažna očekivanja u pogledu proizvodnje šećerne trske u najvećem svjetskom proizvođaču Brazilu i ukidanje izvoznih kvota iz Indije, koja je drugi najveći proizvođač. Također, u Brazilu kiše poboljšavaju izglede za žetvu šećerne trske u proljeće 2025. godine. Pad burzovnih cijena također je utjecao na cijene u Adria regiji.

"Trenutno bilježimo deflaciju cijena šećera u cijeloj regiji. U posljednjih šest mjeseci 2024. godine cijene šećera u prosjeku su pale za 3,7 posto, a Hrvatska prednjači u padu od 7,5 posto", objašnjava naš analitičar.

Koje su prognoze?

Blažeković vidi blagi pritisak na rast globalnih cijena pšenice. Loše vremenske prilike u Rusiji, smatra, mogle bi usporiti izvoz u Afriku, regiju koja se uvelike oslanja na rusku pšenicu. Osim toga, nadolazeće izvješće USDA-e o zalihama i budućim žetvama pružit će daljnji uvid u razvoj tržišta.

Niže cijene pšenice u odnosu na prethodne godine konačno su se pretočile u deflaciju brašna. Adria regija je u 2024. godini doživjela deflaciju cijena brašna, osim u Hrvatskoj. Cijene brašna pale su za tri posto u Sloveniji, pet posto u Srbiji i osam posto u Sjevernoj Makedoniji.

Pixsell

Međutim, Hrvatska i dalje ima najveću ukupnu inflaciju u EU-u i tamošnje cijene brašna slijede taj obrazac s dodatnim rastom od 5,8 posto.

"Niže cijene brašna još se ne odražavaju na konačne cijene proizvoda poput kruha, jer su prehrambeni proizvodi općenito cjenovno neelastični, a potražnja za pekarskim proizvodima ostaje stabilna", zaključuje Blažeković. Drugi čimbenik koji pridonosi nižoj inflaciji brašna razne su Vladine mjere, poput ograničenja cijena.

Sa šećerom je malo drugačija priča. U idućoj proizvodnoj sezoni očekuje se značajan suficit u proizvodnji šećera zbog povratka Indije na globalno tržište, što će dodatno gurnuti cijene. Međutim, brazilski proizvođači šećerne trske i dalje su oprezni sa svojim procjenama usjeva, osobito jer središnje južno područje ostaje suho, povećavajući rizik od šumskih požara.

Bloomberg

Nakon rekordno visokih cijena prethodnih godina, cijene šećera sada se približavaju razinama iz 2022. godine.

"Predviđam nastavak pada maloprodajnih cijena šećera, zbog čega mjere poput zamrzavanja maksimalne cijene postaju nepotrebne. Dodatne probleme u Europi i pritisak na niže cijene stvara ukrajinski izvoz šećera u EU, što se smatra glavnim problemom loših rezultata najvećeg europskog proizvođača šećera Südzucker", zaključuje Blažeković.

Više o trendovima i cijenama sirovina pročitajte u cjelovitoj Bloomberg Adrijinoj analizi.

Tko najbolje posluje?

Kada pogledamo brojke, sve se čini idilično, barem prema onim zadnje dostupnima iz 2023. godine, jer svježih podataka još nema. Prema podacima Fine, u Hrvatskoj je u 2023. u djelatnosti proizvodnje kruha, svježih peciva, slastičarskih proizvoda i kolača poslovao 931 poduzetnik, a ostvarili su 934,6 milijuna eura konsolidiranih prihoda (18,4 posto više nego godinu ranije), dok je konsolidirana dobit iznosila 51,6 milijuna eura, što je rast od čak 390,4 posto.

Najveće ukupne prihode ostvario je Mlinar – 142,1 milijun eura, ali neto marža je dosta mršava, pa mu je dobit u 2023. iznosila 3,3 milijuna eura. Također su zapošljavali i najviše radnika, njih više od 1900, s prosječnom neto plaćom od oko 900 eura. Većinski vlasnik Mlinara od 2019. godine bila je tvrtka See Bakery International iza koje je stajao fond Mid Europa, a preuzeli su ga od osječkog poduzetnika Mate Škoje. Krajem prošle godine, za 100 milijuna eura Mlinar je prešao u ruke Bosqar Investa. Tom akvizicijom vodeća tvrtka u branši vratila se iz britanskih u hrvatske ruke.

Na drugom mjestu nalazi se Pan-Pek koji je lani uprihodio 52,19 milijuna eura, što je za 13,09 posto više nego u 2022. godini. Što se dobiti tiče, 2022. godinu završio je s minusom od 4,6 milijuna eura, a u 2023. podigao se u plus od 507 tisuća eura. Zapošljava oko 600 ljudi, a prosječna plaća im je 1.101 euro. Pan-Pek je u rukama poljskog private equity fonda Enterprise Investors, koji su i vlasnici maloprodajnog lanca Studenac. O prodaji Pan-Peka se već naveliko špekulira, no službene potvrde još nema.

Treće mjesto ljestvice drži Pekar Tomo, tvrtka u vlasništvu Bosiljka Stanića, medijima dobro poznatog gazde trgovačkog lanca Boso. Njegov pekarski biznis je lani ostvario prihode od 48,16 milijuna eura, 24,18 posto više nego 2022. godine, uz veliki skok dobiti od 873,24 posto, na 1,43 milijuna eura. Nakon pekara Tome, slijedi samo Pekar, također u vlasništvu notornog Bose, s prihodima od 36,34 milijuna eura te skokom dobiti od 366,5 posto, na 1,33 milijuna eura. Bosin odnos prema radnicima je nadaleko poznat, pa stoga ne čudi da je 64 zaposlenika Pekara Tomo imalo prosječnu plaću od vrlo mršavih 685 eura, dok su u Pekaru još manje i iznose 623 eura mjesečno, a zapošljava 407 djelatnika.

Zagrebačke pekare Klara drže peto mjesto, a tu su ih doveli prihodi od 33,84 milijuna eura, što je 31,36 posto više nego 2022. godine, a dobit im je skočila za čak 717,34 posto na 2,68 milijuna eura. Zapošljavaju oko 470 ljudi s prosječnom plaćom od 886 eura.

Pixsell

Iako su plaće u pekarskoj industriji daleko od bajnih, barem imaju trend rasta. Nažalost, većinom ih tjera dizanje minimalne plaće koja je u posljednjih osam godina narasla za ukupno 134 posto, s tim da od početka 2025. skače za dodatnih 15 posto. Cjelokupna pekarska industrija zapošljava 14.792 djelatnika čija je prosječna plaća lani iznosila 755 eura, što je za 11,5 posto više u odnosu na 2022. godinu, ali i 26,6 posto manje od prosječne neto plaće kod drugih privatnika, koja iznosi 1.028 eura.

Za kraj, valja spomenuti kako su neki proizvođači fiksirali cijene "socijalnih" kategorija kruha – bijelog i polubijelog. A dok su cijene sirovina rasle, troškovi su se prelijevali na leđa potrošača.

Pixsell

"Izloženi smo stalnim pritiscima rasta cijena sirovina, energenata i plaća, što je prisutno u cijelom sektoru robe široke potrošnje. Iako je situacija s energentima u posljednje vrijeme stabilnija nego prije dvije godine, iznosi koje kompanije, uključujući i nas, plaćaju i dalje su znatno veći nego prije rata u Ukrajini i energetske krize. Kada tome pridodamo stalna povećanja plaća, pritisak na cijene postaje neizbježan", kazali su nam iz Mlinara u prosincu.

No kad cijene sirovina padaju, teret se ne skida. Jasno je, kao što je i naš analitičar objasnio, da su prehrambeni proizvodi općenito cjenovno neelastični, ali možda bi i jednoznamenkasto smanjenje pozitivno utjecalo na kolektivnu psihu građana, pa im se pekare ne bi našle na meti.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar