Mršave pekarske marže dogodine će biti pod još većim pritiskom

Vijest da je Bosqar Invest kupio Mlinar za 100 milijuna eura ponukala nas je da provjerimo što ih je potaknulo na takvu investiciju i da generalno vidimo kakva je perspektiva pekarske branše u idućoj godini.

Kada pogledamo brojke, sve se čini idilično. Prema podacima Fine u Hrvatskoj je prošle godine u djelatnosti proizvodnje kruha, svježih peciva, slastičarskih proizvoda i kolača poslovao 931 poduzetnik, a ostvarili su 934,6 milijuna eura konsolidiranih prihoda (18,4 posto više nego godinu ranije), dok je konsolidirana dobit iznosila 51,6 milijuna eura, što je rast od čak 390,4 posto.

Najveće ukupne prihode ostvario je upravo Mlinar – 142,1 milijun eura, ali neto marža je dosta mršava pa im je dobit u 2023. iznosila 3,3 milijuna eura. Također su zapošljavali i najviše radnika, njih preko 1900, s prosječnom neto plaćom od oko 900 eura. Većinski vlasnik Mlinara od 2019. godine bila je tvrtka See Bakery International iza koje je stajao fond Mid Europa, a preuzeli su ga od osječkog poduzetnika Mate Škoje.

Sada će Bosqar Invest, bivša Meritus ulaganja, u 100 milijuna eura teškoj transakciji steći neizravni udio od 67 posto u grupi Mlinar, a odmah će preuzeti 50,1 posto vlasničkog udjela. Drugim riječima, vodeća tvrtka u branši vraća se iz britanskih u hrvatske ruke.

Na drugom mjestu nalazi se Pan-Pek koji je lani uprihodio 52,19 milijuna eura, što je za 13,09 posto više nego u 2022. godini. Što se dobiti tiče, 2022. godinu završio je s minusom od 4,6 milijuna eura, a u 2023. podigao se u plus od 507 tisuća eura. Zapošljava oko 600 ljudi, a prosječna plaća im je 1.101 euro.

Treće mjesto ljestvice drži Pekar Tomo, tvrtka u vlasništvu Bosiljka Stanića, medijima dobro poznatog gazde trgovačkog lanca Boso. Njegov pekarski biznis je lani ostvario prihode od 48,16 milijuna eura, 24,18 posto više nego 2022. godini, uz veliki skok dobiti od 873,24 posto, na 1,43 milijuna eura.

Mršave marže

Provjerili smo zašto su pekarske marže tako tanke, iako su cijene u pekarama daleko od jeftinih i konstantno rastu.

"Izloženi smo stalnim pritiscima rasta cijena sirovina, energenata i plaća, što je prisutno u cijelom sektoru robe široke potrošnje. Iako je situacija s energentima u posljednje vrijeme stabilnija nego prije dvije godine, iznosi koje kompanije, uključujući i nas, plaćaju i dalje su znatno veći nego prije rata u Ukrajini i energetske krize. Kada tome pridodamo stalna povećanja plaća, pritisak na cijene postaje neizbježan", kazali su nam iz Mlinara.

Patrik Macek/Pixsell

Dakle, sirovine, energenti i plaće. Mi bi tu još dodali i investicije, ali pogledajmo prvo te tri ključne stavke koje utječu na povećanje cijene pekarskih proizvoda.

Sirovine i dalje divljaju

Pekarska industrija nemilice troši kakao, sir, maslac i meso, a sve su to sirovine koje bilježe velike skokove cijena na globalnom tržištu.

Konkretno, cijena maslaca je od početka godine skočila za 30 posto, s tim da je u rujnu dosegla rekordnih 8150 eura po toni, a trenutno se kreće iznad 7100 eura. Sir je skuplji desetak posto, ali apsolutni rekorder je kakao kojem je cijena porasla za čak 190 posto.

"Klimatske promjene i nepovoljni vremenski uvjeti glavni su rizici koji pridonose trajno visokim cijenama kakaovca. Predviđamo da će cijene ostati iznad 12.000 dolara po toni u 2025., nastavljajući vršiti pritisak na globalnu proizvodnju", ističu analitičari Bloomberg Adrije.

Konstantno poskupljuje i meso, a inflacija s globalnih tržišta brzo se osjetila i kod nas. "Rast cijena brzo se prelio u Adria regiju, a prosječnom stopom inflacije od 16,3 posto u 2022., 12,6 posto u 2023. i trenutno na 4,8 posto u 2024.", ističe se u analizi našeg istraživačkog centra od svibnja. Konkretne brojke za Hrvatsku pokazuju da je cijena mesa u 2022. i 2023. rasla dvoznamenkasto (14,6 i 10 posto), a ove godine se taj rast kreće oko sedam posto.

Cijena šećera na globalnom tržištu blago je pala u usporedbi s prošlom godinom, ali je nedostatak kiše ovog ljeta pokosio usjeve šećerne repu na istoku Hrvatske, gdje se inače sade najveće količine. Prema nekim procjenama, uništeno je više od 80 posto uroda.

Troškovi rada

Iako su plaće u pekarskoj industriji daleko od bajnih, barem imaju trend rasta. Nažalost, većinom ih tjera dizanje minimalne plaće koja je u posljednjih osam godina narasla za ukupno 134 posto, s tim da od početka 2025. skače za dodatnih 15 posto.

Rast minimalca potiče i skok plaća viših razreda, a to pritišće marže tvrtki jer značajno povećava rashode. Primjerice, u Mlinaru su plaće u posljednje dvije godine rasle za 40 posto, a kod njih je tek 10 posto zaposlenih na minimalcu.

Pritisak na plaće i dalje je velik, naši analitičari ističu da će i dogodine rast po visokim jednoznamenkastim stopama.

Što se energenata tiče, u odnosu na vrhunac s prijelaza iz 2022. na 2023. cijena se normalizirala, ali i dalje je plin na burzi dva i pol puta skuplji nego prije tri godine, a struja to prati.

Kad se sve to uzme u obzir, ne treba se čuditi rastu cijena u pekarama, štoviše, možemo očekivati da će se taj trend nastaviti. U kapitalizmu je samo jedno sigurno, a to je da će se troškovi na kraju preliti na potrošače.

Za kraj, valja spomenuti kako su neki proizvođači fiksirali cijene "socijalnih" kategorija kruha – bijelog i polubijelog kruha. Primjerice, Mlinar u zadnje dvije i pol godine nije dizao cijenu tih proizvoda. S druge strane, dosta se investira u izvoz i premium proizvode jer ih kupci traže, a to, uz sve što smo već nabrojali, znači da nas i dogodine čekaju skuplje cijene na policama pekara.