Nakon tvrtki, i građani konačno počeli snositi teret viših kamatnih stopa

Najnoviji podaci Hrvatske narodne banke (HNB) o kretanju kamatnih stopa u bankama u rujnu pokazuju da su, mjesecima nakon kompanija, i građani konačno počeli snositi teret viših kamatnih stopa. Prosječna stopa na novougovoreni stambeni kredit u domaćim bankama u rujnu je bila 3,54 posto, dok je u istom mjesecu lani bila 2,67 posto. Stopa za nenamjenske kredite je u istom razdoblju skočila s 5,38 na 5,93 posto.

Brojke pokazuju da su se visoke kamatne stope s novčanog tržišta konačno počele prelijevati i na poslovanje s građanima. Dok su stope na korporativne kredite više od milijun eura, s rujanskih 2,75 postotaka, već do prosinca lani premašile tri posto i do ovogodišnjeg rujna narasle na čak 5,14 posto, stambeni krediti su čvršće zagazili iznad tri posto tek u lipnju ove godine. Bankarima je, čini se, lakše bilo prvo podići kamate kompanijama nego građanima.

Europska središnja banka (ECB) je referentne kamatne stope počela dizati u srpnju lani. Više kamatne stope poskupljuju kredite, što znači da je i građanima i kompanijama teže nastaviti s potrošnjom, odnosno investicijama, tj. plaćati visoke cijene za njih, čime se ekonomska aktivnost guši. Nitko ne plaća nove više cijene i inflacija bi trebala padati. Kako se ECB sve oštrije hvatala ukoštac s inflacijom, kamatne stope su u nešto više od godinu dana porasle za četiri postotka.

Hrvatski bankari više kamatne stope s tržišta novca ipak nisu odmah prebacili na građane, već su prvu bol skupljeg zaduživanja osjetile domaće kompanije. Razloga za to može biti više. Od toga da su krediti kompanijama, za razliku od stambenih, uglavnom kraćeg roka trajanja, pa prije dospijevaju i prije ih treba zanavljati, što onda dolazi s novim kamatnim stopama, do toga da su građani ipak kategorija klijenata koja će snažnije reagirati na skuplje kredite.

Uz to, banke su si ovog puta mogle dozvoliti i malo ležernosti. Vrlo visoka likvidnost kojom raspolažu obično nije najbolji znak za ekonomiju i bankare koliko god to na prvu paradoksalno zvučalo. Ako novac leži u banci, onda od njega nema prevelike koristi jer niti se investira u nove biznise niti banka zarađuje od kamata na kredite.

Ovog je puta visoka likvidnost bila poslovična sreća u nesreći. Podizanje kamatnih stopa ECB-a značilo je i da banke unutar eurozone svoje viškove mogu plasirati u depozite kod središnje banke koja im je na to isplaćivala kamatu. Umjesto da zarađuju novac na kreditima, banke su ovog puta zaradile na depozitima.

I to puno. Prvi preliminarni podaci za osam mjeseci ove godine pokazuju da je neto dobit kreditnih institucija dosegnula gotovo milijardu eura. Radi se o rastu od 51 posto u odnosu na isto razdoblje lani, a nastavi li se takav trend zarade i do kraja godine, banke bi ove godine mogle profitirati s rekordnih milijardu i pol eura, odnosno deset ili 11 milijardi bivših kuna.

Udarac koji je rano stigao kompanijama ipak je donekle ublažen i rastom kamatnih stopa na novac koji one drže u bankama. Podaci HNB-a pokazuju da su prosječne stope na oročene depozite kompanija u rujnu lani bile 0,1 posto, ali su već u siječnju skočile iznad jedan posto, da bi do ovogodišnjeg rujna dosegnule 3,15 posto.

Kod građana je taj rast bitno sporiji. Prosječne stope na oročene depozite jesu skočile iznad jedan posto do veljače ove godine, ali od onda osciliraju i nisu bitnije porasle niti do sad. U rujnu su iznosile 1,19 posto.

Usporedba kamatnih stopa iz lanjskog i ovogodišnjeg rujna usputno pokazuje i još jednu pojavu. Usprkos opetovanim tvrdnjama iz središnje banke, Ministarstva financija i Vlade o tome da će ulazak u eurozonu, odnosno odbacivanje kune i preuzimanje eura donijeti niže kamatne stope na kredite, to se zasad ne ostvaruje. Kamatne stope na euro više su od kamatnih stopa koje smo imali prije godinu dana na kunu.