Žito otkupljuje pšenicu po cijeni koja je skoro upola manja od onog što žele poljoprivrednici

Rekordna prošlogodišnja žetva pšenice u 2025. nije donijela puno sreće proizvođačima koji su se žalili zbog niskih otkupnih cijena. Unatoč tome, zasijali su je još više koncem prošle godine, na skoro 160 tisuća hektara. Kakva su onda očekivanja ove godine?

Naši analitičari su prije nešto više od mjesec dana istražili stanje u regiji i napisali kako američko ministarstvo poljoprivrede predviđa rušenje rekorda i ove godine, s naglaskom na Europu. Prevedeno u domaće okvire, s deset posto više površine zasijane pšenicom nego lani vjerojatno nas opet očekuje rekordan urod, a ako tome pridodamo zalihe iz prošle godine, to može značiti samo jedno – nastavak pritiska na cijene.

"Očekujemo cijenu u rasponu od 150 do 160 eura po toni treće klase tokom žetve 2026., zbog visoke globalne ponude i akumuliranih zaliha, dok će se prva (ekstra) klasa vjerojatno i dalje trgovati oko 200 eura", prognozirao je analitički tim Bloomberg Adrije i pokazalo se da su bili poprilično precizni.

Naime, cijena pšenice na glavnom europskom benchmarku, pariškoj burzi, trenutno se kreće nešto iznad 200 eura po toni prve klase pšenice.

Što se domaćih otkupljivača tiče, najveći od njih – tvrtka Žito – objavila je svoju najnoviju kotaciju kupovnih cijena žitarica (za 15. lipnja). Konkretno za pšenicu, za isporuku u silose Đakovo, Osijek i Županja, cijena za Premium, prvu, drugu, treću i četvrtu klasu za spot isporuku daje se na upit.

Za treću klasu s minimalno 11 posto proteina, za isporuku u razdoblju od lipnja do rujna 2026. godine, ugovorena je cijena od 158 eura po toni. Sve navedene cijene iskazane su bez obračunatog PDV-a, a odnose se na bazu navedenih silosa. Za robu isporučenu na druga prijemna mjesta tvrtke, cijena se umanjuje za osam eura po toni.

Dakle, brojke su vrlo blizu projekcija našeg analitičkog tima.

S druge strane, na upit Glasa Slavonije o tome koju cijenu priželjkuju domaći ratari, potpredsjednik Ceha poljodjelstva i slatkovodnog ribarstva pri Hrvatskoj obrtničkoj komori (HOK) Matija Brlošić, koji i sam proizvodi sjemensku pšenicu odgovara ovako:

"Minimalno, cijena pšenice ne bi smjela biti ispod 250 eura, no ni to ne pokriva naše troškove, koji su po svim inputima – od gnojiva, sjemena, goriva, strojeva, dijelova – rasli, pa bi ona realno trebala biti oko 300 eura po toni. Cijena je to koja daje nekakav prihod i gdje se mogu pokriti troškovi i krenuti u investiranje, s tim da ne vidimo da bi ona trebala izazvati neke financijske poremećaje u ukupnoj proizvodnji", istaknuo je Brlošić.

Kako trenutno stvari stoje, tržišna cijena je praktični upola manja od one koju priželjkuje. Već smo spomenuli da tržišna konstelacija ukazuje na to da će ratari i ove sezone ostati kratkih rukava, a krivca za to ne trebaju tražiti samo u niskoj cijeni otkupa.

Primjerice, nakon prošlogodišnje žetve najisplativije je bilo skladištiti pšenicu jer su tada cijene bile najniže, ali čak 98 posto poljoprivrednika u Hrvatskoj nema kapacitete za skladištenje. Da ih imaju, mogli bi ostvariti višu cijenu.

Srbija ima skladišne kapacitete za skoro cijeli godišnji urod te je vremenska arbitraža pristupačnija većem broju poljoprivrednika. Treba napomenuti i da većina pšenice u regiji spada u nižu, treću klasu koja postiže niže cijene, pa su otkupne cijene u Hrvatskoj i Srbiji većinom ispod europskog benchmarka.

Naš analitički tim kaže da tržišta zasad ne očekuju da će se sukob na Bliskom istoku značajnije preliti na više cijene pšenice kroz poremećaje u opskrbi mineralnim gnojivima, iako za očekivati je više cijene hrane u drugoj polovici godine, ali primarno kod kukuruza, a ne pšenice.

"U tom kontekstu, sve češće se spominju planovi za proširenje mlinskih kapaciteta i jačanje domaće prehrambene industrije. Međutim, realizacija takvih projekata je spora, a učinci će biti vidljivi tek u srednjem roku. Do tada poljoprivreda će ostati izložena istom obrascu: rekordne žetve, pad cijena i pritisak na profitabilnost proizvođača", zaključuju.