Slovenija i Hrvatska imaju najbolju industriju u regiji, Srbija, BiH i Makedonija zaostaju

Jedno od obilježja modernog doba je prelazak radnika iz sekundarnih djelatnosti, kao što su industrijska proizvodnja, građevinarstvo, i rudarstvo, u tercijarne, uslužne djelatnosti. Danas ne postoji razvijena država u kojoj ne dominiraju uslužne djelatnosti.

Čak i u Kini, neslužbenoj "tvornici svijeta", većina zaposlenih radi u tercijarnom sektoru. Dominacija usluga u zaposlenosti je još izraženija u SAD-u i Europi. Tek svaki peti zaposleni u SAD-u radi u industriji u širem smislu, a u samoj proizvodnji svaki deseti.

Proizvodna i izvozna sila Njemačka ima svako četvrtog radnika zaposlenog u široj industriji (sekundarni sektor), a ostatak u uslugama (tercijarni sektor). Poljoprivreda tj. primarni sektor su spali na tek par postotaka u najrazvijenijim državama. Pa ipak, materijalnih proizvoda ne nedostaje. Kako?

Glavni razlog je veliki rast produktivnosti koji se dogodio tijekom druge i treće industrijske revolucije. Zbog napretka u tehnologiji, proizvodnim metodama, upravljačkim procesima, podjeli rada, broju strojeva i znanju, sve manje i manje ljudi je bilo potrebno za proizvesti istu ili veću količinu proizvoda.

Jednostavan primjer je posao drvosječe. Radnik koji sjekirom sječe stabla će biti puno manje produktivan od radnika koji koristi motornu pilu, a najproduktivniji će biti radnik koji koristi stroj za sječu stabala.

Bloomberg

Ista logika uz blaže varijacije funkcionira u svim industrijama. Dodatno, neke industrije su same po sebi više produktivne u smislu ostvarene dodane vrijednosti rada. Strojevi i bolje osposobljeni radnici uvijek povećavaju produktivnost, ali u neke industrije su već došle do plafona.

Dodana vrijednost u industriji je ključna za razvoj

Zato se države jako razlikuju po pitanju vrste industrija koje u njima dominiraju. SAD proizvodi jako malo tekstila i odjeće jer je dodana vrijednost u toj industriji toliko mala da se ne može zaposlenima ponuditi ni približna razina primanja koju mogu ponuditi druge, produktivnije industrije. Iz toga razloga se tekstilna industrija odavno odselila iz SAD-a, u države poput Bangladeša i Indije.

Dugoročno su plaće u nekoj državi najviše određene rastom produktivnosti rada. Visokotehnološke industrije imaju visoku produktivnost i velik potencijal za rast, dok su nisko tehnološke ograničene.

Depositphotos

Uz to treba uzeti u obzir i svjetsku trgovinu, jer danas malo koja država može samostalno imati cijeli proizvodni lanac, od sirovina preko međuproizvoda do finalnih proizvoda. Kompanije iz različitih država sudjeluju u svakom dijelu proizvodnog lanca, a svaka kompanija povećava vrijednost sirovine i međuproizvoda kojeg koristi u proizvodnji vlastitih proizvoda.

Dodana vrijednost je jednostavan koncept koji predstavlja razliku između onoga što je proizvedeno i onoga što je uloženo u proizvodnji (sirovine, dijelovi, energija...). Jedan od načina na koji se kvaliteta industrije u nekoj državi može mjeriti je da se odredila kolika je ukupna dodana vrijednost proizvodnje u njoj, i to podijeli s brojem stanovnika.

Bizarna percepcija građana

Neke države se više oslanjaju na usluge a neke na proizvodnju. Hrvatska je donekle društveno opsjednuta uslugama, točnije turizmom, i jako velik broj građana smatra da skoro i da nema nikakve proizvodnje.

Milan ŠABIĆ/HINA

To je krivi društveni dojam, jer industrija u užem smislu (prerađivačka industrija) zapošljava više ljudi od turizma, ostvaruje veću dodanu vrijednost, više uplaćuje u državni i javne proračune, i u konačnici je važnija za ekonomski rast.

Činjenica je da turizam predstavlja jako veliki dio ekonomije Hrvatske, ali je bezrazložno medijski, politički i društveno favoriziran u odnosu na industriju. Stvoren je sasvim pogrešan dojam.

U nekim državama je problem suprotan. Srbija se regionalno smatra svojevrsnom industrijskom silom, iako objektivni pokazatelji sasvim opovrgavaju tu tvrdnju. Ipak, regionalno postoji jedna država koja je respektabilno industrijalizirana, a to je Slovenija.

BiH, Makedonija i Crna Gora su industrijskom smislu jedne od najmanje razvijenih dijelova Europe. Od država koje graniče s Adrija regijom, Mađarska i Rumunjska se mogu klasificirati kao umjereno industrijalizirane, manje od Slovenije ali više od Hrvatske.

Bugarska je manje industrijalizirana i od Slovenije i od Hrvatske, ali više od Srbije, BiH, Makedonije i Crne Gore. Albanija je najmanje industrijalizirana država, s iznimkom Crne Gore koja se potpuno orijentirala na usluge, tj. turizam.

Slovenija najbolja u regiji, nakon nje Hrvatska

Prema podacima Svjetske banke za 2021., Slovenija je ostvarila 5.562 dolara dodane vrijednosti u prerađivačkoj industriji (industrija u užem smislu, bez građevinarstva, rudarstva, vodoopskrbe i sl.). Time je daleko najviše industrijalizirana u Adrija regiji.

Bloomberg Mercury

Suprotno društvenom narativu, Hrvatska je druga po ostvarenoj dodatnoj vrijednosti u prerađivačkoj industriji (eng. manufacturing) 2021. godine, s 1.805 dolara po stanovniku. Zaostaje za susjednom Mađarskom (2.830 dolara po st.), i Rumunjskoj (2.092 dolara po st.).

Srbija industrijski jako zaostaje za Slovenijom, Mađarskom, Rumunjskom i Hrvatskom, a blago za Bugarskom. 2021. je ostvarila 925 dolara dodane vrijednosti u prerađivačkoj industriji po stanovniku.

BiH je po pitanju prerađivačke industrije sa samo 737 dolara po st., a još više Makedonija s 573 dolara po st. Crna Gora se odavno odlučila sasvim orijentirati na turizam, pa 290 dolara dodane vrijednosti u prerađivačkoj industriji po stanovniku ne čudi.

Što moramo napraviti da bi se priključili razvijenima

Iako je važnost industrije, posebice prerađivačke, pala zadnjih desetljeća, ona je još stup ekonomskog rasta. Manje ljudi radi u njoj nego nekada, ali dodana vrijednost koju ostvari se transferira kroz gospodarstvo.

Ne postoji ni jedna razvijena država na svijetu, osim mikro-država, koja ne ostvaruje visoku dodanu vrijednost prerađivačke industrije. Hrvatskih 1805 dolara je više nego u većini država u svijetu, ali još uvijek puno manje nego što po stanovniku ostvari Kina (3145 dolara), SAD (7020 dolara), Japan (7140 dolara), Njemačka (8483 dolara), ili pak Španjolska (2813 dolara).

Više je uzroka. Udio srednje i visoko tehnološki razvijene industrije u Hrvatskoj je jedan od najmanjih u EU, a one ostvaruju puno veću dodanu vrijednost u proizvodnji. Najveća prerađivačka industrija u Hrvatskoj je prehrambeno-prerađivačka, koja po svojoj prirodi ima nisku dodanu vrijednost.

Umjesto dosadašnje opsjednutosti turizmom, Hrvatska bi se trebala više fokusirati na privlačenje i stvaranje industrija s visokom dodanom vrijednosti. O tome će dugoročno ovisiti rast produktivnosti, a time rast plaća i općenito standarda.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar