Hrvatska vlada najavljuje bespovratne poticaje od ukupno 15 milijuna eura za izgradnju prvih javnih punionica za vodik. Ovaj potez dio je šire nacionalne strategije za vodik prema kojoj bi Hrvatska, između ostalog, do 2030. godine trebala proizvoditi 26,4 tisuće tona zelenog vodika.
U zemlji se već provode neki pilot-projekti: Ina razvija postrojenje za proizvodnju zelenog vodika u Rijeci, kapaciteta 1.500 tona godišnje, dok zagrebački ZET planira testirati autobuse na vodik u javnom prijevozu. Sve to u skladu je s direktivom EU-a kojom se želi povećati udio obnovljivog vodika u prometu te ubrzati dekarbonizacija sektora.
"Te dvije investicije karakteristične su jer još nijedna nije realizirana," kaže za Bloomberg Adria TV Frano Barbir, predsjednik Hrvatske udruge za vodik.
Čitaj više
Hrvatska i Slovenija imaju prve projekte za zeleni vodik iz Sjevernog Jadrana
Projekti u Dolini vodika usmjereni su na proizvodnju i pohranu zelenog vodika, s ciljem smanjenja emisija i povećanja energetske učinkovitosti.
07.10.2024
Prve tone energenta budućnosti iz Doline vodika Sjeverni Jadran već dogodine
Projekt se provodi u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji i usmjeren je na proizvodnju, skladištenje, distribuciju i uporabu zelenog vodika.
24.09.2024
Barbir: Čemu strategije i planovi kad umjesto vlaka na vodik izabiremo dizel?
Barbir ističe da je pruga za Split, koja je elektrificirana od Zagreba do Oštarija, idealna za korištenje vlakova na vodik.
31.07.2024
U 2030. Hrvatska bi trebala proizvoditi 26,4 tisuće tona zelenog vodika
Promet je jedan od najvažnijih segmenata u kojima bi Hrvatska mogla ostvariti prednosti uporabe zelenog vodika.
18.07.2024
Ina je dobila poticaje od države za izgradnju postrojenja za proizvodnju zelenog vodika u okviru rafinerije nafte Rijeka, jer im se inače ne proizvodnja ne bi isplatila, objašnjava Barbir. "Elektrolizator od 10 MW proizvodi svega dva posto njihovih potreba. Dakle, oni ulaze u tu investiciju s namjerom da mogu prodavati vodik kada se u Hrvatskoj otvori tržište kao što sada prodaju druga goriva."
S druge strane, dodaje, iluzorno je očekivati da će ZET ulagati u autobuse na vodik. "Oni su rekli da bi rado ulagali u autobuse na vodik, ali ne mogu ulagati u infrastrukturu. I to je glavni razlog zašto dosad nemamo nikakvih realiziranih projekata u vezi vodika u Hrvatskoj - potrebno je povezati proizvođače vodika, one koji će prodavati vodik i one koji će ga koristiti."
Poticaji su dobar iskorak
Barbir vjeruje kako su poticaji za izgradnju prvih punionica dobar iskorak koji bi mogao ubrzati implementaciju vodika u prometu, ali upozorava kako će nakon realizacije natječaja, do kraja 2026. ili sredine 2027. godine, još uvijek ostati problem proizvodnje i prodaje vodika, ali i pitanje tko će taj vodik kupovati.
"Potrebno je istovremeno raditi i na drugim aspektima proizvodnje i korištenja vodika," kaže.
"Kad je ministarstvo krenulo s ovim natječajem, zapravo su ustanovili kako nemaju pravilnik po kojem bi se punionice gradile. Na brzinu je napravljen pravilnik... Također smo napravili studiju plana primjene i razvoja hrvatske strategije," govori Barbir. "Strategija je samo jedan okvirni dokument koji daje smjernice, a taj plan daje više detalja o tome što bi sve trebalo još napraviti i koje još regulative treba donijeti."
Tamo gdje nema nacionalne direktive, kaže, može se koristiti regulativa EU, odnosno drugih zemalja koje su otišle dalje. "U Europi već postoji dvjestotinjak punionica za vodik, ali velika većina, ako ne sve, napravljene su s velikim potporama Europske unije kroz različite projekte."
Uzevši u obzir kašnjenja i probleme, pitali smo hoće li Hrvatska uspjeti do 2030. godine uspjeti ispuniti neke od ciljeva direktive EU, primjerice onaj o udjelu od barem 1 posto obnovljivog vodika u prometu.
"Naravno da kasnimo. Jedan posto izgleda možda malo, ali kad se to pretvori u količine, to je 2.370 tona godišnje, a da bi se to započelo, potrebno je i više od ovih šest punionica. Hrvatska ima u planu još pet punionica kroz drugi program kohezije," odgovara Barbir. "Ali, također je potrebno imati i korisnike... Nama će trebati nekih 10.000 automobila, barem pedeset autobusa i 200 kamiona."
"Nedavno sam saznao podatak podatak... da imamo šest automobila na vodik. Ja sam iznenađen da u Hrvatskoj imamo uopće ijedan automobil na vodik jer se oni nemaju gdje puniti. Ja bih ga prvi kupio kad bih ga imao gdje puniti. Ali ne gradimo te punionice za tih šest automobila, već za ovih 10.000 koje bismo trebali imati do 2030. godine."
Ipak, Barbir kaže da je usprkos svim kašnjenjima optimističan: "Ide sporije nego što smo očekivali, ali s obzirom na probleme usklađenja proizvodnje punionica i korisnika, nije ni čudno. Sporo je vjerojatno išlo i u drugim zemljama koje su otišle ispred nas, ali nadam se da će ovo biti jedan snažan poticaj."
Dodaje kako postoji velik interes i kod poduzetnika koji grade solarne elektrane. "Oni uvijek pitaju kako bi mogli proizvoditi vodik, a ja im odgovaram da nije problem proizvoditi vodik, nego je problem kome ga prodavati. Ako bi se napravile punionice, riješili bismo barem jedan korak na putu ka primjeni vodika."
--Cijeli razgovor pogledajte u videu.
.webp){kind=icon}
Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...