U 2030. Hrvatska bi trebala proizvoditi 26,4 tisuće tona zelenog vodika

Prema studiji razvoja i primjene hrvatske strategije za vodik do 2050. godine, koju je izradio Ekonerg – institut za energetiku i zaštitu okoliša iz Zagreba za naručitelja Agenciju za ugljikovodike (AZU), Hrvatska bi u 2030. godini trebala imati ukupnu proizvodnju i potrošnju obnovljivog vodika od 26,4 tisuće tona.

Ta bi količina zatim do 2040. godine trebala narasti na 97,1 tisuću tona te onda u 2050. godini na 243,2 tisuće tona.

Tako barem predviđa scenarij studije Ekonerga izrađene u suradnji s njemačkom energetskom konzultantskom kućom LBST. Na studiji je radilo još nekoliko partnera, a među njima i predsjednik Hrvatske udruge za vodik Frano Barbir.

U slučaju takvog razvoja situacije, Hrvatska bi u 2030. smanjila ukupnu nacionalnu emisiju ugljičnog dioksida (CO₂) za 0,9 posto, zatim u 2040. za 3,6 posto te 9,8 posto u 2050. u odnosu na stanje iz 2021. godine.

Znamo da je prije dvije godine Hrvatska usvojila Strategiju za vodik do 2050. godine, a studija definira ciljeve, mjere i dinamiku svoje provedbe. Time se donosi i podloga za ispunjavanje obveza prema europskoj Direktivi o promicanju energije iz obnovljivih izvora (RED III) usvojenoj u listopadu prošle godine.

"Studija plana razvoja i primjene hrvatske strategije za vodik do 2050. godine polazi od utvrđivanja postojećeg energetskog sustava  Hrvatske i mogućnosti njegove tranzicije u ugljično neutralno gospodarstvo. Istražene su mogućnosti i tehnologije primjene vrijednosnog lanca vodika, njegove proizvodnje, skladištenja, transporta, distribucije i korištenja. Studija također predlaže jasne smjernice i vremenski okvir provedbe vodikove strategije te potrebnu organizaciju ključnih dionika: državne uprave, državnih institucija, gospodarskih subjekata, financijskih institucija, znanstvenih i istraživačkih organizacija, strukovnih udruga, nevladinih organizacija i promotora vodikovih projekata", navode iz AZU-a.

U 2021. godini ukupna potrošnja vodika u Hrvatskoj iznosila je oko 70 tisuća tona, no taj se vodik proizvodio iz fosilnih goriva. U skladu s ciljevima europske direktive, taj bi vodik u 2030. trebalo zamijeniti obnovljivim vodikom, što bi u slučaju Hrvatske značilo količinu od barem 25,5 tisuća tona.

Studija pokazuje da Hrvatska ima potencijal razvoja zelenog vodikovog gospodarstva.

"Prostrana obala zemlje i pristup dubokovodnim lukama čine Hrvatsku održivim središtem za uvoz i izvoz vodika. Hrvatska ima veliki potencijal za iskorištavanje sunčeve energije i energije vjetra, a bogata je i vodnim resursima pa su uvjeti za proizvodnju zelenog vodika povoljni. Analiza pokazuje mogućnost izgradnje 510 megavata (MW) elektrolizatora do 2030. godine s porastom na preko 4500 MW instaliranih kapaciteta elektrolizatora u 2050. godini, za što je potrebno osigurati dodatne obnovljive izvore  energije", zaključci su studije.

Predsjednik uprave AZU-a Marijan Krpan na predstavljanju studije | AZU

Također, ističe se da je jedan od najvažnijih aspekata primjene vodikove strategije razvoj infrastrukture za iskorištavanje vodika. Tako se planira uspostava mreže vodikovih punionica u ključnim urbanim centrima i duž ključnih prometnih koridora.

Studija procjenjuje da je potrebno izraditi 16 vodikovih punionica do 2030. koje moraju omogućiti punjenje autobusa i teških kamiona. U toj godini planira se potrošnja 4,9 tisuća tona obnovljivog vodika u prometu, primarno za pogon autobusa javnog prijevoza i za teški teretni prijevoz. Vizija je da u naredna dva desetljeća, do 2050. godine, potrošnja zelenog vodika u prometu dođe do više od 130 tisuća tona godišnje.

Vodik ima i značajan potencijal skladištenja obnovljive energije, pa će njegova uloga biti važna i u smislu energetske sigurnosti, odnosno uravnoteženja energetskih sustava.

Studija u svrhu poticanja primjene vodikovih tehnologija predlaže i brojne poticaje kao što su subvencije za kupnju vozila na vodik te ulaganje u istraživanje i razvoj.

"Potrebno je razmotriti i financijske poticaje koje uključuju porezne olakšice za tvrtke koje implementiraju vodikove tehnologije u svoje procese čime se dodatno stimulira prelazak na zelenije opcije. U Hrvatskoj se trenutačno provode ukupno 32 projekta vezana za vodik. Projekti su u različitim fazama zrelosti. Od velikog je značenja za budućnost idući korak, kombiniranje samostalnih tehnoloških projekata s većim pilot projektima koji se mogu dalje razvijati u samoodržive vodikove ekosustave kao što su vodikova čvorišta ili vodikove doline", navodi se u studiji.

Posebno je pitanje regulatorni okvir u kojemu su potrebne prilagodbe.

Paket mjera Europske unije (EU) 'Spremni za 55' je najsveobuhvatniji skup prijedloga koje je Europska komisija predstavila u području klime i energetike, a uključuje različite EU-ove direktive i uredbe te pripremu novog prijedloga plinskog paketa koji je u fazi rasprave prije očekivanog usvajanja.

"Iako je hrvatsko zakonodavstvo već uvelike usklađeno s propisima EU-a, nužne su određene revizije postojećih zakona i podzakonskih akata kako bi se osigurala potpuna usklađenost s direktivama i propisima iz paketa. Takve će prilagodbe omogućiti učinkovitu integraciju obnovljivog vodika u različite sektore, uključujući promet i industriju. Smjernice za strukturiranje regulatornog okvira prvenstveno su usmjerene na područje energetskog zakonodavstva i prometa", poručuje se.

Na temelju analiza provedenih u okviru studije sektor prometa nudi najpogodnije preduvjete za pokretanje pilot-projekata vodika u Hrvatskoj. U najranijoj fazi razvoja tržišta vodika može se očekivati da će među prvim usvojiteljima vodikove tehnologije biti javni gradski prijevoz u najvećim urbanim središtima – Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar