.webp){kind=icon}
Projekt Doline vodika Sjeverni Jadran i razvoj inovativnog projekta Looper za proizvodnju vodika termolizom glavne su značajke razvoja uporabe tehnologije zelenog vodika u Hrvatskoj koja, prema nacionalnoj strategiji za vodik do 2050. godine usvojenoj prije godinu i pol, ima ambiciju do te godine ostvariti udio vodika u ukupnoj potrošnji energije od 11 posto u odnosu na startnih nula posto.
Dolina vodika Sjeverni Jadran transnacionalni je projekt koji uključuje Hrvatsku, Sloveniju i talijansku regiju Friuli Venezia Giulia, a cilj je razvijati pilot-projekte za proizvodnju preko pet tisuća tona obnovljivog vodika godišnje te se baviti njegovim skladištenjem, distribucijom i uporabom za dekarbonizaciju industrijskih sektora kao što je proizvodnja čelika ili cementa, te za održivi transport.
Ideja je u konačnici omogućiti nastajanje tržišta zelenog vodika kao energenta budućnosti.
Čitaj više
Ulagači i EK biju boj oko nove regulative za proizvodnju vodika iz amonijaka
Tvrtke tvrde da će novi propisi zakočiti razvoj proizvodnje čistog goriva.
19.09.2023
Dolina vodika dobila 25 milijuna eura, projekti kreću 1. rujna
Provedba projekta usmjerena je na uspostavu Doline vodika, a provodit će se od 1. rujna 2023. i trajati 72 mjeseca.
03.08.2023
Europa mora osigurati dovoljno sirovina za proizvodnju vodika
Europa mora hitno riješiti problem ako želi da bude pristupačna alternativa fosilnim gorivima.
06.06.2023
Bez vodika nema energetske budućnosti, a Hrvatska tu ne stoji loše
U Hrvatskoj se provode i planiraju vrlo zanimljivi projekti vezani uz vodik.
16.06.2023
Danica Maljković, voditeljica grupacije za vodik pri Udruženju energetike Hrvatske gospodarske komore (HGK) ističe kako je sudjelovanje Hrvatske u projektu Doline vodika Sjeverni Jadran iznimno važno jer stvara okružje u kojem se mogu razvijati budući projekti.
Predviđeno je da projekt traje šest godina od 1. rujna ove godine i obuhvati 17 pilot-projekata na uključenim područjima. U konzorciju za njegovu implementaciju je 37 partnera iz sve tri zemlje.
"Osnovna ideja svih projekata dolina vodika, a njih već postoji nekoliko u Europskoj uniji (EU) i svijetu, je da se stvori potrebna infrastruktura i povežu svi dionici u lancu vrijednosti kako bi se omogućio razvoj sektora. Kroz doline se spajaju proizvođači, transportni sustavi i potrošači vodika, i u tom smislu je početak ove prve doline vodika u Hrvatskoj, koja je uz to i prva prekogranična dolina vodika uopće, iznimno važan i stvara okružje u kojem se budući projekti mogu razvijati. Kao ilustracija, dolina vodika bi trebala stvoriti sustav u kojem bi javni prijevoznik u, primjerice, Rijeci imao mogućnosti nabave vodika za svoje vodikove autobuse pri prihvatljivoj cijeni u jasno definiranom lancu dobave", pojašnjava u razgovoru za Bloomberg Adriju Maljković koja je također glavna izvršna direktorica Indeloopa, tvrtke u sastavu DOK-ING grupe, koji radi na razvoju projekata čiste energije i konkretno vodika.
Indeloop razvija projekt Looper, a riječ je o inovaciji za proizvodnju vodika iz otpadnih materijala, ističe Maljković.
"Za razliku od proizvodnje vodika elektrolizom gdje se koristi električna energija kako bi se razgradila molekula vode na vodik i kisik, u Looperu se koristi proces termolize u kojem se koristi toplinska energija kako bi razgradili molekulu ugljikovodika na ugljik i vodik. Ugljik ostaje 'zarobljen' u pepelu koji je nusproizvod procesa i koji se također može korisno iskoristiti poštujući načela kružne ekonomije, primjerice u građevinskoj industriji ili u proizvodnji raznih proizvoda kao sirovina. Vodik se u plinovitoj fazi na kraju procesa u Looperu izdvaja i kao takav se može dalje koristiti kao sirovina za proizvodnju drugih proizvoda ili za proizvodnju energije bez štetnih emisija. Trenutačno smo u fazi prije demonstracije te smo u intenzivnim pregovorima s potencijalnim investitorima i partnerima koji su zainteresirani za zajednički poslovni nastup s ovom tehnologijom na svjetskom tržištu", kazala je Maljković.
Kako napominje, u Indeloopu vjeruju kako tehnologija Loopera može imati značajan utjecaj u proizvodnji vodika u EU, ali i globalno.
Bloomberg Mercury
"Naše je viđenje da tehnologija Loopera može imati značajan utjecaj u proizvodnji vodika u EU i globalno jer se za proizvodnju koristi materijal koji inače predstavlja problem, kojeg ima u velikim količinama i čiji nastanak samo raste, a to je organski otpad koji je otpad od nereciklabilne plastike, mulja s pročistača otpadnih voda, pa sve do tekstila i mješanog komunalnog otpada. Jednako tako, za proizvodnju vodika se ne koristi vrijedna električna energija i izbjegava se potencijalna distorzija tržišta električne energije i utjecaj na cijene", ističe Maljković.
No, kako stoji stvar s potencijalnim ulagačima u sektor zelenog vodika?
Po riječima Maljković, većina interesa dolazi od industrija koje imaju potrebe za vodikom, a pozitivan je razvoj događaja i osnivanje takozvane vodikove banke u okviru EU-a
"S obzirom da je krajem kolovoza utemeljena Europska vodikova banka ne bi bilo korektno reći da se na razini EU-a ne radi na stvaranju financijskih ustanova, bilo banaka, ili kroz projekte, koje su usmjerene na financiranje vodikovih tehnologija. Doduše, one su u začecima, ali rast je brz i vjerujemo da će u bliskoj budućnosti biti više opcija za financiranje i da će najbolji projekti zasigurno naći način da ugledaju svjetlo dana“, kaže Maljković.
Dodaje i da definitivno raste ulagački interes u industriji.
"Za sada većina interesa dolazi od strane industrije koja ima potrebe za vodikom, što prati energetski sektor. Interes definitivno raste i vjerujem da ćemo uskoro opet pričati pri predstavljanju prvog komercijalnog elektrolizatora ili projekta kao što je Looper. Period ispred svih dionika u EU-u je zanimljiv jer u principu svjedočimo stvaranju nove energetske paradigme i na neki način se ponovno miješaju karte u energetskom sektoru na način da će one zemlje koje su bogate obnovljivim izvorima energije ili dobro gospodare svojim resursima imati veliku šansu postati, ako već nisu, značajan energetski faktor. Ono što mi u DOK-ING-u i u Grupaciji za vodik pri HGK prepoznajemo je značajna prilika za hrvatsku industriju koju ne želimo propustiti", poručuje Maljković.
Tako ističe da osim navedenih projekata postoji zamjetan broj inicijativa u nekom stupnju razvoja, a osim vezanosti za industrije koje koriste vodik u proizvodnim procesima riječ je i o alternativnim tehnologijama u gradskom i prigradskom javnom prijevozu za što su zainteresirane lokalne prijevozničke tvrtke.
Isječak iz video simulacije procesa termolize/Indeloop
"Dodatno, interes za vodik je sve veći i među developerima obnovljivih izvora energije koji budno prate regulativu i razvoj sektora vodika u EU", kaže Maljković.
Što se regulative tiče, dobro je da Hrvatska već ima strategiju vodika, no s obzirom na dinamiku promjena na europskoj razini bit će potrebno nadopuniti i hrvatsku strategiju.
"Regulatorni zahvati u Hrvatskoj prate regulatorne zahvate u EU, posebno smjernice koje proizlaze iz 'Fit for 55' i RePowerEU programa. Od prije neki dan imamo i potvrdu Europskog parlamenta prijedloga nove Direktive o obnovljivim izvorima energije koja adresira vodikova goriva. Strategija je objavljena vremenski ranije od prije spomenutih komunikacija i direktiva EU-a, tako da će u tom smislu hrvatski okvir trebati osvježiti, ali istovremeno treba reći da strategija za vodik daje dobar temelj za razvoj vodikove ekonomije u Hrvatskoj. U tom smislu pratimo europske trendove jer treba napomenuti da još uvijek sve EU zemlje nisu objavile svoje strategije za vodik", pojašnjava Maljković.
Prema postojećoj strategiji, Hrvatska želi do 2030. s nule kapacitet postojećih elektrolizatora dovesti do 70 megavata, a onda do 2050. do 2.750 megavata. Broj punionica vodika bi s nule do 2030. došao do 15, a onda u idućih 20 godina popeo se na 100. Konačno, udio zelenog vodika u ukupnoj potrošnji energije bi do kraja ovog desetljeća bio 0,2 posto i onda rastao prema 11 posto do 2050. godine.
EU želi imati 20 milijuna tona zelenog vodika na kraju ovoga desetljeća
A koji su to sektori koji u konačnici mogu najviše profitirati od zelenog vodika?
"Prvi fokus je u takozvanim energetski intenzivnim sektorima. To su cementna, čelična, kemijska, naftna i slične industrije. Primjerice, najveći potrošač i proizvođač vodika u Hrvatskoj je kutinska Petrokemija koja vodik koristi kao sirovinu, odnosno kemikaliju, za proizvodnju gnojiva. Također, tu je sigurno sektor prometa, posebno transporta tereta, dok je fokus na putnički promet manji i u njemu se za sada još uvijek prednost daje elektrifikaciji. U sektoru prometa treba posebno napomenuti i pomorski promet koji je za Hrvatsku bitan. Na kraju je tu, naravno, i energetski sektor u kojemu se vodik razmatra kao skladište energije ili kao kapacitet za uravnoteženje elektroenergetskog sustava", zaključuje Maljković.
Planovi investicija u zeleni vodik sve su u većem zamahu na razini EU-a, pa je tako jedan od najvećih plinovodna veza za zeleni vodik između Barcelone i Marseillea. EU želi do 2030. proizvoditi 10 milijuna tona zelenog vodika godišnje i isto toliko uvoziti.
