Revolt poljoprivrednika prijeti superizbornoj godini diljem svijeta. Poljoprivrednici u Francuskoj blokirali su ovog tjedna autocestu koja vodi u Pariz, a njihova lista žalbi je dugačka: nagli troškovi, povećanje birokracije, novi i stroži propisi Europske unije u Zelenom dogovoru i uvoz koji razvodnjava njihova tržišta.
Posljednjih mjeseci štrajkovi poljoprivrednika pogodili su Njemačku, Italiju, Španjolsku, Švicarsku, Indiju i mnoge druge zemlje. Ono što zabrinjava je širina i potencijalni utjecaj u godini pojačanog političkog rizika zbog izbora u EU, Indiji, SAD-u i još desetinama mjesta.
Zelena tranzicija preko leđa poljoprivrede
Poljoprivrednici u Njemačkoj žale se na planove za niže subvencije za gorivo. U Nizozemskoj su to planovi za suzbijanje zagađenja dušikom. Štrajkovima su se početkom veljače priključili i poljski poljoprivrednici, jer su uznemireni zbog, kako kažu, nekontroliranog priljeva ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda.
I dok se prosvjedi šire njivama u Indiji i Sjedinjenim Državama, globalno gledano, problemi na koje se poljoprivrednici žale ostaju isti. Sve se svodi na vrtoglav rast troškova proizvodnje i administrativni teret, sve strože zakonodavstvo i konkurenciju koju čine zemlje udaljene nekoliko tisuća kilometara od Europe. Njihove cijene su niže, a uvjeti uzgajanja ni približno strogo kontrolirani kao što je slučaj u Europskoj uniji.
"Ono što svi poljoprivrednici žele je da ih Vlade čuju, razumiju i da vide da se njihov rad i napori prepoznaju, priznaju i poštuju", kaže za Bloomberg Adria Connect novinarka Bloomberga koja prati europske štrajkove farmera, Lyubov Pronina.
Subvencije nisu dovoljne
Ako pogledamo statistiku, europski poljoprivrednici uživali su rekordni prihod posljednjih nekoliko godina. Bilo je i brojnih subvencija, ali poljoprivrednici ističu da su troškovi proizvodnje značajno skočili.
Za kilogram rajčice koja košta pet eura u trgovini u Francuskoj, zarada uzgajivača iznosi samo 70 centi. Pad cijena poljoprivrednih sirovina vidljiv je i na burzama - ali ne toliko na policama u supermarketima.
"Europski poljoprivrednici dobivaju veliku financijsku podršku kroz EU budžet, ali to nije dovoljno za financiranje vrlo ambicioznog plana zelene tranzicije na kojem Europska unija radi kako bi postigla nulte emisije do 2025. godine. Novac koji daju poljoprivrednicima jednostavno nije dovoljan, a to priznaje i Europska komisija", kaže Pronina.
Revolt poljoprivrednika, glas desničarima
Poljoprivrednici čine samo četiri posto radne snage u Europskoj uniji, a poljoprivreda čini manje od dva posto BDP-a. Usprkos tome, oni uživaju masovnu podršku javnosti. Primjera radi, nezadovoljstvo poljoprivrednika u Nizozemskoj igralo je ulogu u iznenađujućoj pobjedi Geerta Wildersa na izborima u studenom.
Očekuje se da će na predstojećim izborima za EU parlament, euroskeptične i desničarske stranke biti na vrhu u najmanje 19 zemalja Europske unije.
"Iako su poljoprivrednici mali dio stanovništva, kada gledate stotine traktora koji tjednima blokiraju autoceste širom Europe, oni postaju vrlo vidljivi. Ljudi podržavaju poljoprivrednike, jer poljoprivrednici kažu: ''Nema poljoprivrednika, nema hrane, nema budućnosti''. To čuju ljudi, a čuju i političari i zbog toga već vidimo mjere, koje nisu dovoljno brze, ali se na njima radi kako bi se poljoprivrednici umirili", zaključuje Pronina.
-- Je su li Europa i njezini poljoprivrednici primorani birati manje zlo između poljoprivredne krize sada i krize koja neupitno dolazi s klimatskim promjenama, detaljnije u razgovoru u videu.