.webp){kind=icon}
Poljoprivreda je danas uvelike digitalizirana, zahvaljujući između ostaloga i silnim milijardama dolara ili eura koje u njezin razvoj ulažu najveća svjetska gospodarstva poput Sjedinjenih Američkih Država (SAD) ili Europske unije (EU). Korištenje senzora, bespilotnih letjelica, samovozećih traktora i kombajna revolucionizira poljoprivrednu održivost kroz poboljšane prinose usjeva, manje troškove i veću zaradu poljoprivrednika.
Istovremeno, digitalizacija poljoprivrede smanjuje upotrebu štetnih kemijskih zagađivača poput pesticida, ali i golemu potrošnju vode. Konkretno, 70 posto svjetske potrošnje vode opada upravo na navodnjavanje u poljoprivredi. Mate Knezović, COO možda i najpoznatijeg hrvatskog proizvođača poljoprivrednog softvera, tvrtke Agrivi, za Bloomberg Adria TV objašnjava nam koliko će digitalizacija značiti za prehranjivanje stanovništva.
Na području Europske unije poljoprivredom se bavi 10 milijuna ljudi. Koliko su danas tehnologija i umjetna inteligencija prisutne u poljoprivredi?
Čitaj više
Bogatim zemljama slijedi preporuka o smanjenju konzumacije mesa
Prosječan Amerikanac konzumira 127, a Demokratski Kongoanac tek tri kilograma mesa godišnje.
27.11.2023
Cijene poljoprivrednih proizvoda rasle 8,4 posto
Zabilježen je rast cijena stoke, peradi i stočnih proizvoda za 23,4 posto, dok su cijene biljnih proizvoda pale 4,5 posto.
10.11.2023
Postaje li hrana novo oružje?
Slanje viškova američkih usjeva u Europu, bilo da je riječ o prodaji bilo o besplatnoj pomoći, pokazalo se niskorizičnim načinom za učvršćivanje odnosa.
13.11.2023
Klimatske promjene i inflacija sve više povezani
Mladi više brinu o inflaciji, cijenama hrane i stanova, nego o klimatskim promjenama.
08.11.2023
Ovih 10 milijuna poljoprivrednika u Europi bih razdvojio na dva segmenta. 98 posto je onih malih poljoprivrednika koji prehranjuju pola poljoprivrednih dobara, a dva posto su veliki korporativni poljoprivredni konglomerati. Normalno da ovi veliki imaju puno više sredstava i da su oni puno napredniji u tom procesu digitalizacije i primjeni novih tehnologija spram ovih manjih poljoprivrednika. Ako govorimo o nekim brojkama, istraživanje McKinseyja kaže da su dva segmenta u digitalizaciji. Jedno je u softverskom djelu, a drugo je u ovom hardverskom dijelu. Pametni traktori, primjerice. U softverskom dijelu Europa stoji na nekih 27 posto poljoprivrednika od ovih 10 milijuna da ima neki vid digitalizacije. Ako usporedimo to s Hrvatskom, Hrvatska je tu na nekih šest do sedam posto. To su sve procjene, ali može se vidjeti jasno određeni zaostatak.
Dajte nam neki primjer. Što danas radi čovjek, a za recimo pet godina će raditi stroj?
Kada se priča o autonomnim vozilima koja će voziti taksi po gradu, u poljoprivredi to već postoji. Postoji već neko određeno vrijeme, ali takve primjere vidimo u SAD-u koji je uvijek ispred ostatka svijeta. Tako da, ja bih rekao da je primarni problem nedostatak ljudske radne snage. Postojat će određena mehanizacija koja će jednostavno zamijeniti, odnosno bit će primorana zamijeniti ljudski rad. U mehanizaciji, u određenim nekim radnim aktivnostima postojat će strojevi koji će jednostavno obavljati funkciju koju danas obavlja čovjek.
Gdje je danas najveći prostor za tehnološke inovacije u poljoprivredi u smislu optimizacije procesa, uštede na troškovima?
Jedan veliki generator digitalizacije općenito u poljoprivredi je podatak da do 2030. godine, koja nije tako daleko, mi ćemo po nekim procjenama morati proizvoditi 60 posto više hrane nego što proizvodimo danas u svijetu da bismo mogli prehraniti čovječanstvo. Morate znati i da se resursi, dakle zemlja u poljoprivredi, smanjuje ili je trošite. Da biste mogli prehraniti čovječanstvo, morat ćete ubrzano raditi digitalizaciju. Od pametne poljoprivrede i nekih hardverskih rješenja, pa u konačnici do pametnih UI stvari koje sve pomažu poljoprivredniku da bi on mogao donositi bolje odluke, kako navodnjavati, kako raditi određenu zaštitu, da bi na taj način smanjivao trošak, a u konačnici da imamo veći prinos, jer prinos je taj koji je zbog koga svi radimo u poljoprivredi i zbog čega prehranjujemo čovječanstvo.
Naišao sam na podatak da se 70 posto ukupne svjetske potrošnje vode koristi za navodnjavanje u poljoprivredi. To ne zvuči baš održivo?
Točno. Poljoprivreda je jedna od grana industrije koja je najveći potrošač vode u svijetu. Kad bismo usporedili poljoprivredu i ono što mi koristimo za piće i tuširanje, nemoguće je usporediti. Dugoročno gledajući, hoće li to biti održivo, ovisi o izvorima vode, o metodologijama i načinima samog navodnjavanja. Postoji jako puno novih tehnologija koje sama primjena navodnjavanja (kap po kap, navodnjavanje u krugovima, navodnjavanje u valovima)… Postoji jako puno tehnoloških rješenja koje smanjuju tu potrošnju vode, a donose vam isti ili bolji rezultat u tom segmentu. Ali imate određene situacije da u određenim dijelovima svijeta se uopće ne navodnjava. Primjer je u Hrvatskoj gdje vi u Slavoniji imate na međi tri rijeke Dravu, Dunav i dolje Savu. I onda nas pitaju iz Kalifornije ili Izraela "pa vi ste savršeno područje gdje ne morate ni imati sustav navodnjavanja, sami možete navodnjavati". A onda imate Izrael ili Kaliforniju gdje ta prekomjerna potrošnja vode zaista nije održiva.
Koji je idući korak prema nekakvoj globalnoj održivosti proizvodnje hrane?
Ja bih svakako rekao da je taj proces digitalizacije ili unaprjeđenja novih tehnologija. Drugi segment je u promjeni obrade načina samog određivanja poljoprivrede gdje postoji i regenerativna poljoprivreda. Metodologije koje čuvaju tlo i omogućuju nam da dugi niz godina možemo imati usjeve i prinose koji su dostatni za čovječanstvo.
Cijene hrane globalno padaju već neko vrijeme. Vidite nastavak tog trenda u idućoj godini?
Prognozirati cijenu hrane je kao imati kristalnu kuglu. Zašto? Zato što je to jedna industrija u kojoj danas sja sunce, a sutra pada kiša. Klimatske promjene i geopolitika danas također jako utječu na cijenu. Tako da, hoće li cijene hrane rasti ili će padati, to je stvarno nemoguće za predvidjeti.
