Cijena nafte: Je li 100 dolara po barelu realna slika potražnje?

Nakon posljednje najave da će lideri OPEC±a nastaviti sa smanjenom proizvodnjom i izvozom nafte, cijene su porasle za četvrtinu, ali pitanje koje je ovih dana najveća dilema tržišta ostaje – hoće li cijena barela probiti psihološku granicu od 100 dolara? U razgovoru za Bloomberg Adria Connect, generalni tajnik Udruženja naftnih kompanija Srbije Tomislav Mićović ocjenjuje da je i ovaj skok cijene, kao i prethodni, mahom špekulativne prirode te da će se prosječna cijena poslije izvjesnog vremena vratiti na razinu između 80 i 85 dolara za barel.

Na tržištu suprotstavljene prognoze

Cijena nafte je od kraja lipnja porasla za više od četvrtine, a zabilježen je i najveći kvartalni rast od ožujka 2022. pokrenut ograničenom proizvodnjom i izvozom lidera OPEC±a, Saudijske Arabije i Rusije. Na to su se nakalemile i prognoze o rastu potražnje u dvije najveće svjetske ekonomije, SAD-u i Kini. Porast je ponovno pokrenuo razgovore o mogućnosti dostizanja cijene sirove nafte od 100 dolara po barelu.

Goldman Sachs očekuje da će se cijena nafte normalizirati na 100 dolara te je svoju 12-mjesečnu prognozu za Brent pomaknuo na 100 dolara s prethodno projiciranih 93.

"Mislim da će ići i više od 100 dolara. Sada svjedočimo ponavljanju povijesti iz 2000. godina, kompanije koje se bave ekstrakcijom i proizvodnjom konsolidiraju se, operateri sada ulažu u ponudu jer je dosad bilo malo investicija u tom dijelu sektora, i to će rezultirati višom krajnjom cijenom. To će nagore potiskivati cijene sirovina u naredne dvije, tri ili četiri godine", kaže za Bloomberg suosnivač Kimmeridge Energyja Ben Dell.

Analitičarka Amrita Sen, s druge strane, troznamenkastu cijenu vidi samo na kratke staze, ali dugoročno – oko 90 dolara.

"Mnogi hedge fondovi su zbog makroekonomskih uvjeta nedovoljno pozicionirani u sektoru sirove nafte, a sada vidimo priljev pasivnih ulaganja u taj sektor i mislim da ta kombinacija u narednih nekoliko tjedana cijenu može gurnuti do 100 dolara, ali dugoročno prosječnu cijenu ne vidimo na toj razini", kaže Sen.

Mnogi ukazuju na to da su cijene nafte u prvoj polovici godine formirale očekivanja kada je riječ o slaboj potražnji iz Kine, te da se nakon uzastopnih smanjenja proizvodnje fokus vratio na stanje ponude. Unatoč tome, Mićović ukazuje na to da tako suprotstavljena mišljenja potječu upravo od špekulativne prirode tog skoka cijena, koji generira trgovina, prije nego realno stanje ponude i potražnje.

"Tome smo svjedočili početkom godine, kada je ministar energetike Saudijske Arabije rekao da će odluke OPEC±a zapravo najviše zaboljeti one koji trguju na kratke staze, odnosno one koji špekulativno kupuju ili prodaju robu kako bi zaradili na promjeni cijena. Vjerujem da je upravo to pokretač jer naprosto ne postoji realna potreba za tim. Postoji potražnja, ali ne u toj mjeri da bi se mogla održati u dužem razdoblju. Ta cijena od oko 90 dolara po barelu samo je privremena, dok se ne svede na onu razinu od 80 do 85 dolara po barelu, što je realno", kaže Mićović.

Zemlje izvan OPEC±a vide svoju priliku

Ima i drugih mišljenja. Citigroup ukazuje na to da bi ponuda zemalja izvan OPEC±a mogla nadomjestiti manji izvoz iz Saudijske Arabije, pa bi zemlje poput Kanade, Brazila, Argentine, Gvajane i Norveške trebale povećati dnevnu proizvodnju za 1,8 milijuna barela i još milijun barela dnevno naredne godine, povrh najavljene veće proizvodnje iz SAD-a. Njihov je zaključak da se cijena od 100 dolara može zadržati kraće razdoblje, ali da čak ni cijena od 90 dolara nije održiva.

U razgovoru za Bloomberg Adria Connect, Mićović, kaže da zemlje izvan OPEC±a teško mogu nadoknaditi rupu koja se na tržištu otvara smanjenjem proizvodnje iz Saudijske Arabije i Rusije.

"Svi će se truditi zauzeti to mjesto, ali s druge strane imate i neke zemlje OPEC±a koje ne mogu ispuniti ni svoje sadašnje kvote proizvodnje. Ponuda nije špekulativna kategorija i ona se relativno sporo mijenja u odnosu na potražnju koja može buknuti iz špekulativnih razloga. Tako da će se sigurno osjetiti i već se sada osjeća to što drugi pokušavaju zauzeti mjesto tim nedostajućim barelima, ali to ipak neće biti tako značajan utjecaj kao što bi mogao biti utjecaj smanjenja proizvodnje od Rusije i Saudijske Arabije", smatra Mićović.

No ako špekulacija ostaje vodilja cijena nafte, izjave saudijskih službenika ukazuju na to da bi Rijad mogao istrajati u smanjenjima proizvodnje dok ne dođe do točke u kojoj realna ponuda i potražnja formiraju cijenu, što bi moglo podrazumijevati smanjenje koje će se nastaviti i kroz 2024. godinu.

"Mi gledamo ponudu i potražnju. Ako postoji manjak u ponudi, naša uloga u OPEC±u je da to nadoknadimo. Ako postoji višak ponude, naša uloga je da to izniveliramo radi stabilnosti tržišta", izjavio je prije nekoliko dana saudijski prijestolonasljednih Mohammed bin Salman.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar