Koliko je Hrvatska daleko od zatvaranja rodnog jaza u biznisu?

Unatoč ukupnom rastu plaća u Hrvatskoj, razlika u primanjima između žena i muškaraca i dalje je postojana. Podaci pokazuju da žene u prosjeku zarađuju oko sedam posto manje za obavljanje istog posla, dok se ukupni rodni jaz, prema metodologiji Eurostata, kreće na oko 12 posto.

Istovremeno, u upravljačkim strukturama najvećih hrvatskih kompanija žene čine tek oko četvrtine članova. O tome gdje leže korijeni te nejednakosti i što donosi budućnost, za Bloomberg Adria TV govorila je Ivana Matić, osnivačica mreže Women in Adria.

Industrija, predrasude i pregovori

Prema riječima Matić, tri su ključna faktora koja utječu na razliku u plaćama. Prvi je izbor industrije, budući da se žene češće zapošljavaju u sektorima s prosječno nižim plaćama, poput obrazovanja ili socijalnih usluga. Ipak, postoje i iznimke koje ruše stereotipe. "Postoje djelatnosti gdje su žene više plaćene, poput građevine, gdje rade na kompleksnijim poslovima. Također, u sektoru logistike i nabave, koji je većinski muška djelatnost, sve je više žena na vodećim pozicijama", istaknula je Matić.

Drugi značajan faktor su predrasude poslodavaca, koji često polaze od pretpostavke da će žena biti ta koja će koristiti veći dio rodiljnog dopusta i češće izostajati s posla zbog bolovanja djeteta. "Danas to zaista ne bi smio biti izgovor jer su radna mjesta fleksibilnija. No, i dalje imate slučajeve da žena uzme bolovanje kako bi bila s djetetom, zbog toga ima manju plaću, a zapravo radi od kuće jer je nema tko zamijeniti", objašnjava Matić.

Treći, ali ne i manje važan razlog, leži u samim ženama. "Mi žene puno manje pregovaramo za sebe, tražimo puno manje, od početne plaće pa nadalje", kaže Matić. Ta se razlika ne odnosi samo na plaću, već i na druge benefite. Kao ilustrativan primjer navodi službene automobile. "Iz razgovora s direktorima ljudskih resursa znamo da se jako rijetko događa da će žena, na primjer, uzeti najbolji mogući auto koji joj pripada uz poziciju. Muškarac će, s druge strane, uvijek uzeti najbolji koji se nudi, ako ne i malo jači", dodaje. Taj početni jaz u pregovorima kasnije se s godinama samo povećava.

Regulativa kao pokretač promjena

Sistemski pomak očekuje se od primjene nove Direktive o transparentnosti plaća, koja će stvoriti pritisak na poslodavce, osobito na kompanije s više od 100 zaposlenih. One će morati jasno komunicirati početne plaće i kriterije za napredovanje, ali i redovito izvještavati o razlikama u plaći između muškaraca i žena. Ako to izvješće pokaže neopravdanu razliku u prosječnoj plaći veću od pet posto za jednak rad ili rad jednake vrijednosti, a poslodavac je ne opravda objektivnim čimbenicima ili ispravi u roku od šest mjeseci, morat će provesti zajedničku procjenu plaća s predstavnicima zaposlenika. "To je dobro za svaku tvrtku, da ima sve transparentno raspisano, kako bi i zaposlenicima i poduzetnicima sve bilo jasno", smatra Matić.

 

Osim regulatornog okvira, sve važniju ulogu igra i reputacija. Zastupljenost žena u menadžmentu prestaje biti samo pitanje društvene odgovornosti i postaje mjerljiv poslovni faktor. Mješoviti timovi donose potreban balans i bolju dinamiku, a slika uprave sastavljene isključivo od muškaraca šalje lošu poruku. "Kad vidite upravu neke kompanije koja priča o napretku, a u njoj sjede samo muškarci, to stvarno jako loše izgleda. Mislim da si najveće kompanije to više ne dopuštaju i da je barem jedna žena u upravi postala standard", kaže Matić.

Najbrži pomaci u idućih pet godina očekuju se u sektorima pod snažnom regulativom, poput financija, bankarstva i energetike, dodaje. U tim industrijama već sada radi velik broj žena, no uglavnom ne na vodećim pozicijama, ali regulatorni pritisak na transparentnost i povećanje zastupljenosti žena u upravama natjerat će te kompanije da intenzivnije rade na promicanju internih talenata i stvaranju pravednijih uvjeta za napredovanje, naglašava Matić.

 

--Cijeli razgovor pogledajte u videu.