Šef nuklearke Krško: hrvatska vlast za nuklearnu energiju, slovenska protiv

Rat u Ukrajini, sankcije protiv Rusije i posljedično prekinuta dobava ruskog plina u Europu pitanja energetske opskrbe postavili su u sam vrh političkih prioriteta, kako diljem kontinenta tako i u Sloveniji. Cijene plina u Europi od početka godine narasle su oko 175 posto. Europski je parlament prirodni plin i nuklearnu energiju nedavno uvrstio u kategoriju zelene energije, što otvara put investicijama u projekte iz tih dvaju sektora, a državama omogućuje lakši prijelaz na obnovljive izvore energije.

O tektonskim promjenama na energetskim tržištima, potencijalu nuklearne energije za zelenu tranziciju i premošćivanje plinske krize, drugom bloku nuklearne elektrane i odnosu prema radioaktivnom otpadu razgovarali smo s predsjednikom Uprave Nuklearne elektrane Krško (NEK) Stanislavom Rožmanom.

Što mislite o nedavnoj odluci Europskog parlamenta koji je nuklearnu energiju uključio u kategoriju zelene energije?

Ta je odluka s jedne strane, nakon odluke Europske komisije, očekivana, a s druge strane i logična u današnjem vremenu energetske i ekološke krize koja postaje sve izraženija. Zasigurno je prikladna i postoje dobri razlozi zbog kojih je nuklearna energija uvrštena među čiste izvore za proizvodnju energije. Tom se odlukom investitorima otvaraju vrata za lakše pridobivanje financijskih sredstava. Ukratko, pozitivan poticaj za sve koji se za svoj energetski razvoj planiraju odlučiti na korištenje nuklearne energije.

Kako će odluka doprinijeti NEK-u? Očekujete li dodatne investicije?

Ne, NEK-u odluka ničim neće doprinijeti. Mi smo operativni pogon. Ta će odluka također imati neke zahtjeve u vezi s dugoročnim, odnosno produženim djelovanjem operativnih pogona. U Nuklearnoj elektrani Krško smo se po tom pitanju već opredijelili. Zahtjev predviđa postojeće nuklearne elektrane uključiti u režim dugoročnog djelovanja samo pod uvjetom izvođenja cjelovite sigurnosne, odnosno tehnološke nadogradnje.

Mi smo to već izveli i dovršili, tako da ne trebamo dodatne izvore s financijskih tržišta za investicije.

Već se dulje vrijeme planira gradnja drugog bloka elektrane. Očekujete li sada ubrzanje postupka?

Uzevši u obzir donesenu odluku, što se kategorije tiče, postupci bi se mogli ubrzati, iako nisam siguran da će se u Sloveniji to i dogoditi. I, usput, mi nismo odgovorni za izgradnju drugog bloka, pa o tome mogu govoriti samo iz položaja promatrača, a ne kao odgovorna osoba.

Zašto mislite da se u Sloveniji to ne bi moglo dogoditi?

Mislim da sadašnja vlast nuklearnu opciju ostavlja po strani.

Prijašnja je vlada, odnosno ministarstvo za infrastrukturu izdalo energetsku dozvolu, no još se čeka građevinska dozvola?

Građevinska dozvola još je daleko. Bila je izdana energetska dozvola koja je preduvjet prostornog smještaja koji je odgovornost Ministarstva okoliša i prostora. Inicijativa je bila predana ministarstvu, ali, koliko vidim i razumijem, ti postupci ne napreduju.

Bloomberg Adria

 

Koliko predviđate da bi projekt gradnje drugog bloka mogao koštati?

Teško je reći koliko bi mogao koštati. Barata se različitim brojkama, govorimo naravno o milijardama eura. Za takvu se investiciju, reda, veličine i kapaciteta od otprilike tisuću megavata, govori o iznosima između pet i sedam milijardi eura. Međutim, samo će konkretne i realne ponude pokazati koliko bi takav projekt mogao ili hoće koštati.

Zašto projekt smatrate potrebnim?

Europa i Slovenija su se odlučile na tzv. zelenu tranziciju na obnovljive izvore energije za proizvodnju električne energije. U tom je kontekstu Slovenija odlučila ići pod ruku s obnovljivim izvorima energije i napuštanjem fosilnih goriva. Nastavimo li tim smjerom, naravno da je logično i potrebno u Sloveniji oživjeti, razvijati i širiti nuklearnu opciju.

Tako ćemo ispuniti ne samo zahtjeve za zaštitu okoliša, već ćemo prije svega djelovati u smjeru smanjenja stakleničkih plinova koji su iz zajedničke perspektive ključni problem našeg društva. No sam CO₂ nije ključni problem s kojim se treba boriti; ključni je problem kako se boriti sa svim sustavima i podsustavima – društvenim, političkim, ekonomskim – koji proizvode toliku količinu CO₂ i stakleničkih plinova.

Potencijalna bi prepreka na putu do drugog bloka mogao biti i referendum o toj temi. Što mislite, na što bi se slovenska javnost opredijelila kad bi do toga došlo?

Ja mislim da je referendum nužan. Samu odluku treba potkrijepiti, odnosno stabilizirati najširim javnim mnijenjem. Zadnja ispitivanja javnog mišljenja prikazuju jako pozitivnu sliku u korist nuklearne energije, s rastućom potporom. Stoga me referendumska odluka osobno ne brine, naprotiv, smatram je potrebnom.

Bloomberg Adria

Najviše poteškoća u trenutnoj energetskoj krizi ima Njemačka koja je najveća uvoznica ruskog plina u Europi. Jedan je od glavnih uzroka toga činjenica što su desetljećima zatvarali svoje nuklearne elektrane. Mislite li da je to bila pogrešna politika i očekujete li da će ih se po Europi početi ponovno paliti? U Švicarskoj su se nedavno odlučili ponovno uključiti jedan nuklearni reaktor.

Moje je mišljenje da su problemi s kojima se Njemačka danas suočava na području energetske opskrbe i s tim povezano istupanje iz nuklearne energije dio njihova problema, dio pogrešne prošle politike. Napravili su još nekoliko takvih greški i našli se u situaciji u kojoj danas jesu. Potpuna ovisnost o ruskom plinu također je dio te pogrešne politike. Preko noći je takva preobrazba, odnosno prijelaz jako teško izvediv, ako uopće. Niti naša situacija nije mnogo drukčija što se bliske budućnosti i sigurnosti opskrbe tiče.

Upravo je to moje iduće pitanje: koliko smatrate da je Slovenija izložena u trenutnoj plinskoj krizi?

Slovenija je izložena koliko i velik dio Europe. Ipak smo ovisni o svim tim izvorima iz ruskog prostora koji polako presušuju. Svi se bojimo daljnjih mjera, nestašica, raspoloživosti plina iz tog prostora. Naravno da se nadamo kako do toga neće doći, no svejedno treba tražiti zamjenske izvore, druge dobavljače.

Mislim da je Slovenija svjesna te odgovornosti i tim pitanjima daje visok prioritet. Čak je i nedavno prihvaćen prvi stupanj kriznih mjera, koji je za prvu silu samo osvješćivanje i upozorenje, sasvim na mjestu. Sigurno će slijediti druge mjere, pa se treba pripremiti za tu krizu. Vrijeme će pokazati koliko ćemo biti uspješni. Ipak je to jako zahtjevan zadatak.

Spomenuli ste da je slovenska javnost razmjerno naklonjena nuklearnoj energiji, vjerojatno tim više zbog rastućih cijena drugih energenata. Kakvo je javno mišljenje u Hrvatskoj koju NEK također opskrbljuje energijom?

Možda je u Hrvatskoj javno mišljenje malo drukčije, no na razini institucija je potpora za nuklearnu energiju visoka. Glasovanje u Europskom parlamentu također je dijelom bilo poduprto hrvatskim izaslanicima. Kako sam rekao, institucije, poput Hrvatske elektroprivrede, nadležnih hrvatskih ministarstava i hrvatske vlade jako su naklonjene dugoročnom korištenju proizvodnje iz Nuklearne elektrane Krško i širenju obujma, odnosno izgradnji novih kapaciteta.

Što bi drugi blok, odnosno ti novi kapaciteti značili obama tržištima u smislu proizvodnje?

Što se novih kapaciteta tiče, ostaje otvoreno pitanje kako će, odnosno hoće li uopće Hrvatska pristupiti tom projektu. Namjere su, koliko možemo iščitati iz izjava i medija, da do toga nekad mora doći. No činjenica je da svaki novi kapacitet na području Slovenije i Hrvatske te šire regije znači određenu stabilizaciju elektroenergetskog sustava, dodatni obujam i naravno viši stupanj samoopskrbe.

Bloomberg Adria

Jedna je od najvećih briga na području nuklearne energije zbrinjavanje otpada. Kako se u NEK-u nosite s otpadom i gdje ga zbrinjavate?

U dosadašnjem operativnom razdoblju – iduće ćemo godine ostvariti 40 godina djelatnosti – sav je otpad sigurno skladišten u samoj elektrani, odnosno unutar naše tehnološke ograde te u primjerenim skladištima gdje su sigurnost tih materijala i osiguranje protiv utjecaja na okoliš posve zbrinuti.

To je sadašnje stanje, no postoje naravno planovi za budućnost. Planiramo u relativno kratkom vremenu izgraditi odlagalište za nisko i srednje radioaktivan otpad u neposrednoj blizini, u Vrbini. Istovremeno se Hrvatska sprema na preuzimanje polovice radioaktivnog otpada na što se obvezala međunarodnim sporazumom. To će se vjerojatno dogoditi već između 2023. i 2025. godine. Moglo bi doći do odgode s tim postupkom, no logistički je već počelo. Vjerujemo da će do toga doći.

Što se iskorištenog goriva, odnosno visoko radioaktivnog otpada tiče, ono se također skladišti u Nuklearnoj elektrani Krško. Do kraja ove godine će biti izgrađeno tzv. suho skladište za iskorišteno gorivo. Izvest ćemo prijenos iz bazena u suho skladište koje je posve pasivan objekt – ne zahtijeva resurse za hlađenje, pa je sigurnije rješenje. To će skladište biti izgrađeno za otprilike idućih 80 do 100 godina. U tom će razdoblju dakle gorivo biti skladišteno na području Nuklearne elektrane Krško.

U Švedskoj i Finskoj npr. razvijaju nove načine pohrane radioaktivnog otpada. Ugledate li se i u inozemstvo za primjere dobrih praksi?

Zasigurno. No u Švedskoj i Finskoj nije inovativan samo razvoj; one su već u fazi izgradnje trajnih odlagališta iskorištenog goriva. Finska i Švedska će biti prve države u Europi s trajnim odlagalištima iskorištenog nuklearnog goriva. Sličan je koncept ugrađen u naš plan razgradnje i slovensku nacionalnu strategiju. Govorimo o tzv. geološkim odlagalištima iskorištenog goriva, što je rješenje koje poduzimaju i druge države, npr. Švicarska. No sve je još u fazi konceptualnog razvoja, a ne i gradnje kao u Švedskoj i Finskoj.

Uzevši u obzir volatilnost sirovinskog tržišta u zadnje vrijeme, kakvo je stanje s cijenom i dobavom uranija?

Za razliku od ostalih energenata, uranij je cjenovno iznimno stabilan. Cijene se zasad ne mijenjaju. Imamo dugoročni dogovor za dobavu uranija koji je osnova našega nuklearnog goriva. Stoga mi te iznimne oscilacije koje se događaju na ostalim tržištima ni ne osjećamo. Ovdje su takve pojave puno dugoročnije. Bude li se to sve skupa odrazilo i na povisivanje cijena na području uranija, vrijeme će pokazati, govorimo o godinama. Više zbog velike potražnje za uranijem nego zbog ikakvoga pomanjkanja.

Nuklearno gorivo, odnosno sirovine za nuklearno gorivo dolaze iz geopolitički stabilnih područja, tako da nismo izloženi nekakvim lokalnim sukobima, poput trenutnog sukoba između Ukrajine i Rusije.

Bloomberg Adria

Otkuda te sirovine dolaze?

Imamo dugoročni dogovor s međunarodnom tvrtkom sa sjedištem u Londonu i Nizozemskoj. Njihovi su izvori vrlo različiti i raspršeni, no to nas niti ne zanima, niti smo tim proizvođačima izravni ugovorni partneri. Ugovor nam je u tzv. book transferu koji se prenosi na samog proizvođača nuklearnog goriva, u našem slučaju tvrtki Westinghouse iz Sjedinjenih Američkih Država.

Kako se nuklearni reaktor servisira?

Ciklus našeg goriva traje 18 mjeseci. Jednom u 18 mjeseci elektranu zaustavimo za godišnji remont, zamijenimo otprilike trećinu ili malo više nuklearnog goriva. To je rutinski ciklus koji se izvodi svakih 18 mjeseci, a u međuvremenu se ništa ne događa osim narudžbi za dobavu novog goriva.

Za idući je remont, koji počinje 1. listopada ove godine, gorivo već u elektrani, spremno za umetanje, odnosno zamjenu. To je vrlo tečan i ustaljen proces.

Dobiju li zaposleni u NEK-u nekakav dodatak za izloženost zračenju na radnom mjestu?

Svi su zaposleni u NEK-u u skladu sa znanstvenim elaboratom o utjecaju ionizirajućeg zračenja na zaposlene razvrstani u četiri kategorije, što znači da imaju različite stupnjeve beneficiranog radnog staža. Moram reći da je to više iz psiholoških razloga nego stvarnog utjecaja ionizirajućeg zračenja na zaposlene. Kod nas su te profesionalne doze iznimno niske. U tih su 40 godina uvijek bile unutar zakonski propisanih vrijednosti. Dakle ljudi nisu izloženi nekim posebnim uvjetima.

Naravno, nuklearnu energiju prati činjenica što uključuje rad s radioaktivnim materijalima, zato je, kako sam spomenuo, određena psihološka kompenzacija dio beneficiranog radnog staža.

Što mislite o budućnosti nuklearne energije u Sloveniji i svijetu? Je li ona sredstvo koje će nam omogućiti zeleni prijelaz, nakon čega ćemo je početi napuštati, ili ima životni vijek i u tobože zelenoj budućnosti?

Mislim da nuklearna energija pred sobom ima dugoročnu budućnost. Vrlo je pouzdan, čist i stabilan izvor za proizvodnju električne energije. Svijet se bori i nastavljat će se boriti s pomanjkanjem izvora za proizvodnju električne energije i, po mom mišljenju, neće si moći priuštiti luksuz napuštanja bilo kojega u cijelosti. Pogotovo ne izvora koji je dokazano čist i omogućuje ne samo prijelaz, već i osigurava zelenu energetsku budućnost, što je naravno cilj. Konačno, želim ponoviti kako to nije ključ rješenja stabilizacije globalnog zatopljenja. Ključ rješenja je u drugim podsustavima naših života.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar