Zaboravimo Krško 2, Hrvatskoj trebaju dvije nove nuklearke na vlastitom teritoriju

Ministar gospodarstva Ante Šušnjar nedavno je službeno potvrdio da je u Ministarstvu gospodarstva osnovana radna skupina za izradu zakonodavnog okvira i pripremu projekta gradnje nove nuklearne elektrane u Hrvatskoj. Radna skupina trenutno radi na izradi i pripremi posebnog zakona o nuklearnoj energiji, koji bi trebao biti predan Hrvatskom saboru do kraja godine. 

Taj ministrov istup ujedno predstavlja i odmak hrvatske vlade od donedavno najavljivanog nastavka partnerstva sa Slovenijom u izgradnji drugog Bloka NE Krško.  Izvjesno je da će Hrvatska krenuti u vlastiti, samostalni projekt. Duško Čorak, osnivač tvrtke INETEC odnosno Instituta za nuklearnu energiju, u emisiji Spotlight na Bloomberg Adria TV-u iznio je još jasniji stav: Hrvatska ne treba Krško 2, već treba graditi vlastite nuklearne kapacitete, i to ne samo jednu, nego dvije ili više elektrana.

Zaboravljeni dogovor sa Slovenijom

Nuklearna elektrana Krško (NEK), koja je započela s komercijalnim pogonom 1. siječnja 1983. godine, ključan je energetski objekt za obje zemlje. Hrvatska posjeduje 50 posto elektrane i sukladno tome dobiva 50 posto proizvedene električne energije, što pokriva otprilike 12 do 16 posto ukupne godišnje potrošnje u zemlji. Modernizacija postrojenja provedena je 2000. godine, čime je dodatno povećana snaga elektrane.

Upravo u tom kontekstu, Čorak je podsjetio na povijesni dogovor koji je prethodio gradnji. Prema originalnom planu, postojao je i sporazum o pripremi izgradnje druge zajedničke hrvatsko-slovenske nuklearne elektrane, zaključen 21. travnja 1985. godine između ZEOH Zagreb i EGS Maribor, no do njegove realizacije nikada nije došlo.

"Još kod samog prvog dogovora bio je sporazum da se jedna elektrana gradi u Sloveniji gdje će sudjelovati Hrvatska 50 posto, a da će drugi blok biti građen u Hrvatskoj i da bi Slovenija trebala biti s 50 posto", istaknuo je Čorak. Dodao je kako je Hrvatska, iz njemu nepoznatih razloga, odustala od te obveze Slovenije, čime je propuštena prilika za izgradnju strateškog energetskog objekta na vlastitom teritoriju. Prema njegovom mišljenju, Hrvatskoj su potrebne vlastite elektrane, a ne da se gradnja na domaćem tlu postavlja kao alternativa projektu Krško 2. "Mislim da i jedna i druga zemlja trebaju ovaj nuklearni izvor", naglasio je.

Javno-privatno partnerstvo i moderni reaktori

Na pitanje o modelu financiranja, Čorak se zalaže za kombinaciju javnog i privatnog kapitala. "Osobno mislim da bi trebalo to biti javno-privatno partnerstvo gdje može Vlada imati određeno učešće u tome, ali dao bih apsolutno prednost u financiranju s privatnim kapitalom", objasnio je.

Kada je riječ o tehnologiji, ističe kako su u trendu manji, modularni reaktori koji nude veću fleksibilnost i napredna sigurnosna rješenja. Iako su klasične elektrane snage oko 1000 megavata i dalje opcija, budućnost vidi upravo u modularnim tehnologijama.

Koliko košta i koliko traje?

Izgradnja nuklearne elektrane je dugotrajan i financijski iznimno zahtjevan projekt. Prema Čorakovim procjenama, sam proces gradnje traje od sedam do deset godina, čemu prethodi višegodišnji proces istraživanja lokacije i pripreme dokumentacije.

Cijena, pak, može drastično varirati ovisno o dobavljaču opreme, tehnologiji i organizaciji samog projekta. "Troškovi sežu od pet do 15 milijardi dolara za isti tip i veličinu elektrane. Jedni će je napraviti za pet milijardi, a drugi za 15 milijardi ili više", pojasnio je Čorak, naglašavajući kako je izbor partnera i dobavljača ključan za kontrolu troškova i uspješnu realizaciju.

Dok radna skupina Ministarstva gospodarstva tek treba iznijeti svoje zaključke, Čorak poručuje da Hrvatska posjeduje i stručni potencijal i adekvatne lokacije za vlastite nuklearne projekte. Njegov apel usmjeren je na postavljanje ambicioznije energetske strategije koja bi Hrvatskoj osigurala dugoročnu neovisnost i stabilnost, umjesto da se fokusira isključivo na proširenje postojećeg partnerstva u Krškom.

 

--Cijeli razgovor pogledajte u videu.